Page 48 - STAV broj 347

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (89)
SASULI SMO PO NJIMA,

A I ONI PO NAMA

A onda Hamza stavlja novu kutiju municije i potpuno neočekivano
počinje pjevati: “Moj mitraljez i na njemu gajka, četnička će zaplakati
Piše: Amir HASANOVIĆ
majka.” Dio agresora, koji se povlači prema sredini linije, ponovo postaje
meta Hamzinog mitraljeza. Trojica ili četvorica padaju na zemlju.

vanulo je. Prve zrake proljetnog
sunca škrto se promaljaju kroz
krošnje velikih jela i borova
Sna Majevici. Još po šumi, svu-
da okolo, kao velike bijele deke, snježni
ostaci prkose proljeću i suncu. Dolje, sto-
tinjak metara od nas, čuje se brundanje
motorne pile. Jedan od posljednjih di-
jelova linije odbrane dobija bolje i jače
zemunice. Iskopane su i šire tranšeje, a
sanitet i minobacačke posade sada su još
bliže liniji.
Vojnici većinom ovo komentiraju kao
pripreme za novu, proljetnu ofanzivu.
Hamza i Osman sjede na nekom obore-
nom drvetu i čiste puške. Desno od njih,
na brdašcu, okupila se grupa malo glasni-
jih vojnika. Ubrzo žamor utihnu i vidje-
smo da se obaziru na lijevu stranu prema
cesti. Uskoro se odozgo pojaviše nekoliko
vojnika i oficira.
Jedan od njih nas poselami i reče da
ima naredbu za naše premještanje, a da će
s nama poći i “Crni vukovi” iz Kalesije. nisam imao. Nije više važno gdje idemo, nadi da ću se barem malo odmoriti, a opet
“Momci, imamo naredbu da se vi pod hit- samo da što prije stignemo. nastupi pokret. Ovo je peti dan kako nas
no prebacite na rejon Visoke Glavice. Do- Hamza ide za nama tvrdeći da su nam prebacuju s jednog mjesta na drugo. Prek-
bili smo poruku da je jutros gore odbijen grčevi u nogama posljedica nedostatka vi- jučer Čelić, jučer Jagodnjak i Posavina, ju-
jedan agresorski napad, ali da se očekuje tamina iz svježeg voća. Smijemo se. Meša tros Kapljevac na Majevici, a sada pravac
još jači u poslijepodnevnim satima. Što mu govori da će uskoro prispjeti banane i Visoka Glavica. Idem i potucam se putem
prije budite spremni za pokret, jer kami- ananas pa ćemo sve to nadoknaditi. nenaspavan kao i većina mojih prijatelja.
oni koji će vas prevoziti već su stigli dolje Gore se s kote čuju jake detonacije, Vidim neke od njih kako ispred mene za-
pred komandu.” znamo dobro gdje idemo. U svemu tome pliću sami sebe nogama i posrću, ali se ipak
Brzo se spremamo i u koloni spuštamo gledamo da kroz kakvu šalu odagnamo pri- drže. Nimalo prijatno i veoma dugo pješa-
do komande. Nakon dva sata vožnje, sti- tisak i misao o onome što dolazi. čenje i najjače i odmorne vojnike dovelo
žemo u rejon razmještaja – selo Međeđa. Trebao nam je, otprilike, sat dobrog bi do iscrpljenosti.
Tu se ponovno postrojavamo, zadužujemo pješačenja pod punom ratnom opremom Nakon sata pješačenja, stižemo pod fa-
MTS (materijalno-tehnička sredstva) i ras- i svim ostalim stvarima da stignemo na moznu Visoku Glavicu, gdje su se četnici
poređujemo po kućama. kotu Zečija kosa. Iznenada se smračilo i ukopali i utvrdili.
Tek što sam ušao, gazda kuće donosi počeo je puhati jak sjeverac. Raspoređujemo se u strijelce. Detona-
nam jelo i kahvu. Nismo je čestito ni sr- Hamza se obazire i upire pogled ka cije odjekuju čitavom kotom, a ispred lini-
knuli, kad se začu dreka komandnog kuri- nebu. Počinje jaka kiša. Bože moj, mislim je odbrane naših položaja izvija se visoki
ra kroz selo da odmah nastupa pokret. Već sam u sebi, pa dokle će ovo više?! Čujem crn dim. Dolje, lijevo, dogorijeva nekoliko
prilično iscrpljeni, krećemo prema Glavici. komandu, deset minuta odmora. Nisam se borovih stabala zapaljenih u prošlom čet-
Osjećam umor i bol u nogama kakav nikada kako treba ni spustio na mokru zemlju, u ničkom napadu.

48 29/10/2021 STAV