Page 70 - STAV broj 312

KULTURA

šehida usnulih na dlanovima Poklon.
neznanih evlija
Od časnika i potomaka mojih
još nikada nisam spavao Neka ti ne bude sile
i ne zovem se bašeskija Neka ti ne bude smetnje
I neka ti pomognu koji mogu
bulbul je moja ptica Kako mogu
Bez primisli nagle ili zle,
ja ne tražim odmor niti mir U sijanju tvoga sjemena,
ja nisam hasanaginica Do kraja našeg vremena.
niti kakav kefalofor
dalek od svoga groba (pusti korijenje u naše vene,
i sve ovo nije moj hir urasti u naše oči,
srasti s našom kožom
da lutam slovom izrasti s našom djecom
sam sa sobom budi s nama jedan
polusvetim i nikada nas ne ostavljaj
nedokletim uvijek nas opominji
imenom bosna na sebe
i na nas)
ako vidite persefonu da me čeka
u korijenu kojeg nema Tako nam Bože pomagaj.
u zemlji koje nema
recite joj da čeka riječ, a ne čovjeka
recite joj da je briga nepotrebna SAFER GRBIĆ – “SNOVIK”
između ljubavi i straha

između oblaka i daha 1902A
ne bliže od vjetra, ne dalje od kože Tko li to nevidljiv
ne u samoći očekivanja što u vrletima traži –
među uznemirenim ljudima za razgovor moli,
koji jedni druge brigama smutnju usput sadi (?)
glože
Nevinu ruku bijelu
i zato samo još malo tišine vidjeh u samostraži
iz ove mutne blizine dok pūt krajnje crna
od košmara ili sna za njom žudnju draži
malo mira i poziva u nemir
od molitve do usne što se žarom kadi

u dolini pitanja
na kraju skitanja ARMINA HERIĆ – “KAD JE

prije nego ne bude imena
bosna UMRO MAROKO”

prije nego potopi me voda PJESMA KOJA SE NEĆE ZVATI “CRNA LJUBAV”
crnonosna Jednom ću ti ispričati
nešto o tome kako sam razmišljala
POVELJA o onim stihovima u kojima Gabriela Mistral kaže:
Prodaš li dušu moju,
Ja, ban bosnski Kulin prisezaju tebje, zemlja će ti rađati zmije
Kneže Smrt, godinama, obično iza ponoći
Od sele do vika pravi prijatelj ti bit i pravu vjeru kad vrisnu neke tišine od kojih i vragovi zaziru.
Držati s tobom dokle god sam mrtav. Niotkud se prisjetim
onog jednog pjesnika koji je pričao
Hodi svuda po mojem vladaniju, kako je na putu za Kadiz
Gdjegod ljudi trguju i gdjegod se vesele u jednom kamionu, u ulozi Frankovog fašiste
I po trgovima i po domovima i na ulicama ubio Lorku
I iza ograda, s pravim srcem i pitam se da li još uvijek piše.
I bez zledi,
I bez kletve, Postoji jedna strofa,
I bez sumnje, jedne nikad napisane pjesme
Posjeti svakog i svakome uruči svoj koja kaže:
Dragodati, blagodarni Ti si bio slabost mojih vena,

70 26/2/2021 STAV