Page 71 - STAV broj 312

moj nedostatak hemoglobina i moja anemija
i tvoja crna ljubav, kao hijena A daleko negdje,
rastrgala mi je srce pod zlatnom šatrom jeseni,
oštrim, staklenim zubima riječi dok rode polijeću na jug,
što se u kožu zarivaju neko će recitovati Majakovskog,
bolnije nego očnjaci zvijeri koje iz zabave ubijaju antilope a na pedalj od svitanja
i nikad ti neću oprostiti ja ću konačno uskočiti u vlak za Lenjingrad.
ni stope u snijegu I prvi put,
ni one pjesme koje si ljubavlju ubio. kao da je stoti,
Postoji jedna pjesma koju nikad nisam napisala ti ćeš krenuti za mnom.
i zove se Crna ljubav. Ja ću ti pjesnički lažljivo,
Bila bi to najsavršenija apokalipsa poezije, a do korijena iskreno,
ali to još niko nije zaslužio. obećati sve svoje istine.
Za neke pjesme je bolje da se nikad ne napišu.
Tako duže žive. U kosu će ti sletjeti leptir,
otrgnut od jata što u mojoj utrobi
A sve o meni se na stihove svodi. kruži kao nad vulkanom koji će mu spaliti krila.
I na početku i na kraju, Prije nego zaspi mjesec zagrnut oblacima,
sve sa mnom u neke jesenje kiše vodi. tihim će koracima iz sna izaći
Jednom ću ti ispričati jedna priča o violini i šeširu.
kako i zašto sam napisala Bit ću obični pjesnik
poetski putopis o Agadiru koji govori mnogo, a najviše nesuvislo,
u kojem nisam bila koji izmišlja stvari
i kako ponekad na tramvajskim stajalištima i uči nemušti jezik pustinjskih mačaka
posmatram lica prolaznika, da bi rekao malo,
sretnika koji nikuda ne žure da bi rekao ništa,
dok mi kroz glavu jure da bi rekao sve.
vozovi natovareni neostvarenim snovima
koji postavljaju teška pitanja o hrabrosti. Jednom ću ti ispričati
kako sam preturila čitavu književnu povijest
Ti si boja crvene naranče ne bih li našla neki pisani trag o tebi.
prolivena po jednom platnu obojenom u sivo. Uzalud. Toliko je pisaca umrlo,
Stojimo na rubu provalije. a nijedan nije napisao ništa
Možda ćemo pasti. u čemu bih te mogla pronaći.
Možda će nam izrasti krila. I negdje iza ponoći,
Možda pod kožom procvjetaju latice nekih cvjetova niotkud se prisjetim onog pjesnika
koji cvjetaju u veličanstvenim vrtovima Alhambre. što ga je jedan Crnogorac pogodio pepeljarom u kafani
Možda ti jednom ispričam i mislim
sve o sebi što nisam nikada nikome. možda bi još jedino Lorka mogao reći nešto o tebi
Ništa o slobodi. Ništa o nadi. Ništa o ratu. da ga ta budala,
U nekom gluhom satu, kad noć pod zvijezdama zamre, prerušena u Frankovog fašistu,
ja ću ti možda ispričati sebe u jednoj pjesmi,
u jednoj pjesmi koja se neće zvati Crna ljubav. nije ubila na putu za Kadiz. n

Adresa: tel: +387 33 777 030
Butmirska cesta bb, fax: +387 33 777 031
71210 Ilidža mail: info@velbos.ba
www.velbos.ba
VAŠ PARTNER U GRADNJI
VAŠ PARTNER U GRADNJI

STAV 26/2/2021 71