Page 72 - STAV broj 312

KULTURA

Saladin Dino Burdžović, književnik

BOŠNJACI SU PRIMORANI

PLAĆATI MODERNI

“DANAK U KRVI”

“Ime i prezime, poneka riječ maternjeg jezika, jedine su veze sa zemljom porijekla. To i nije neki
problem, jezik se da naučiti, moje mišljenje je da je glavni problem mentalitet. Djeca koja su,
naprimjer, rođena i odškolovana u Njemačkoj mogu biti samo Germani i ništa drugo bez obzira
na to kako se zvali ili bili bilo čiji potomci. Sistem ih sprema da budu Nijemci i tu se ne može ništa

učiniti. To je jedan moderni ‘danak u krvi’ na koji smo, svjesno ili nesvjesno, bili primorani ili sami
pristali. Mada, ruku na srce, čini se da se ni matica ne pretrže od volje i ulaganja, angažiranja svih
resursa da na još jače i svestranije načine veže dijasporu za sebe.”

Razgovarao: Almir MEHONIĆ čitalaca koji konstantno prate moj rad i se, čak i iz tog crnila, dobro vidjela moja
moram priznati da većina njih živi u in- povezanost s rodnim krajem. Mislim da
ostranstvu, tako da sam, na neki način, je ovo najistinitija definicija mog odnosa
htio ne htio postao pisac emigracije”, kaže s Bijelim Poljem. Ne bih tu ništa mijen-
ino Burdžović kao da je sprem- Burdžović u razgovoru za Stav. jao, ja sam to vidio kako sam vidio, opi-
no dočekao punu afirmaciju, Ovaj Bjelopoljac kaže da je emigracija sao kako sam opisao i uvijek isticao da ne
priznanja i medijsku pozornost zapravo njegov književni usud, ali i more pišem da bih se nekome dopao. Stvarnos-
Dkoja je posljednjih mjeseci došla tema koje primjećuje svaki pisac koji ne na proza zahtijeva aktivnog čitaoca, tak-
s nekoliko strana. Prije svega književne živi u svom maternjem jeziku. Burdžović va je kakva je i za nju na momente treba
nagrade “Risto Ratković” i “Zaim Azemo- kaže da je pitanje kojim bi tematskim pu- imati jak želudac.
vić” bacile su na ovog sandžačkog pjesni- tem išla njegova književnost da je ostao
ka svjetla pozornosti i zainteresirale širi živjeti na Balkanu. I zaključuje da sigur- STAV: Vaše pjesme obilježava i doza po-
auditorij za njegovo stvaralaštvo. Burdžo- no ne ovim kojim ide sada. litičke angažiranosti. Kako gledate na
vić sebe opisuje kao pjesnika koji se još Crnu Goru u svjetlu posljednjih politič-
uvijek nalazi na putu između moderne i STAV: Dugo ste u emigraciji, stvarate i kih previranja?
postmoderne književnosti. pišete daleko od rodnog Bijelog Polja. BURDŽOVIĆ: S poprilično brige i zeb-
“Stara japanska poslovica kaže: ‘Jedini Šta je za pisca zavičaj? nje! Bio sam, nakon dvije decenije i više,
način da vas rat ne promijeni kao čovje- BURDŽOVIĆ: Ranije sam imao običaj u Bijelom Polju i baš sam razočaran tre-
ka jeste da poginete u njemu!’ Tako je i da kažem kako je zavičaj zlokobna riječ. nutnim stanjem u kojem se nalazi moj
generacija pisaca kojoj pripadam, većim To sam čak i isticao u intervjuima mis- rodni grad. Tolika polarizacija među
dijelom, obilježena ratom na prostoru bi- leći prevashodno na zavičaj kao knjiže- ljudima, među narodima, opčinjenost
vše Jugoslavije, žigosana temama koje su vnu temu. Pisati o zavičaju a ne biti sub- visokom politikom u svakom segmen-
se same nametnule, htjeli ne htjeli postali jektivan i sklon patosu mogli su samo tu siromaštvom deformiranog društva
smo tumači mučnih događaja, genocida i najveći majstori pisane riječi. To je tema prosto je nevjerovatna. Kao da se agonija
masovnih grobnica, stradanja, pljačkanja, koja je mnoge velike pisce unizila, a ove usporene i kontraproduktivne tranzicije
svega onog najgoreg što može insan doživ- osrednje jednostavno sahranila. Dobro je nikada neće završiti, i to je ono što naj-
jeti i mislim da se nikada nećemo toga os- imati književno naslijeđe. Bijelo Polje je, više zabrinjava. Crna Gora nema druge
loboditi. Ja inače i ne dijelim rado knjige bez ikakve skromnosti, iznjedrilo cijelu budućnosti sem evropske! Što se prije to
po pravcima, na nekakva muška i ženska jednu plejadu pisaca koja je, siguran sam, shvati, bolje i po Crnu Goru, čak mislim
pisma, već ih dijelim na zanimljive i do- najznačajnija u regiji. Ja to, inače, stalno i da je bolje i za njene oponente. Mislim
sadne. Mnogo se knjiga odštampa, naroči- ističem rečenicom da sam se imao na šta da sam se u svojoj poeziji i prozi dota-
to na Balkanu, koje ne zaslužuju da budu nasloniti. Za mene kažu da sam najtam- kao svih akutnih problema savremenog
dočitane do kraja. Ja imam određeni broj nijim bojama opisivao svoj zavičaj, ali da društva. Kako je to shvaćeno, kao poruka,

72 26/2/2021 STAV