Page 65 - STAV broj 398

Antom Pavelićem, otkrio sami prst sve- Hroničari bilježe da je bila se Josip Plečnik. Kazaše mu da je riječ o
tog proviđenja. Kazuju ozbiljni hroničari najvećem jugoslavenskom arhitekti, da je
da izgradnja crkve nije bila izvorna ide- godina 1935. i vrhbosanski učenik velikog Otta Wagnera, tvorca gla-
ja Šarićeva, već da je iz prašine iskopao nadbiskup Ivan Šarić obijao sovite Berlinske katedrale, da je to onaj
nekakve nacrte koji sezaše još iz Prvog koji je projektovao Crkvu svetoga Antuna
svjetskog rata. Bila je godina 1933. kada je vatikanske pragove. Molio Padovanskog u Beogradu, koja se Šariću
je ustanovljen odbor za izgradnju crkve je papu za milostinju jer izuzetno dopala, i još koješta mu kazaše,
i osnovano Društvo svetog Josipa. Ubrzo ali Šarić i njega odbi i njegov mu se pro-
skupiše toliko novca da bi dostatno da se u Sarajevu kani sagraditi jekat činjaše previše zahtjevan i skup, a
kupi zemljište na Marijin-Dvoru, na ko- katedralnu crkvu, još veću među sarajevskim arhitektima, uz smijeh,
jem stajahu nekakvi ishereni nadgrobni pričalo se kako je kazao: “Ta nismo prote-
spomenici. i raskošniju nego što je stanti”, aludirajući na Berlinsku katedralu,
Kada je vijest da nadbiskup kupuje ona koju podiže njegov sjedište protestantske crkve u Njemačkoj.
zemljište sred grada stigla do sarajevskih Pošto i Plečnik bi odbijen, tako se si-
arhitekata, oni počeše obilaziti oko crkve- prethodnik, prvi vrhbosanski lovito zakuha između Šarića i sarajevskih
nih ljudi i potezati veze i smišljati izgled nadbiskup Josip Stadler. stručnjaka da, kako se, opet sa smijehom,
buduće crkve i svaki od njih se nadaše da pripovijedalo među arhitektima, nadbiskup
će baš on dobiti nadbiskupovo povjerenje. pobježe u Vatikan da se žali papi. Eto, zato
Ali monsinjor Šarić sviju zaprepasti. On bijahu razbacani po cijelim Hisetima sve se papin skromni poklon Šariću na kraju
dovede iz Beča nekog arhitektu zvanog do Miljacke, a arhitekti sastaviše dekla- pričini kao prst samog svetog proviđenja.
Oto Šotenberger, ili tako nekako, uglav- raciju koju potpisaše i njihove kolege iz Vrativši se, on zaobiđe sve one moderniste
nom piše se Otto Schottenberger i, dok Zagreba i tako se stvar uozbilji dozlaboga. koji su digli hajku protiv njega i nađe se
je boravio u Sarajevu, niko nije uspio da Kažu da je nad Sarajevom sipila dosadna pred ostarjelim Karlom Paržikom te nje-
mu pravilno izgovori prezime, te s njim novembarska kiša i da je cijela željeznič- ga zamoli da preradi, dotjera i prilagodi
poče obilaziti parcelu na Marijin-Dvoru. ka stanica odjekivala od škrgutanja zuba, nacrte koje je donio iz Vatikana. Sljedeće
Tri dana su sarajevski arhitekti slali svoje toliko je Šarić bio bijesan i toliko nije godine odjeknuše dunđerski čekići i otpoče
pomoćnike da potajno zaviruju i donose podnosio poraz i s tolikom je nevoljkošću gradnja crkve, a u naredne tri godine, dok
im vijesti o tome šta taj bečki arhitekt i ispratio svoga bečkog gosta. i posljednji kamen nije uklopljen na svoje
nadbiskup mute dolje. A dana četvrtog, Sav nadbiskupov bijes pade po leđima mjesto, Šarić se svakodnevno pojavljivaše
kada do njih dođoše vijesti da je taj Šot... sarajevskih arhitekata. Kazuje se da su mu na Marijin-Dvoru i bez njega se ništa nije
(nešto) lično nazuo gumene čizme i kraca džaba, redom, donosili svoje nacrte. Sve bi moglo uraditi. Kažu da se samoproglasio
po blatu i zabada nekakve kočeve i mje- ih odbijao. Nekih se rješavao riječima: “Ta za glavnog savjetnika i da je svojim pri-
ri sve do dvora posvećenih Mariji, oni, i ne gradim kapelu” jer su oblikom vukli na mjedbama toliko dosadio građevinskom
braća Kadić, i Dušan Smiljanić, i Mate preveliku skromnost i siromaštvo. Druge inžinjeru Marijanu Paržiku, Karlovom
Bajlon, i Helen Buldasar, i svi, sjatiše se je odbijao jer bijahu previše raskošni te se sinu, i sarajevskom poduzetniku Vinku
ovdje i zavikaše na sav glas, ta kakav je to bojaše da neće smoći dovoljno novca da Doutliku, koji bijahu rukovodioci gra-
način, da se bez ikakvog obraćanja doma- ih podigne. One koji nisu bili ni skromni dilišta, da su bježali glavom bez obzira i
ćoj struci, da se bez ikakvog konkursa, da ni prezahtjevni odbijao je jer bi mu i pri sklanjali se iza hrpa kamenja ili skela kada
se bez ičega dovodi tu nekakav arhitekt samom pogledu na crteže bivalo hladno bi se začulo brujanje Šarićeve limuzine,
iz Beča. Monsinjor Šarić pozva svog go- te je njihovim autorima poručivao da on a ima i onih koji kazivaše da su ga među
sta u auto i zaputiše se prema Baščaršiji, s kani svoju vječnost preležati među zidina- sobom zvali “uzvišeni velebni Krem-bi-
nadom kako je riječ tek o običnom hiru i ma Vrhbosanske katedrale, kako je volio skup”, aludirajući na njegovo stalno po-
profesionalnoj ljubomori i zavisti i obeća da zove buduću crkvu, i dalje ništa nije navljanje da unutrašnjost crkve, kada se
Ottu da će već sutra moći slobodno nasta- objašnjavao. Na kraju mu razumni fra- sve završi, mora biti ofarbana u krem, boju
viti s poslom. Ali sutradan Ottovi kočevi njevci dovedoše nekog Slovenca, a zvao uzvišenosti i velebnosti. n

STAV 21/10/2022 65