Page 57 - STAV broj 215

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Drugi svjetski rat u Tuzli i tuzlanskom kraju

BOŠNJAKE U RATU

NIKO, ALI BAŠ

NIKO NIJE ŠTITIO
Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ

Pašagi Mandžiću bilo je jasno da i među visokopozicioniranim
partizanima ima pritajenih srpskih nacionalista i da njihova mržnja
prema Bošnjacima, udružena s otvorenom četničkom mržnjom,
i odbija i sputava Bošnjake da se masovnije priključe NOP-u, jer
partizanima, naprosto, nisu vjerovali

U medijsko-partijsko-ideološku hajku, iz idu za njima i ubijaju i pljačkaju musli-
jesen 1993. godine, te druge i,
u svakom smislu, najteže ratne
manski narod.
Beograda dirigiranu, u montiranoj afe-
ri tzv. “tuzlanskoj grupi”, etiketiran kao
Drugim riječima, Pašagi je bilo jasno
godine, tokom jedne od posjeta
bolesnom ocu na Gradini (Uni-
verzitetsko-klinički centar), jedan od oče- muslimanski nacionalist, degradiran po da i među visokopozicioniranim partiza-
nima ima pritajenih srpskih nacionalista
svim osnovama i, uslijed pritisaka koji-
vih bolesničkih cimera pozvao me je na ma je bio izložen, bez metka likvidiran. i da njihova mržnja prema Bošnjacima,
terasu da zapalimo cigaretu i, kako reče, Riječju, umro je poprijeko. udružena s otvorenom četničkom mr-
da mi nešto kaže i pokaže. No, ovdje bih se, ipak, zaustavio, budu- žnjom, i odbija i sputava Bošnjake da se
– Ova bolnica, tačnije poliklinika – ći da je o ovoj iskonstruiranoj aferi mno- masovnije priključe NOP-u, jer partiza-
reče pokazujući prstom na zgradu preko go pisano, i duboko i široko, pa kome je nima, naprosto, nisu vjerovali.
puta – i danas je reprezentativna, a izgra- do toga – bujrum! – Eto i odgovora otkud i zašto
đena je 1958. godine. I ja sam, kao majstor, Helem, ovih dana, u razgovoru s mo- Hadžiefendićeva “Muslimanska legija”.
radio na njoj. To je prva bolnica, zapravo jim drugom R. u njegovoj stolarskoj rad- – Tačno! Bošnjake u ratu niko, ali baš
nukleus, današnjeg Kliničkog centra. Šta nji dotičemo se i Mandžića. niko nije štitio. Nijemci su bili nezainte-
misliš ko je zaslužan za njenu izgradnju? – Da, on je zaista utemeljio Klinički resirani, ustaše također, i uspostavljanje
– Pašaga Mandžić. centar u Tuzli, a kako mu je to pošlo za takve vojne formacije bila je logična po-
– Tako je. I pored nebrojenih opstruk- rukom, ni meni nije baš jasno, jer otpori sljedica, jer, baš kao i u proteklom ratu,
cija, uporno je ustrajavao u nakani da Tu- takvoj ideji bili su prejaki. U Beogradu Bošnjaci su u to vrijeme bili suočeni s
zla, njegova Tuzla za koju je živio i umro, nisu htjeli čuti za to, ali, eto, uspio je i biološkim opstankom. Hadžiefendić je
dobije moderan Klinički centar. I uspio hvala mu – reče R. je to shvatio, spasio nebrojene musli-
je. Bez Pašage, bez njegovog tuzloljublja, – Ipak, nisu mu to ni zaboravili ni manske glave i, što se mene tiče, nije on
teško da bi od svega ovoga išta bilo. Eto, oprostili. Kad se ukazala zgodna prilika, nikakav fašista, nego veliki vitez bošnjač-
tako. Hajmo sad unutra, hladno je. okomili su se na njega svim sredstvima i ki. Slažeš li se?
I, zaista, Mandžić je i živio i umro za faktički ga ubili. – Vidi! Muhamedaga Hadžiefendić je...
svoj rodni grad, a, vrijeme će pokazati, i – Pazi, ta Čolakovićeva knjiga i Man- U radnju, bučno i cerekajući se, ulazi
za svoj narod. džićevo reagiranje na nju tek je okidač izvjesni smor, ni ime mu ne znam. Počesto
Godine 1971. Pašaga Mandžić, ista- njegovog, Mandžićevog, akumuliranog navrati, prekida nas u razgovoru i otpoči-
knuti komunista, partizanski rukovodi- nezadovoljstva zbog, prije svega, parti- nje neku bezveznu priču koja početak ima,
lac, prvoborac i narodni heroj, ponukan zanske kolaboracije s četnicima, čemu ali kraj joj se ni u naznakama ne nazire.
knjigom Rodoljuba Čolakovića Zapisi iz se on tokom cijelog rata žestoko proti- R. ga trpi, ne znam zašto. Isključujemo
oslobodilačkog rata i pristrano-paušalnim vio, za razliku od Rodoljuba Čolakovi- se, pijemo kahvu, slušamo škripu njego-
autorovim stavovima iznijetim u njoj, ća i Cvijetina Mijatovića, koji su, svako vih riječi, bez smisla i značenja, odsutni
javno je iznio svoj stav o greškama Par- malo, koketirali s četnicima, a jednom je i zabavljeni svojim mislima.
tije prema Bošnjacima tokom Drugog izjavio, pročitao sam to negdje, da, dok Klasični ahmak. Ali, šta se može, i to
svjetskog rata, a potom, uz zastrašujuću partizani ratuju po frontovima, četnici je život. n

STAV 18/4/2019 57