Page 56 - STAV broj 168
P. 56

DRUŠTVO

avionom u Anconu, pa direktno u Kopen-        mi, jer svi gledaju u mene i aplaudiraju.                                               Asim u ukc Tuzla
hagen. Iz Tuzle smo krenuli ujutro u 11       Emir zatim nastavlja svoje Godine prevare,
sati, a na aerodromu u Kopenhagenu bio        iz kojih mi se te noći jedan citat, mislim    nikada neću moći hodati. Bio je to najgori
sam već u 19. Oni su znali da dolazi neki     doživotno, urezao u pamćenje: ‘Gazde          dan u mom životu, ali nakon nekih šest
ranjenik iz Bosne i Hercegovine i na ae-      bosanske čekaju u redu za tanjir graha, a     mjeseci, tj. poslije skoro tri godine, od
rodromu su me dočekale brojne medijske        njihova fukara po buvljim pijacama Zaje-      kojih sam dvije i po proveo ležeći u bol-
kuće. Komunicirali smo na engleskom je-       čara prodaje almasli grane i šorvane naših    nici, i uz veliko zalaganje fizijatara koji
ziku. Pitali su me šta se desilo i rekao sam  nena. Prodaje fukara znoj i trud korajskog    su sa mnom vježbali po tri puta dnevno,
im da su četnici bacili granatu i da su u     težaka. Prodaje fukara ibrike po Požarevcu,   ja sam prohodao.”
Tuzli ubili 71 mladog čovjeka, a nas 200      prodaje fukara Vilerove goblene iz musli-
i više je ranjeno i da sam imao sreću da      manskih kuća... Prodaje fukara ponos na-          U početku je svaki korak, ma koli-
preživim. Dolazim u Kraljevsku bolnicu        ših djedova, a mi se glođemo.’”               ko je bola i angažmana zahtijevao, bio
u Kopenhagenu, gdje sam imao neopisivo                                                      ogromna pobjeda: i Hadžiselimovićeva,
dobar tretman. To nikada neću zaboravi-       SVJEDOČENJE PROTIV                            i dr. Božića, s kojim se poslije nikada nije
ti”, navodi Hadžiselimović.                   NOVAKA ÐUKIĆA                                 vidio, i pobjeda tuzlanskih ljekara, ali i
                                                                                            danskih i svih onih koji su radili na Asi-
    U toj je bolnici ostao dvije i po godine      Izlazak na predstavu bila je jedna od     movom “slučaju”. Prvo se kretao pomo-
i imao je 50 operacija. Dolazili su, priča,   rijetkih situacija kada Asim barem na dva     ću dvije štake, zatim uz pomoć jedne, pa
timovi ljekara iz različitih zemalja, koji    sata nije razmišljao o bolnici, operacijama,  onda bez ikakvih pomagala. I dan danas
se nikada nisu susretali s ratnim povre-      oporavku, o svojoj budućnosti ili o tome      osjeti posljedice, ali kaže da se trudi da
dama. Po dolasku u tuzlansku bolnicu          hoće li ikada stati na noge, a po povratku    se što više kreće.
čitava noga mu je, kaže, visila na jednom     u bolnicu ponovo su uslijedile operacije,
komadiću kože, a danski doktori kasnijim      dugotrajne vježbe i bolne terapije.               Nekoliko godina poslije masakra, Asim
operativnim zahvatima za 15 centimetara                                                     Hadžiselimović dao je izjavu istražitelji-
produžavali su mu cjevanicu koju su gele-         Dvije i po godine od dolaska u Dan-       ma, a potom je dobio poziv od Suda BiH
ri potrgali. Noga je ostala, ali u početku    sku, prvi je put ustao iz kreveta i stajao    da svjedoči protiv Novaka Ðukića.
nije imala nikakvu funkciju.                  je uspravno.
                                                                                                “Otišao sam i u sudnici sam bio mož-
    “Pogledajte, 50 puta su me uspavali i         “Kada su me fizioterapeuti podigli,       da dva sata, ali ni u jednom momentu on
50 puta su me uveli u operacionu salu, pa     u tom su mi momentu noge poplavile i          me nije pogledao. Gledao sam ga u oči, ali
