Page 55 - STAV broj 168
P. 55

momentu vidio sam drugove Nešu (Ne-              zadnjem sjedištu bila su još dva-tri tijela.       Anesteziolozi su potom uspavali
nad Marković, op. a.), Adnana (Pirić, op.        Nisam dobro vidio koliko ih je bilo, bio je    Hadžiselimovića. Operacija je dugo tra-
a.) i Asmira (Hajdarević, op. a.), koji su se    mrak, ali znam da su već bili mrtvi. Dok       jala. Kada su ga budili nakon operacije,
vraćali iz ‘Mejdana’ s utakmice i zastali        smo se vozili uz Gradinu, osjetio sam da       sjeća se, bilo je pet sati, a u operacionu
smo da se pozdravimo i da nam ispričaju          taj čovjek jeca. Rekao mi je da ima sina       salu uvezen je oko ponoći.
kako je bilo na utakmici. S nama su bile i       jedinca. Šutio sam. Kada smo došli ispred
drugarice Lejla Atiković i Ilvana Bošnja-        bolnice, izveo me iz auta i predao bolni-          “Kada su me medicinske sestre budile
ković. Razgovarali smo nekoliko minuta           čarima, a onda je počeo plakati i čupati       i dozivale, vidio sam svog najboljeg prija-
i tada je u 20:55 sati pala granata. Prvo        sebi kosu. Bio je pod stresom. Vidio je šta    telja Damira. Prvo sam ga pitao imam li
sam vidio bljesak i jako mi je zazujalo u        nam se dogodilo, u svom je autu vozio          nogu, a on je odgovorio potvrdno. Ubrzo
ušima. Pao sam. To je trajalo možda ne-          beživotne ranjenike, a istovremeno nije        je došao i doktor Dragan Božić, koji mi
koliko sekundi, a kada sam otvorio oči,          znao gdje mu je sin jedinac.”                  je spasio nogu. Rekao mi je da se malo
sve je bilo crno i ljudi su bili ‘pokošeni’.                                                    odmorim, a on će doći poslije. Oko osam
Začuli su se jauci, vriska i plač. Ljudi su      ČUDOTVORAC – DOKTOR                            sati dolazi on u vizitu s doktorom Alek-
zapomagali i dozivali. Vidio sam svoju de-       DRAGAN BOŽIĆ                                   sandrom Acom Vujadinovićem. Bio sam
snu krvavu nogu kroz džep od farmerki.                                                          pri svijesti i kaže meni doktor Božić da
Počeo sam puzati prema kafeu ‘Gulam’,                Pri ulazu u bolnicu Asim Hadžiseli-        pokušam pomjeriti stopalo. Nisam mogao.
u jedan prolaz, jer sam očekivao drugu           mović sreo je nekoliko poznanika s koji-       Njih su dvojica nešto meni nerazumljivo
granatu. Već su ljudi iz susjednih kafića        ma je kratko razgovarao. Čovjek u bijelom      pričali, navodili su neke riječi na latin-
počeli istrčavati da pomažu ranjenicima”,        mantilu pitao ga je jesu li mu povrijeđeni     skom, a onda mi je u jednom momentu
prisjeća se Asim Hadžiselimović.                 samo donji ekstremiteti i je li još negdje     Božić pritrčao, izvadio je hemijsku olov-
                                                 pogođen. Hadžiselimović mu je odgovo-          ku iz džepa mantila i počeo me bockati.
    Proveo je neko vrijeme u prolazu, gdje       rio da ne zna: “Kaže mi da me voze na          Oni su vidjeli da sam pomjerio veliki prst.
je pronašao zaklon. Obilno je krvario, ali       ortopediju, i tu sam čekao. Došao je moj       Ohrabrivao me da opet pokušam pomjerati
nije gubio svijest. Znao je šta se dogodilo,     najbolji prijatelj Damir Omerbegović           i uspio sam. Nešto su pisali i sutra mi je
vidio je šta se dalje dešava, a izraze lica iz-  Čili i sve vrijeme je bio uz mene. Prišao      rekao da će noga ostati. Previjao me dok-
bezumljenih roditelja koji su dotrčavali na      mi je doktor Jovo Karakašević i pogledao       tor Vujadinović i bio je vrlo pažljiv. Bo-
Kapiju ne može, kaže, nikada zaboraviti.         rane. Krvario sam, a on je rekao: ‘Ovo je      lovi su bili nepodnošljivi. Četiri čovjeka
                                                 amputacija. Vodite ga odmah da to zavr-        su me čuvala dok me previjao, a ja sam
    “Mene je u auto stavio čovjek koji je        šavamo.’ U tom momentu imao sam na             grizao peškir misleći da ću se onesvije-
tražio svog sina. Ne znam mu ime, ali            sebi farmerke ‘Levis 501’ i patike ‘Ree-       stiti od bola. Poslije nekoliko dana rekli
znam da je sve vrijeme pitao: ‘Gdje je           bok’, koje mi je tetka poslala, a ko je to u   su mi da se u uvjetima u kojima je tada
