Page 58 - STAV broj 398

DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (74)

INSTRUKCIJE IZ

MATEMATIKE PLAĆENE

JAJIMA U PRAHU

Ako bih mogao profiltrirati taj izbjeglički period, odbaciti sve one ružne i loše stvari, izdvojiti ono
dobro, svakako bi u tom “dobrom dijelu” bila sinija, pite od ručno razvijene jufke, to zajedništvo,
druženje i razgovor, taj krug topline, mirisi svježe pripremljenih jela, smijeh s kojim bi počinjao

dan... “Hoćeš li i ovo da ti izgrebem... Samo ću ovaj bijeli luk izdvojiti! Trebat ćeš otići do Aldijane.
Njena mama me srela. Molila je da dođeš, da prevježbate koji zadatak iz matematike. Pa ako ne
bude granatiralo, otiđi čim prije”, govorila mi je mati dok smo doručkovali.

Piše: Ammar KULO sprat. (Sada se smiješio Avdo). Ni mjesec se teti Ifeti, stavio priručnik u ruksak.
nisu u braku.” Sjeo je, nesvjesno zapalio “Pričekaj još trenutak.” Ifeta je ušla u
i drugu cigaru (prva je još dogorijevala drugu prostoriju i pojavila se nakon ne-
oalet je zauzet. Izlazi Avdo. Na- na pepeljari), duboko povukao dim, po- koliko minuta. “Ovo ti je za mamu (bilo
mrgođen. Kao da cijelu noć nije tom ispuhivao kolutove na neki njemu je zapakovano u kesi, po obliku, pretpo-
spavao. U kuću ulazi i Zijo. “Av- svojstven način.. Kao da se isključio na stavljao sam da je kahva). I još nešto, za-
T duka, šta ima”, upita Zijo. “Ne- moment. Provodio je neki samo njemu pamti, bit će ovih što kažu da gimnazija
moj me ništa pitati.” Zapalio je cigaretu, znan ritual. Potom je oborio glavu. Puno ništa ne vrijedi, da je zanat zakon i ove
othuknuo. “Nemam ništa lijepo za reći.” je ljudi zaplatilo. Ovo ne ide. Utvrđeni stručne škole. Ti to prešuti, ne upuštaj se
“Ko te nasekir’o? Gdje se sinoć be- su dobro. Ono što i osvojimo oni vrate. u jalove diskusije. Gimnazija je najbolje
krijalo? Ko je ta djevojčica što te u tugu Odmah dejstvuje artiljerija. Teško ćemo što možeš dobiti kao pripremu za dalje...
baca?” ovako deblokirati Sarajevo. Ugasio je ci- Za fakultet. Samo im reci da nije svako
Šegačio se Zijo prilično raspoložen. garetu napola ispušenu. Poklopio je ru- za gimnazije”, savjetovala me Ifeta K.,
Zabrundao je tenk iz pravca Memagi- kama oči. Možda je i zaplakao. Nisam bio profesorica ruskog jezika, sada u nekom
ća Stijene. Već smo bili navikli da se taj siguran. Udaljili smo se napolje. Nisam aranžmanu bibliotekarke.
naš tek jedan tenk s vremena na vrijeme više vidio Avdu, otišao je sljedeću večer Edna nije imala materijale, ali je
pomjeri, ispali granatu ili nekoliko njih, nazad u Sarajevo, kroz tunel. Deblokada znala ko ih ima. Morao sam otići na Ja-
a potom vrati u skrovište. Ovaj put nije je i zvanično bila propala. sen kod Fuade. Cijeli dan sam trčkarao
bilo ispaljenja. “Eh, da su bogdom te II sakupljajući materijal za prijemni. Ipak,
brige”, s uzdahom je rekao Avdo. Oči su “Tu ti je priručnik za polaganje iz srp- isplatilo se. Fuada je imala sve: i priruč-
mu se napunile suzama. Sinoć je... Hajro, skohrvatskog, pardon bosanskog jezika. nik, i knjige, i primjerke prijemnih is-
drug iz jedinice, teško ranjen. Nogu su Stara knjiga, stari naziv, oprosti mi... Al’ pita od prošle i pretprošle godine i više
mu morali amputirati. Oženio se nedav- nema bolje. Na ćirilici, nadam se da ti ne od toga – prepričane “iskaze” onih koji
no...” Napravio je pauzu... “Amra je lijepa smeta”, upita me Ifeta K. su upisali ranije gimnaziju. Zašto nisam
k’o slika. Išli smo na Alipašino isprositi Gledam je s čuđenjem. “Prvo pismo prvo došao do Fuade, ostalo bi mi više
je. Cijela se zgrada iskupila. Valjda lju- mi je bila ćirilica! Jednu smo sedmicu slobodnog vremena, možda bih stigao i
dima treba radosti. Ušli u stan. Otac joj pisali na ćirilici, jednu na latinici”, re- koju basketa odigrati?! Imala je starijeg
dva metra ima. I ‘nako, mi svi veseli, a koh. “Ma znam... Neki dan mi je bila rođaka, u istoj su kući živjeli, u prvoj
on jedva se suzdržava da ne okine plaka- jedna djevojčica, godinu-dvije mlađa od ratnoj generaciji gimnazijalaca. Vraćao
ti. Toliki čovjek a snuždio se, ustade na tebe. Bili su u Hrvatskoj donedavno u sam se s Jasena, onako usput čitao pitanja
čas, pa ne zna, u onoj gužvi, je l’ bi de- izbjeglištvu, ondje završila niže razrede iz prijemnog od prošle godine... Zastao
sno il’ lijevo kren’o. Svega ga žena gurka, osnovne škole. Dala joj lektiru, dijete sam preko puta limene table zabijene s
a on kaharli. Čini mi se da najradije ne mi vrati. Kaže ne zna čitati ćirilicu. Ne desne strane ceste na kojoj je pisalo Olo-
bi bio tu. Kaže najstarija mu kćer. Ima uče ih ondje više ćirilicu...” odmahnula vo, odmah do bio je znak za ograničenje
još dvije... Mora joj neko javit’. Dobio je je rukom Ifeta. “Ovo će ti biti dovoljno brzine. Gledao sam u rijeku Biošticu,
dopust sedam dana i još sedam dana re- za bosanski. Za matematiku, nisam si- sunce samo što nije zašlo za padine Za-
dovnog odmora, to i im je bio medeni. gurna... Mislim da je Nezira nešto dala građa, naselja što se uzdizalo iznad čar-
U stanu. Vode smo se nanosali na šesti Edni, pa posudi od nje.” Zahvalio sam šije i spajalo s nebom. Stajale su visoko i

58 21/10/2022 STAV