Page 54 - STAV broj 168
P. 54
DRUŠTVO
Sjećanje Asima Hadžiselimovića, koji je preživio ranjavanje u
masakru na tuzlanskoj Kapiji
Prohodao nakon
50 teških operacija
Asim Hadžiselimović bio je pripadnik Armije RBiH od 1992. do 25.
Piše: Alma ARNAUTOVIĆ maja 1995. godine, kada je teško ranjen na Kapiji. U bolnici su mu
najprije rekli da mu moraju amputirati desnu nogu. Srećom, drugi doktor
Asim Hadžiselimović ime je koje je bio je uporniji i optimističniji. Poslije prve operacije, Asim je saznao
dobro poznato Tuzlacima. Asim da su od eksplozije granate, ispaljene s položaja Vojske Republike
Hadžiselimović je prije rata bio Srpske (VRS), na tuzlanskoj Kapiji poginuli svi iz njegovog društva
vođa tuzlanskih navijača “Fuka-
re”. Iako nije bio prošao ni vojnu obuku, s LICA IZBEZUMLJENIH RODITELJA da je tog dana čaršija bila puna mladića
nepunih 19 godina ustao je da brani svoju i djevojaka, smijeha i ljepote, a možda
domovinu, a s 20 je prvi put ranjen. Dru- Pripadnik Armije RBiH bio je od nikada prije i nikada poslije toliko ljudi
gi put teško je ranjen u 22. godini, tokom 1992. do 1995. godine, kada je ranjen na nije bilo u centru Tuzle.
masakra počinjenog na tuzlanskoj Kapiji Kapiji. Nekoliko dana prije najtužnijeg
25. maja 1995. godine. Preživio je i godi- dana u tuzlanskoj historiji, vratio se s li- “Od slastičarne ‘Iljazović’ prema korzu
nama poslije susreo se u sudnici s Nova- nije i bio je na dopustu. Izašao je u grad ljudi su se bukvalno sudarali i gurali da
kom Ðukićem, ratnim zločincem koji je s društvom. Sjeća se da je taj dan, nakon prođu. Bio sam s prijateljima Alemom Hi-
artiljercima VRS-a naredio granatiranje niza kišnih, bio lijep i sunčan. Sjeća se i danovićem i Agom Hadžićem. U jednom
Kapije s planine Ozren, a koji se, uprkos
pravosnažnoj presudi Suda BiH, kuka-
vički krije po Srbiji.
“U gradu sam poznat kao jedan od osni-
vača navijačkog pokreta ‘Fukare’, koji su
navijači ‘Slobode’. Praktično, sa šipke iz
‘Mejdana’ priključili smo se Patriotskoj ligi,
pa Teritorijalnoj odbrani i Armiji Republi-
ke Bosne i Hercegovine. Bio sam u Prvoj
tuzlanskoj brigadi. Mi, navijači, golobra-
di mladići krenuli smo među prvima da
branimo ovaj grad i državu. Prvi put sam
ranjen prilikom izviđanja 1993. godine
na majevičkom ratištu. Beram, Kolimer,
tako se zove mjesto na Majevici. Bila je
to prostrijelna rana bez puno posljedica.
Pogodio me metak u lijevu nogu, ali brzo
sam se vratio među saborce. Obišao sam
prije i poslije sva ratišta kod nas i u oko-
lini Brčkog, od Marković-Polja do Ulica,
Vitanovića, Bajića...”, nabraja Hadžiseli-
mović dok sjedimo u kafiću nedaleko od
mjesta počinjenog masakra, a intervju
svako malo prekidaju sugrađani koji mu
prilaze da se pozdrave.
54 24/5/2018 STAV
