Page 49 - STAV broj 168

Nego, evo nešto čitam u Hrvatskom pravopisu o glasovnim i magnet za koji se lijepi laka para (Ili: utržak za imutak, što
promjenama i vidim nikako nam nisu ista pravila o jednačenju bi još rek’o Šahbaz). Da se ne lažemo, NBP jest “prebogat”,
i gubljenju suglasnika (a, “isti” nam jezik?). Barem bismo tre- kako je i najavljivano, odnosno prezentirano. Ipak, šteta je
bali ujednačiti jednačenja, šta kažete? Kod Hrvata se jednačenje što kriterij “savremene jezičke prakse” (koji se može uzeti u
po zvučnosti npr. glasa d izuzima kod glasovnih skupova ds, dš, obzir samo u stabilnim i ustaljenim društvenim okolnostima,
dč, dć, dć, dc, a kod nas samo kod ds, dš; a dok mi imamo pravilo što kod nas još, nažalost, nije slučaj) ovdje nije usaglašen s
o neispadanju glasa t ispred č, ako je t završni suglasnik prefiksa osluškivanjem “duha jezika”, pa se u nemalom broju rješenja
(kako komplicirano, a?), Hrvati to pravilo ne mogu ni imati (šta zapravo pojavljuje samo zloduh. Zato se u eliminaciji manje
će im?). Zato mi redovno pišemo Imam pretčas ili: Pokušaj ti to sretnih rješenja iz prvog izdanja manje trebalo voditi računa
otčepiti, a Hrvati Imam predsat, te Pokušaj ti to odčepiti, (da Hrvati o balansiranju po nacionalnom ključu (od čega su ovdje neke
imaju pretčas, bio bi im predčas). A NBP (not beloved person?), zamjenice u NBP-u označene kao ekspresivi, a sve su ostale ri-
zamislite, nikako nema pretčas (blago djeci u školi – ne mogu u ječi potpuno ravnopravne i ponuđene kao takve, kao “u duhu
NBP-u pronaći piše li se pretčas, predčas ili prečas), ali zato NBP bosanskog jezika”, duhu koji se sve više pretvara u strašilo –
ima i otčepiti i očepiti. Da je ovo drugo označeno akcentom, ineka- što bi rekli: ni viđelo bosanskog) ili bi se manje vodilo računa
ko bih znao šta piše. Ili da makar piše učepiti, što je, vjerujem, naš o pravima koje traže feministički pokreti, a više o stvarnoj je-
vjerovatniji lokalizam (pitate se šta lokalizam radi u pravopisu, zičkoj ispravnosti. Onda se ne bi više pojavljivali otkle i odavle.
imam za vas nagradnu igru – pronađite riječi koje inače možete Niti bi se pojavljivale tolike nasilno sročene hipersenzitivne
čuti samo u Visokom ili u Sarajevu. Hmm, možda i u Zenici). A negramatičke parne rodne jezičke etikete. Ili bi bila riješena
kad smo kod akcenta, NBP kaže da je ono kako u Hercegovini aman-zaman velika dilema velikih doktora da li će pisati dr.
zovu majku zapravo nena / nana, pa će biti da se Bosanci i Her- sc. ili dr. sci. Ili, iako su utjecaj i uticaj u NBP izjednačeni, nije
cegovci ipak ne razumiju. Ili, akcenta nema na plaviti, pa ne zna- se u svakom formalno mogućem slučaju strogo moralo insi-
mo hoće li poplava ili nas neko farba u plavo. (Ili, ne vjerujem stirati na ijekavskim nastavcima kod glagola i-vrste, suprotno
da će nekome poplavjeti usne ako to isto izgovori kao poplaviti.) općem stanju govorne prakse i osjećaju širokih narodnih masa
A, piše ovdje i to da je onako kako većina inače izgovara ženski koje su više ispoštovane u jednoj bosanskoj gramatici koja ima
rod određenog vida pridjeva mlad to oznaka za nevjestu, iako je čak i skoro pa, istina, standardološki već odavno prevladane:
stvarno poimeničeno mlada zapravo bez dužine na krajnjem a, voliti, želiti, letiti, poput one divne bosanske: “Letila bih, ni-
s imenskom promjenom mlada – mladi (za razliku od istog pri- kad ne bih stala, dok se Bosne ne bih nagledala.” n
djeva, mlada – mladoj). Akcenta nema ni kod riječi hala, pa ne
znamo je li to hodnik, tetka ili toalet. Genijalna rečenica “Jest
džabe, ali nije džaba!” (Jest besplatno, ali nije uzalud) po NBP je
prosto nemoguća jer džabe i džaba su isto. Šta onda očekivati od
bosanskog pravopisa BHS jezika (autorice Školskog pravopisnog
priručnika “Školegijumove” lektire metlo je u pravopisnu komi-
siju; a u istom “Školegijumovom” Školskom u predgovoru lijepo
piše: “S radošću i zadovoljstvom preporučujemo ovaj pravopi-
sni priručnik BHS jezika.”) u kojem ima i po tri-četiri varijantna
rješenja za jednu jedinu riječ? Nije džaba jedan od prvih “pozi-
tivnih” komentara koje sam čuo za NBP bio baš nešto u stilu:
“Ovo će biti veliki dan za BHS.”

P. S. Iako je ponekom možda i laknulo, NBP zapravo nije ni
B ni BHS, već neki začudni papreni pravopisni sataraš, zači-
njen pseudodemokratskim slobodarskim idejama populistič-
ke naravi, površinski primamljiv širokim narodnim masama

Šteta je što kriterij “savremene jezičke
prakse” (koji se može uzeti u obzir samo
u stabilnim i ustaljenim društvenim
okolnostima, što kod nas još, nažalost,
nije slučaj) ovdje nije usaglašen s
osluškivanjem “duha jezika”, pa se u
nemalom broju rješenja zapravo pojavljuje
samo zloduh. Zato se u eliminaciji manje
sretnih rješenja iz prvog izdanja manje
trebalo voditi računa o balansiranju po
nacionalnom ključu ili bi se manje vodilo
računa o pravima koje traže feministički
pokreti, a više o stvarnoj jezičkoj
ispravnosti. Onda se ne bi više pojavljivali
“otkle” i “odavle”

STAV 24/5/2018 49