Page 64 - STAV broj 398

DRUŠTVO

crkve za koje su davno izrađeni svi nacrti pucahu lobanje i nosevi i sljepoočnice i i koji je kao sunce čist i sjajan” i “kojeg
i poklanja mu ovaj za onu koja je trebala podlaktice koje se nemoćno dizahu da hrvatski narod treba kanoti hljeba”. I dok
stajati na periferiji Rima, okrenuta pre- zaštite tjeme i da sluša njihove stravične se odjeci ode Poglavniku trnu na dalekim
ma Sardiniji da joj ovo zlo vrijeme gleda povike “Bolje grob nego rob” i “Bolje rat horizontima ukletog vremena, a monsinjor
u leđa i da simbolički... nego pakt”, i jauke njihove, i žandarske Šarić pakuje kofere i štakorskim stazama
Ali monsinjor Šarić ga više i ne sluša. psovke, i zvižduk fašističkih bombi, i cvi- kreće na križni put, s kojeg će se kroz pola
On, sasvim zbunjen, smješka se kao dije- jeće kojim narod zasipaše fašiste i razde- stoljeća vratiti tek njegove kosti da u Sa-
te. Pritom svim silama nastoji da prekrije rane dušeke iz kojih dreče federi i perje rajevu iščekuju veliku vječnost i krajnji
svoju uvrijeđenost i misao o tome kako će što leti s prozora i šestokraki svijećnjaci sud, ova je crkva prisiljena gledati stative
pasti u nesvijest, tu pred papom, samo ako i žute Davidove zvijezde i glasovi, psuju ukopane u kaldrmu i prečke na kojima se
ova audijencija potraje još jedan minut. divlje i urlaju po cijeli dan: “Govori, či- klate obješeni mladići u izdrpanim odi-
Nabrzinu hvali nacrte koje sekretar lista fute, gdje si sakrio zlato”, ili: “I Kvirin jelima, između kojih pijani Luburevići
pred njim. Zbrzano govori nešto u smi- Lebiš je bio Židov, zbacimo njegova zvo- crnokošuljaši nastojahu proturiti nogo-
slu kako već vidi ovu crkvu usred Saraje- na s ove crkve”, ali nikom od ustaša nije metnu loptu.
va i kako će se u njoj vjernici stoljećima se dalo pentrati po zvonicima ili ih, pak,
moliti za dušu pape koji izmiri Vatikan s neko ubijedi da čuveni zagrebački ljevač ARHITEKTI PROTIV NADBISKUPA
Italijom, ljubi papi ruku, kleči pred njim zvona ipak ne bi Jevrej, a monsinjor Ivan Vratimo li se dvije godine unazad od
i, dok mu ovaj govori kako su teška vre- Šarić sastavlja odu Poglavniku i, smišljajući posjete Rimu, možda u događajima koji
mena pred njima i pred cijelom crkvom joj početak, prisjeća se onog dana prije šest su stvorili pravu zavrzlamu oko izgradnje
i, nazivajući ga sinom, moli ga da ima na godina, kada se pod Berninijevim bron- ove crkve nađemo razloge zašto je Šarić
umu da je najveće zlo fašizam i nacizam čanim baldahinima, noseći nacrt za ovu ipak na kraju bio zadovoljan papinim po-
i tek onda komunizam, on ponavlja mo- crkvu pod miškom, sreo s tim “ustašom klonom i zašto je u tim nacrtima koje je
litve u sebi i moli se Bogu da ga održi na divnim”, “prorokom”, “čovjekom uma, stiskao pod miškom, kasnije, dok je hi-
nogama i da mu ne dozvoli da se stušti u srca i poštenja, koji istinu i pravdu diše tao da se u Bazilici svetog Petra sastane s
nesvijest, tu, u ovom trenutku. I Bog usli-
ša njegove molitve i pusti ga da ide kud
mu drago, noseći, poput kakvog đačeta,
nacrte za ovu crkvu pod miškom, odlučan
da je uspravi ovdje, na Marijin-Dvoru.
SRAMOTNA ODA POGLAVNIKU
To “kud mu drago” ili dalje korake
našeg zemljaka monsinjora Ivana Šarića
za njegove posjete svjetlom Rimu uoči
velike katastrofe otkriva nam pjesnik u
Šariću šest godina kasnije. Papa Pio XI
već je tri godine pod zemljom, isto ko-
liko je i Crkva svetog Josipa uspravljena
na Marijin-Dvoru i osuđena da, umjesto
beskrajnog valjanja i šumorenja tirenskih
valova, za svoj prvi rođendan gleda grupe
ljutog sarajevskog lumpenproletarijata,
među koje se nemilosrdno zalijetaše za-
pjenjeni žandarski konji pod čijim se ko-
pitama lomiše kaldrme, a pod toljagama

64 21/10/2022 STAV