Page 46 - STAV broj 168
P. 46
STAJALIŠTA
BOSANSKI KOLOKVIJ
U zloduhu jezika
ĐĒ ŠAHBAZ
Piše:
ZGLAJZOJasminHODŽIĆ
Sada, kada je autor najnovijeg pravopisa bosanskog jezika napisao
pravopis zajedničkog jezika pa potpisao Deklaraciju o zajedničkom
jeziku, očekuje se od kolega iz Srbije i Hrvatske da naprave sve isto –
prvo treba izdati Hrvatski pravopis u kojem ćete svi vi slobodno moći
pronaći i ono svoje i ono tuđe, a onda isti takav i Srpski pravopis.
Šalim se? Ma, nikako. Ali, čemu bi onda postojala tri ista “različita”
pravopisa. Da, ne trebaju nam tri ista pa će dovoljan biti samo jedan
(ili, dovoljan će biti samo jedan propali pokušaj, da se preciznije
izrazimo – vidite da se ne šalim). Ionako će ona druga dva (odnosno,
tri) zadržati samo ono svoje, kako im i dolikuje
Kad smo u Jugoslaviji imali koba- tom zajedničkom mogao prepoznati svo- uglavnom ostalo i danas, a ono što je naše
jagi zajedničku državu i kobaja- je (a ne samo Srbi i Hrvati, kao do tada u postalo je svačije. (Mada se naši susjedi i
gi zajednički jezik, bila je izra- srpskohrvatskom standardu). Međutim, komšije rado počesto odreknu ovog “sva-
zito vidljiva, kako se govorilo, kako se to nije desilo niti se moglo desi- čijeg” na koje bezdušno pogledivaju kao
neravnopravnost Bosanskih Muslimana ti, ostalo je da svako krene svojim putem na žrtveno janje držeći se onog svoga što
(i) u tadašnjem jeziku. Pa, kada smo od (tj. nastavi, kako je, uostalom, to uvijek i im preostane.) Zato će i danas ostati ve-
šezdesetih, preko sedamdesetih, osamde- bilo, s tim da se i pod našim nogama sada liki znak pitanja koliko bosanskog ima u
setih do devedesetih imali (u razdoblju od već ponovo ukazao i naš, a ne tuđi put). Bosni i Hercegovini. Da ima, nema. Da
četrdeset godina, u svakoj dekadi) potvr- nema, ima. Barem u ovom svačijem. Ako
đene značajne studije o bosanskom jeziku, I krenuli smo, odnosno, vratili smo se ništa, sačuvali smo svijest o samima sebi,
na Popisu stanovništva 1991. pisali smo svom putu. Utvrdili izrazit kontinuitet i prepoznali se, i krenuli dalje. Prazninu
već dominantno bosanski jezik, a zatim bliskost našeg narodnog idioma i knji- od stotinu godina našeg nepostojanja na
od tadašnje Skupštine tražili i zakonsko ževnog izraza, bogatu tradiciju, vlastite društvenoj sceni (u državnosti, jeziku
njegovo ozvaničenje (što je, nažalost, ta- specifičnosti i razlike prema komšijama i naciji) uspjeli smo popuniti s više od
dašnji SDS onemogućio). Međutim, ubrzo i susjedima, postavili pravopisne prin- stotinu rječnika bosanskog jezika (po je-
smo dobili zakonsko ozvaničenje obnove cipe, izradili rječnik, zatim gramatiku i dan rječnik za svaku godinu praznine),
bosanske državnosti (bez podrške SDS-a, krenuli polahko već podobro uzlaznom više stotina pojedinačnih izdanja i stu-
to da) i nije bilo teško (ustvari, i nije da putanjom. Praktično, kako nismo imali dija, više dobrih udžbenika bosanskog za
nije, nego eto) vratiti bosanski jezik i u državu na cijeloj bosanskoj teritoriji, već strance, nekoliko bosanskih gramatika i
službenu upotrebu. Međutim, negdje u su nam srpskim i hrvatskim pretenzija- pokoji pravopis.
međuvremenu, kad su se bosanske jezič- ma veliki dijelovi prostora oteti okupa-
ke specifičnosti suštinski trebale vratiti cijom, tako nismo imali u životu ni bo- NEMA ČEGA NEMA
u život, prvi način za to bio je vraćanje sanski jezik na cijeloj bosanskoj teritoriji
pojedinačnih jezičkih rješenja u okrilje – na okupiranim dijelovima bosanskih I u svemu ovome nije bilo nekih većih
tada još inekako postojanog zajedničkog prostora počeli su se uvoziti i kako-tako krivudanja. Sve dok nismo počeli zabo-
jezika, ali od tada po prijedlogu ne više (naročito kroz školstvo, administraciju i ravljati sebe, pa umjesto dalje čvrsto svoj
dvokomponentnog jezika (srpskohrvat- medije) primati srpski i hrvatski jezički i put pod noge, počeli ono svoje bacati pod
skog) nego jezika trokomponentnog imena, kulturni elementi. Zatim je bosanski pro- noge a kretati tuđim putem. Jednostavno,
pod uvjetom da za to postoji saglasnost i stor Daytonom nekako objedinjen, s tim neko se sjetio da bi bilo zanimljivo bez
Srba, i Hrvata, i Bošnjaka, gdje bi svako u da je umnogome pa i u jeziku ono što je ičije saglasnosti poturiti pod bosansko
okupacijom postalo srpsko ili hrvatsko to jezičko naslijeđe i standard sve ono što
46 24/5/2018 STAV
