Page 69 - STAV broj 312
P. 69

svet u sebi
                                                              i svet oko sebe
                                                              ako Tebe ne upoznam
                                                              molim za stanje koje je duhovno
                                                              bliko stanju onoga koji na nepravdu
                                                              gleda kao na blagoslov koji
                                                              otvara kapiju Božijeg zadovoljstva
                                                              molim za stanje koje će mi pomoći
                                                              da u pravdi vidim oličenje Pravednog
                                                              i terazije kojima se postiže
                                                              ravnoteža vidljivog i nevidljivog
                                                              spoznajnog i nespoznajnog
                                                              i kojima se postiže uravnoteženost
                                                              cjelokupnog bića
                                                              molim da moje tijelo postane
                                                              grobnica tajni od kojih je najveća
                                                              moje srce koje svjedoči
                                                              da je ljubav moja plamenom vjere
                                                              rasplamsana
                                                              molim da moja vjera koja ima
                                                              Ljubav, Zabljubljenog i Ljubljenog
                                                              ne zaluta i od Jednog odvoji dio
                                                              neka budem spašena
          ERSAN MUHOVIĆ                                       kao prva žena koja je stvorena
                                                              od stvorenog da bi upotpunila
          – “NEGACIJE”                                        postojanje postojećeg
                                                              i da bi obremenila ono što
                                                              Ti stvaraš bez našeg znanja
          ***                                                 molim da me dobro ne potčini
          kažu da postoji kopno                               lijepom mišljenju o svojim svojstvima
          između dva svijeta                                  niti lijepa riječ i slovo
          na kojem je egzistencija                            jer ništa nije moje
          drugačija                                           čak ni ova dova musaovska
          u njemu su srca smirena
          i ne osjećaju daljinu
          koja steže prazno mesto                             NERMIN ŠEHIĆ – “SVETA
          u gradovima
                                                              ŽITJA KALEMOVA”
          šta će biti sa čovjekom
          koji je bio zaljubljen u prirodu
          šta će biti sa zemljom koju je                      Gluha zemlja
          ljudio kada je napusti                              ti alegorijski moj brate
          gdje će se sakriti njegova                          nastupaj samo u tišini
          usamljenost                                         s neotesanim svojim hordama
                                                              što zamutiše bistru vodu jordana
          čak će i nebu nedostajati                           i pobrini se dobro da ti lanci
          znak praznog prisustva                              pobrini se dobro da ti sveze
          na kopnu između dva svijeta                         čvrsto na člancima i zglobovima srču krv
          koje smo učinili zemljama                           zato što plašim se razonode više nego ropstva
                                                              (olako mi noge prelaze preko humaka
          ***                                                 i ugašenih ognjišta
          pismo Rabije od Basre                               olako mi misli lutaju za muzikom)
          u kojem se neizrecivo                               dugo nek živi naš jedini naš živi kralj! dugo!
          pretvara u napisano                                 koji dobro zna da su neki od nas potrebni smrti
          a čin pisanja u stih                                i da samo smo u tišini potpuno prisutni
                                                              (kao gole kosti na crnoj istini)
          molim za poništenje mržnje                          ako te nekad i zasvrbi grlo za pjesmom
          koja nas udaljava od Ljubavi                        (ti, mon frere, u nepremostivoj ovoj blizini)
          i od Onoga koji je daruje                           porini jezik pod vodu i pažljivo osluškuj sašaptavanja
          molim za sveprožimajuću                             starih kljastih nerotkinja
          silu Ljubavi koja će me odvojiti                    o vremenu
          od sebe da bih uronila u svijet
          milosti i pročiščenja                               Skitam
          kako da ljubavlju spoznam                           imenom bosna, neobuven
          sebe                                                skačući spretno po turbetima


                                                                                                   STAV 26/2/2021 69
   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74