Page 62 - STAV broj 398

DRUŠTVO

Piše: Izet PERVIZ Crkva svetog Josipa na
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ
Marijin-Dvoru u Sarajevu
va je crkva trebala gledati daleke NESUĐENA

bi joj suđeno. Iščupa je iz Rima, na čijoj VRHBOSANSKA
obale Sardinije i brojati njene
nuraghije i bdjeti nad morna-
Orima u Tirenskom moru. Ali ne
vrhbosanski Ivan Šarić. Njega predstav- KATEDRALA
je periferiji trebala stajati prema pučini,
leđima okrenuta usukanom pruću i nje-
govim zlima, i donese ovamo nadbiskup
ljamo riječima “sluga i pjevač oda svim
kraljevima i režimima”. Tako će ga u jed- Nacrte za ovu bogomolju donio je 1935. iz Rima Ivan
nom izvještaju, koji iz Ambasade Kraljevi-
ne Jugoslavije u Bernu godine 1942. piše Šarić, čije će posmrtne ostatke nakon 62 godine iz
društvu u londonskom hotelu, s hinjenom
prostodušnošću i – zašto ne reći – dozom Madrida prenijeti u njenu kriptu.
simpatije, nazvati Stjepan Gažija, prije-
ratni stipendista Ministarstva vanjskih
poslova, vječiti miljenik Vlatka Mačeka,
poslijeratni bjegunac i imigrant, profesor
na nekom sveučilištu u Južnoj Dakoti, au-
tor neke Povijesti Hrvatske.
Hroničari bilježe da je bila godina 1935.
i vrhbosanski nadbiskup Ivan Šarić obi-
jao je vatikanske pragove. Molio je papu
za milostinju jer u Sarajevu kani sagra-
diti katedralnu crkvu, još veću i raskoš-
niju nego što je ona koju podiže njegov
prethodnik, prvi vrhbosanski nadbiskup
Josip Stadler. Pletući naširoko, nastojao
je uzoriti Šarić pojasniti Piu XI kako je
prošlo vrijeme kada su katoličke crkve
nicale po Bosni kao pečurke nakon kiše,
na sve strane, a odasvud doseljavaše kato-
lici i oni tada vođaše glavnu riječ, kao što
je prije dolaska svijetle habsburške kru-
ne vođaše bošnjački muslimani, a sada je
vodi pravoslavni bosanski element, naj-
brojniji, i kralju se, pravo da se veli, fuć-
ka za katoličkim svećenicima i njihovim
crkvama, pa bi baš zbog toga, uprkos i u
inat sve snažnijem srpskom nacionaliz-
mu, koji poteže pištolje bez upozorenja
i puca po hrvatskim poslanicima nemi-
lice, valjalo podići jednu crkvu u Sara-
jevu, veliku, katedralnu, možda veću od
Stadlerove, pa da kažemo svom svijetu
da smo tu i da nas ima i da nas u osam
stoljeća niko otjerati neće. Tako, vezući
slatkorječivo i pjesnički i umiljavajući se
papi kao kakav kućni mačak, prešutio je
uzoriti monsinjor Šarić da je već svojim
najbližim saradnicima kazao da kani biti
sahranjen u budućoj katedrali i da mu je
to, kako tvrdiše neki njegovi protivnici,
jedini cilj i da ne zida crkvu već grobnicu
kostima svojim.

62 21/10/2022 STAV