moj Hulio, je li ko vidio Hulija?!’ Pitao        ono vrijeme imao bio je glavni među ra-        bolnica bila za mene više ništa nije mo-
je i mene jesam li ga vidio. Rekao sam mu        jom. S lijeve noge, koja je bila manje ra-     glo uraditi. Morali smo tražiti operaciju
da nisam. Uzeo me i unio u svoju zelenu          njena, skinuo sam patiku, ali na desnoj        negdje u inostranstvu”, priča nam Asim.
Škodu Favorit, na mjesto suvozača, a na          nozi nisam ništa osjetio i bojao sam se da
                                                 će mi, ako skinem patiku, otpasti stopa-       POGINULI PRIJATELJI I PRIJATELJICE
                                                 lo ili cijela noga. Kažem doktoru u šali:
                                                 ‘Nije mi do noge, ako morate, režite, nego         U međuvremenu je naš sagovornik sa-
                                                 mi je žao što više nikada neću moći obuti      znao da su gotovo svi iz njegovog društva
                                                 patiku.’ Nakon minut dolazi čovjek koji        poginuli. Tu noć na Kapiji ubijeni su Alem
                                                 je sa mnom igrao fudbal na Stupinama,          Hidanović (19), Ago Hadžić (20), Nenad
                                                 doktor Dragan Božić, prilazi mi i kaže:        Marković Nešo (19), kao i drugarice s ko-
                                                 ‘Otkud ti, to i ti bio na Kapiji?’ Bio je vi-  jima su bili na Kapiji Lejla Atiković (14)
                                                 sok, razvijen, crn. Kaže on medicinarki:       i Ilvana Bošnjaković (17), dok su Adnan
                                                 ‘Ja ću njega raditi. Sve je popunjeno, ali     Pirić i Asmir Hajdarević teško ranjeni.
                                                 vodite mi ga gore na očno. Nisam mu htio
                                                 reći šta je doktor Jovo Karakašević mi-            Kao teži ranjenik, s još dvije djevojke
                                                 nutu prije rekao. Odveli su me na očno.        evakuiran je iz Bosne i Hercegovine. Još su
                                                 Pitao sam ga da li će mi odsjeći nogu, a       trajala ratna dejstva i helikopterom UN-
                                                 on mi kaže ovako: ‘Vidi, neću je odsjeći.      HCR-a sa Šićkog Broda u Tuzli, uz posre-
                                                 Ostavit ćemo je da vidimo da li može da        dovanje tadašnjeg načelnika Tuzle Selima
                                                 se prehrani. Ako se nakon dan-dva ne           Bešlagića, prevezeni su prvo u Zenicu.
                                                 prehrani, onda ćemo je morati odsjeći.’
                                                 Pitam ga šta je s ovom drugom nogom, a             “Dobro se sjećam, sletjeli smo na Bi-
                                                 on kaže: ‘Ne znam, vidjet ćemo. Ne mogu        lino polje i tu su nam se priključili neki
                                                 ti sada ništa reći.”                           ljudi. Nisu to bili ranjenici, nego neka
                                                                                                delegacija. Odatle smo krenuli ka Splitu
                                                                                                i sletjeli smo na aerodrom. Tu sam čekao
                                                                                                možda sat s vojnicima i prebacili su me

                                                 “U Kopenhagenu su znali da dolazi neki ranjenik iz Bosne i
                                                 Hercegovine i na aerodromu su me dočekale brojne medijske
                                                 kuće. Komunicirali smo na engleskom jeziku. Pitali su me šta
                                                 se desilo i rekao sam im da su četnici bacili granatu i da su u
                                                 Tuzli ubili 71 mladog čovjeka, a nas 200 i više je ranjeno i da
                                                 sam imao sreću da preživim”

                                                                                                STAV 24/5/2018 55
   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60