Page 56 - STAV broj 398
P. 56

DRUŠTVO



          Zapisi između ratova (135)

          PRVO SU NAS “MALO”




          PRITISNULI, PA SU




          ONDA MNOGO BJEŽALI





                                            Podizao sam neki balvan na grudobran kad sam ugledao
                                            da dolje iz šumice izlaze četnici. Jasmin je povikao: “Evo ih,

          Piše: Amir HASANOVIĆ              evo ih, idu!” U istom momentu, uz tutnjavu motora, lijevo od
                                            agresorskih vojnika u punom gasu na livadu je izletio tenk.
                                            Samo što je izašao na njivu ispalio je granatu na našu liniju.

                 a prostor Jagodnjaka stigli smo
                 u ranim jutarnjim satima. Malo
                 dalje odatle čuli su se plotuni
         Ni detonacije granata velikog
          kalibra. Nekoliko oficira pokazali su
          nam na karti dio koji su četnici napa-
          dali od jučer. “Evo, ovaj dio pravca, pa
          sve do spoja s HVO-om, pod konstan-
          tnim je napadima i artiljerije i pješadi-
          je”, govorio je brzo jedan od oficira dok
          nam je pokazivao prstom ucrtanu liniju
          crvene boje na karti. “Vaš cilj je odbrana
          ovog desnog boka, sve do kuća dolje, s
          težištem na ovu cestu. Molim vas da tu
          pazite jer je jutros rano na tom dijelu
          pokušavan kombinirani tenkovsko-pje-
          šadijski napad.”
            Suad je namještajući šljem pokazivao
          na kartu. “Ako su ove tačke rovovi, ja ih
          nabroja dvadeset i dva, veliki je ovo, ljudi,
          raspon za ovako malo vojske.” Oficir se
          okrenuo i pogledao ga: “Jeste, to si mo-
          mak upravu, al’ zato sam i rekao da do
          predvečer dadnete sve od sebe jer dolazi   pod utiscima jutrošnjih napada i odmah   Sve je krenulo oko podne, kad je ne-
          pojačanje.” Suad se osmjehnu i kroz zube   su otvarali vatru.        prijatelj počeo tući svim i svačim po na-
          propusti: “Jah, do predvečer.”       Ključne tačke za zaustavljanje ne-  šim okolnim položajima, najviše prema
            Sahatak poslije svi smo bili ušli u li-  prijateljskog napada bili su mala šikara   cesti i raskrsnici na kojoj su bila dva pro-
          niju. Vojnici, koje smo zatekli u rovovi-  i dio livade prema raskrsnici. Ondje, na   tuoklopna rova. Javljaju nam vezom da su
          ma, bili su vidno umorni.         drugoj strani, odakle su oni kretali, bilo   dva momka, koja su krenula da raznose
            U početku smo imali samo sporadič-  je brdašce, zapravo tek malo uzvišenje u   hranu, poginula od granate.
          ne borbe. Tad niko od nas nije ni slutio   odnosu na cijelu ovu posavsku ravnicu,   Tenk je izbacivao jednu za drugom
          šta ga sve čeka.                  brdašce kraj kojeg vodi jedini tenkopro-  granatom. Budući da je linija zavijala
            Do jedanaest sati neprijatelj je stalno   hodni smjer tačno prema našim rovovi-  desno od nas prema naprijed, jasno smo
          nešto čačkao, kretali su pa se onda vraća-  ma. Na vrhu su imali bunker od ostata-  mogli vidjeti kako granate kontinuirano
          li u svoje rovove. Bilo je to očito njihovo   ka nekadašnje kuće oko koje su naredali   pogađaju naše rovove.
          ispitivanje naših snaga i raspoređenosti   još dodatne velike komade betona, a još   Nas još nisu dirali, palo je tek nekoli-
          ljudstva. Upozoravali smo ljude da ne   su sa strane imali dva položaja. Mi smo   ko granata. Znali smo da je pitanje minu-
          pucaju bespotrebno dok nam četnici ne   tačno ispred njih, u podnožju, imali dvi-  te kad će žestoka vatra udariti i po nama.
          priđu veoma blizu. Ali naši su još bili   je zemunice.               Tako je i bilo. Gorjeli su i nebo i zemlja



         56  21/10/2022 STAV
   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61