50 puta operirali. Isto toliko puta svi smo   otekle. Rekli su mi: ‘Evo, sada ćemo vas      taj monstrum se nije udostojio da mene
se nadali boljem... Teški su to psihički mo-  podići, a kada ustanete, pokušajte hodati.’   kao žrtvu pogleda. Ignorirao me, nije ga
menti za jednog mladića, a da me malo         Podigli su me i u mislima sam ja zakora-      bilo stid jer on ne osjeća ništa. To se jed-
odvede u društvo, jedan drug mi je došao      čio, želio sam hodati, ali, zapravo, nisam    nostavno vidi po njegovim postupcima,
i rekao da imam odobrenje da izađem iz        mogao ni da se pomjerim. Grozan osjećaj.      ta bezosjećajnost. Upozoravali su me da
bolnice na dva sata i vodi me na predsta-     Pokušavaš, znojiš se, pogledaš u svoje kao    ga ne nazivam monstrumom u sudnici,
vu Emira Hadžihafizbegovića. Rat je već       nebo plave noge, ali nogu ne možeš po-        ali ja sam im rekao da on zbog svega za-
bio stao. Emir je veoma volio mog oca i,      mjeriti. Od tog razočarenja, nakon toli-      služuje da bude okarakteriziran i pogrd-
naravno, radovao sam se prilici što ću ga     kih operacija i borbe, počeo sam plakati.     nijim nazivom ako on postoji. Razočaran
vidjeti. Prijatelj me u dvoranu dogurao u     Bio sam bespomoćan. Mislio sam da više        sam svime što se dešavalo poslije kada je
invalidskim kolicima. Na obje noge imao                                                     pobjegao u Srbiju i što se sada dešava u
sam fiksatore i bile su ispružene pa sam                                                    vezi sa suđenjem u Beogradu, o moguć-
dobio mjesto u prvom redu. Izlazi Emir na                                                   nosti da kaznu izdržava u Srbiji. Takva
pozornicu i dvoranom se prolama aplauz.                                                     nam je država, ali se nadam da će pravda
Počinje on svoj monolog i u jednom tre-                                                     pobijediti”, kaže nam.
nutku prekida sve riječima: ‘Ljudi, halali-
te mi. Upravo sam u publici vidio čovjeka                                                       Iako je dobio dokumentaciju i mogao
koji je preživio masakr na Kapiji i moram                                                   je ostati u Danskoj do kraja života, Hadži-
sići da ga pozdravim.’ Svi su zanijemili.                                                   selimović je zasnovao porodicu i vratio se
Muk i tišina u sali, a on prilazi, čvrsto me                                                u Tuzlu, gdje se bavi porodičnim biznisom
grli i ljubi. Drago mu je što me vidi, jer,                                                 i živi sa suprugom Selmom i sinom Eve-
čim sam došao na predstavu, bezbeli sam                                                     lom, perspektivnim mladim košarkašem.
dobro. Penje se Emir na pozornicu, briše                                                    “Imao sam u Danskoj sve, ali ne mogu bez
suze i kaže: ‘Molim vas jedan aplauz za na-                                                 svog rodnog grada, bez svog jezika i svog
šeg Asima’, a meni i drago, a i nezgodno                                                    naroda”, poručuje Hadžiselimović. n

“Pokušavaš, znojiš se, pogledaš u svoje kao nebo plave noge,
ali nogu ne možeš pomjeriti. Od tog razočarenja, nakon tolikih
operacija i borbe, počeo sam plakati. Bio sam bespomoćan.
Mislio sam da više nikada neću moći hodati. Bio je to najgori
dan u mom životu, ali nakon nekih šest mjeseci, tj. poslije skoro
tri godine, od kojih sam dvije i po proveo ležeći u bolnici i uz
veliko zalaganje fizijatara koji su sa mnom vježbali po tri puta
dnevno, ja sam prohodao”

56 24/5/2018 STAV
   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61