Page 59 - STAV broj 398

su četnici s “kršića”, položaja iznad Bio- IV
štice, podsjetivši me da je još rat, da smo “Jednačine s dvije nepoznate može-
još uvijek na dometu PAM-ova, PAT-ova, mo uraditi na dva načina”, objašnjavao
sijača smrti sve one silne tehnike kojom sam Aldijani, ali što sam se više trudio,
je neprijatelj raspolagao. Dolazila je topla to su njene oči izgledale mutnije, odsut-
junska ljetna noć. Stajao sam ispod Čaka- nije, sa svakim novim zadatkom osjećao
rića objekta s dva kilograma knjiga i pa- sam da idemo korak unazad. Nije bilo
pira s formulama, pitanjima iz pravopisa, moguće sve ono što je bilo propušteno
onoga što bi trebalo pomoći da ovjerim nadoknaditi u dan ili dva. “A da ti sjedneš
ulaznu kartu za opću gimnaziju. Trajalo blizu mene na prijemnom? Ponovit ćemo
je to možda pola sata, možda četrdesetak samo razlomke”, predložih sam Aldijani.
minuta... Već je bila pomrčina kada sam Klimnula je umornom glavom, činilo mi
odlučio krenuti dalje... Nije se vidjela se da bi svakog trenutka mogla zaspati.
tabla s natpisom Olovo, nisu prelijeta- Fokusirali smo se na samo jedan tip za-
li svjetlucavi meci, u daljini se naziralo datka i dobro ga uvježbali. Bila je vidno
svjetlo, gradić, ljeto, žamor, život prigušen raspoložena i ohrabrena Aldijana dok su
iza dasaka, u podrumskim prostorijama, me ispraćali iz stana. Njena mama utrpa-
zaklonjen od pogleda s okolnih brda na la mi je ceker pun hrane, dominirala je
kojima su još stajali agresorski vojnici... velika kesa. Pisalo je “jaja u prahu”. I to
Došao sam kući oko devet, a možda je da doživim! Jaja u prahu, mlijeko u pra-
bilo i kasnije... Bilo je struje, prelistavao hu, možda izume i janjetinu u prahu?!?
sam priručnik iz bosanskog, pravio plan Izašao sam od Aldijane oko 18 h, str-
kako “preći” sve gradivo da budem spre- čao niz stepenice, još je bilo dovoljno vre-
man! Prijemni je za nešto više od dvije mena, dovoljno dana da odigram dvije-tri
sedmice. Volio sam noću učiti, kada sve partije basketa, ako ne bude gužva na
utihne, kada se da koncentrirati, danju košu ispred robne kuće. Mati neće znati,
me mamilo sunce, igra, neka potreba da zaustavit ću se usput, bit će da sam ostao
što više budem napolju (u ono vrijeme dokasno vježbati zadatke. Na košu Šatro.
kada ne granatira, kada ne puca) kao da Radiolog. “A gdje ćeš s tim knjigama”,
je život u podrumu izgubljen, zatomljen, upita me dok sam prilazio. “Prijemni za
nešto što se ne pika. Polje je bilo sloboda, gimnaziju. Vježbao s Aldijanom”, odgo-
podrum je tek bio zaklon, zatvor, nešto vorih. “Aha. I ja sam završio gimnaziju.
što se moralo, pod prinudom. Zadnja prijeratna generacija. Upis’o 1980,
III završio 1984. godine. Kasnije su ukinuli
“Budi se. Deset će sati skoro! Sinoć gimnaziju, Šuvareva reforma. Toliko je
si do kasno ostao”, pita me mati. Kli- bilo pogrešnih poteza u onom sistemu”,
mnuh glavom. “Hajd, umij se, ubrzo će reče Šatro prije nego smo krenuli igrati
i doručak, da jedemo svi skupa.” Prosto- amerikanca.
