Page 79 - STAV broj 312

senzibilitetu, inovativnosti i kreativnosti štedro bogatio i slavio ovaj naš kako-god-
– on je morao biti “problematičan”: djelo ga-zvali jezik – nije ni mogao biti “čitan”
koje za svoje savremenike, sagovornike i ni interpretiran niti u jednom od kodova
saputnike ima Borgesa, Márqueza, Gom- instrumentaliziranja ili “ponašnjenja” je-
browicza moralo je recepcijski izgledati i zika (koji su tzv. nacionalni kodovi za cilj
u Hrvatskoj, i u Srbiji, i u BiH – kao da imali u istom ili sličnom, otkriti i potom
dolazi odnekud izvana! od-sebe-distancirati kao drugo i drugačije
Paradoksalno, jer njegov je izraz zapravo upravo ono što jeste srž i sukus identitar-
u jeziku na čudesan način priređen govor nosti, što je kulturnopovijesni i duhov-
nutrine, govor samog bića, s nesvakidašnjim ni specifikum i signum ovog podneblja,
i spektakularnim uprizorenjima unutraš- koje danas prepokrivamo BHSC jezičkom
njih pejzaža žudnje i intime: “(...) riječ (je) oznakom). Zalaganje sebe u drugost/dru-
o stilu plamsavom od vatrenih sinusoida gačijost i potom pronalaženje sebe u tom
invencije, stilu koji uspijeva uz ogroman drugom-i-drugačijem izvorna je i ekskluziv-
napor dati ime iskustvima koja dotad ni- na, dinamičko-dijalektička i otkrivalačka
kad nisu napravila proboj do jezika i pred- opcija identitarnosti: identiteti nisu ako
stavljaju lovinu iz bezbrojnih gnjuranja po nisu u množini, te također nisu ako nisu tek postaje naš, tamo i tada gdje se i kad
bezdanima introspekcije” (Vešović, Stilisti- otkriveni-osvojeni iskustveno-pojedinačno: se pronađemo u drugome). Lukićev stil
ka jestestva, U: “Izraz”, 1974). Autor koji je “Sadašnjost i stvarnost samo su iluzi- je bitno određen ‘proziranjem-i-prodi-
gotovo na svakoj stranici svojih tekstova ja našega ‘smještaja’ u zadanosti prostor- ranjem-kroz’(...) naslage stvarnosti koja
pokazivao i dokazivao da je “jezik ona su- no-vremenskoga kontinuuma: mi zapravo je po definiciji fragmentarnost: ono sve i
verena instancija, odnosno sila samoobjave stalno idemo k sebi samima, k ispunjeno- ono jest ni u kom slučaju nisu zatečena na-
Bića u čovjeku” (Grahovac) i koji je upravo sti, smislenosti i zbiljnosti života (koji nije bacanost fragmenata koji zapremaju naše
zato i upravo tako, u svom posvećeništvu, naš ‘ovdje-i-sada’, u nama samima – nego ‘ovdje-i-sada’ – nego se, sasvim suprotno,
iznutra, iz bolne i nedostatne usitnjenosti
bića i postojanja (koja samu sebe dovodi
Lukić je per definitionem morao biti “odveć ‘Drugi’ da bi bio do paroksizma upravo ustrajavajući u boli,
‘Naš’”! Sav njegov životni i stvaralački background upućuje kao u istini svoje odlomljenosti), svojevr-
snom ‘ontičkom implozijom’ tek dostiže
na rasijanost po jugoslavenskim prostorima: rođen u obitelji i osvaja sveobuhvatnost i zbiljnost života
kao samoosjećanja punine Bića.
željezničara, na svijet došao u Herceg-Novom (Zelenika), rano Lukićeve rečenice su upravo takve
djetinjstvo proveo u Vakufu, potom u Slavonskom Brodu, implozije, u kojima izrečenost onog što se
kaže nije predstavljenost-spram-sebe toga
mladost u Konjicu, te radni vijek u Sarajevu (nakon dvije godine nečeg čije ‘jest’ si u jeziku identificirao,
rada na Univerzitetu New Delhi, u svojstvu lektora na slavistici, označio i imenovao – nego je otisnutost,
strmoglavljenost-u... to nešto; padati i to-
kratko je radio kao predavač u Drugoj gimnaziji / Učiteljskoj nuti u... (dubinu, pozadinu, naličje, zato-
školi i potom do smrti na RTV Sarajevo kao urednik Kulturnog mljenost i zatamnjenost), u jestastvenost
tog ‘nečeg’, trpeći na sebi otpor i udarce i u
programa). Hrvat po nacionalnosti, Bosanac i Hercegovac po sebi neizvjesnost i strah – te tako, ponirući,
pripadnosti podneblju, Evropljanin po istančanom senzibilitetu, prožeti sebe tim-nečim (i prožeti to-nešto
sobom)...” (Ž. Grahovac, Album, prvi krug;
inovativnosti i kreativnosti – on je morao biti “problematičan”. učitavanje – ili, prema biću teksta) n

STAV 26/2/2021 79