rijom se širio miris svježe pripremljene V
pure. Dok sam se umio, već je i bila po- “Prijemni ispit je pomjeren za sedam
dvije stijene, dva brda, poput dvije kule, stavljena sofra, žuta smjesa prelivena sitno dana. Bit će održan u prostorijama osnov-
iznad trokuta, izlivenog betonskog dije- isjeckanim kockama feta sira koji je djed ne škole u Čuništima. Bit će organiziran
la obale, spoja s jedne strane Bioštice, s nedavno dobio u humanitarnom, Merha- prijevoz iz Paske Luke. Vahidin će doći
druge rijeke Stupčanice, praveći nekakva metovom paketu za penzionere. Pomislih, do tebe, pa ćete zajedno. Tako je rekao da
prirodna vrata kanjona Krivaje... Gledao ovakvom savršenstvu fali samo još čaša ti prenesem”, kazao mi je električar Sejo,
sam u nikad dovršeni most preko puta pravog kiselog mlijeka, ono što ga Remza komšija od mog školskog druga, koji je
hotela “Aquaterm”, banjskog lječilišta, izvadi iz ćase, što se pravi od svježe po- živio u Dolovima, selu dva kilometra od
nadaleko poznatog. U vidokrugu je bio muženog mlijeka koje se izlije navečer i Olova prema Sarajevu. Svaki je dan Va-
i nekadašnji stadion, sada poljana, iskr- ostavi da tokom noći ukisne. Ove su me hidin pješačio do Olova, čini mi se da
zana radom građevinskih mašina pred “zapuhe”, miris fete, miris pure, vratile ćemo sada zajedno od Olova do Paske
sami rat, u pripremi za gradnju ko zna na selo, izbjeglički život. Ako bih mogao Luke, polazne stanice za dalje. Niz Kri-
čega. Sada je ta neujednačena neravna profiltrirati taj izbjeglički period, odbaciti vaju. Na sigurno. U Čuništima ili So-
površina služila za ispašu stoke, nešto sve one ružne i loše stvari, izdvojiti ono lunu bit će organizovana srednja škola
što je bilo nepojmljivo vidjeti u urbanoj dobro, svakako bi u tom “dobrom dijelu” i ove godine. Šta god upisali, valja nam
sredini. Vidio sam odsjaj, možda na pet- bila sinija, pite od ručno razvijene jufke, putovati. I rizikovati – onaj dio puta do
šest metra od mene, u pravcu zaštitne to zajedništvo, druženje i razgovor, taj izlaza iz Olova i ulaza u krševe, kanjon
ograde mosta preko rijeke Bioštice na krug topline, mirisi svježe pripremljenih Krivaje. Od moje kuće, možda, kilome-
magistralnoj cesti M-18. Kako sam se jela, smijeh s kojim bi počinjao dan... tar i po. Dovraga više i rat! Nisam ni
približavao, začuo sam i tup udar, jedan “Hoćeš li i ovo da ti izgrebem... Samo ću znao kakva je sreća imati dom zdravlja,
pa drugi... Kao da je neko kamenicom ovaj bijeli luk izdvojiti! Trebat ćeš otići do osnovnu, srednju školu, poligon, poštu,
pogodio u željezne rešetke na zaštitnoj Aldijane. Njena mama me srela. Molila prodavnice, kino, sve u krugu stotinjak
ogradi mosta. Isprva nisam shvatio o je da dođeš, da prevježbate koji zadatak metara. Sada je sve rasparčano, disper-
čemu je riječ, dok nije zazujalo iznad iz matematike. Pa ako ne bude granati- zirano, daleko, s mukom, od nemila do
glave... Odmah sam otrčao nazad prema ralo, otiđi čim prije”, govorila mi je mati nedraga.... S druge strane, kad pomislim,
poslovnom prostoru Čakarića. Pripucali dok smo doručkovali. imam sedam dana više za prijemni... n

STAV 21/10/2022 59