Page 53 - STAV broj 347

Alma Mustafić (u
sredini) s Satkom
Mujagićem i Lidijom
Zelović, režiserkom
iz Sarajeva nakon
predstave

ALMA MUSTAFIĆ U PREDSTAVI
GLUMI SAMU SEBE

Alma Mustafić godinama je predavač na Višoj školi u Utrechtu pa, iako bez ikakvog isku-
stva u teatru, uspjela je odgovoriti vrlo zahtjevnoj ulozi u ovom komadu, prepunom bolnih
kazivanja iz vlastite porodične tragedije.
“Predstava Opasna imena nije tek tamo neka predstava koju igram kao glumica. To je
moja životna priča, a ja nisam glumica i ja ne glumim, ja samo pustim osjećaje da me
vode kada pričam o tome. A Srebrenica izmami suze nama svima, a kamoli meni koja
sam Srebrenicu lično doživjela i toliko rodbine i prijatelja izgubila. Dovoljno je samo da
pomislim na svoje najdraže koji su ondje ubijeni i suze same krenu. Ja se zapravo tokom
cijele predstave borim protiv tih emocija jer, svaki put kada se okrenem, vidim ime nekog
Detalj s predstave u Amsterdamu od rodbine i emocije prorade”, rekla je za Stav Alma Mustafić.
Pitali smo je koliko je teatarska forma kazivanja o Srebrenici bitna u kolektivnoj kulturi
(Gevaarlijke namen). Režiju uzbudljive, sjećanja u ovoj zemlji na jedan genocid jer je postavljena na holandskom jeziku.
emotivne, ali i intrigantne predstave “Ako želimo da se određeni događaj zareže u kolektivnu kulturu sjećanja jednog naroda,
potpisuje Boy Jonkergouw. Teatarski onda je bitno da se taj događaj predstavi cijelom društvu, odnosno u svim krugovima
zanimljiv i inteligentno postavljen po- jednog društva. Nije dovoljno da se o Srebrenici priča samo u tribunalu ili u sudnicama
zorišni komad, prilično je razumljiv i kao što se do sada često dešavalo. Time nećemo postići da ona bude dio kolektivnog
približen holandskom gledaocu u ko- sjećanja. Ali ako uspijemo Srebrenicu uključiti u ostale krugove društva, kao što su edu-
jem u stotinjak minuta uglavnom može kacija, akademija, mediji, politika, kultura, umjetnost, teatar, film, onda Srebrenica posta-
razumjeti kontekst raspada Jugoslavi- je polahko, ali sigurno dio kolektivne memorije i ovdje. Holanđani rado idu u teatar i mi
je, međuetnička trvenja u predvečerje smo im ovu priču pokušali približiti na njima razumljiv način. Prelijepe se inicijative rađa-
teškog rata i genocida prateći svakod- ju. Dobijamo zahtjeve od brojnih univerziteta i škola koji žele proširiti edukativni program
nevicu porodice Rize Mustafića, Sre- o Srebrenici ili da osnuju novu naučno-istraživačku liniju na ovu temu. Mogu kazati da
breničanina, kasnijeg električara Dut- predstava djeluje kao katalizator u ovdašnjem društvu, a da bi postala dio kolektivnog
chbata, žrtvi teškog progona Bošnjaka sjećanja, potrebno je da cijela zajednica radi na tome, a ne samo mi Bosanci. Teatarska
srednjeg Podrinja. forma priče o Srebrenici tek je jedan kulturno-umjetnički primjer koji nam pomaže da si-
U predstavi igraju Alma Mustafić, nonim stradanja u Bosni i Hercegovini postane dio toga”, dodala je.
Rizina kćer, koja glumi samu sebe, Ray Alma nam je za kraj rekla da se brinula kako će predstava biti prihvaćena jer Srebreni-
Braat, bivši pripadnik Holandskog ba- cu u ovoj zemlji često nazivaju “holandskom traumom”, tako da se o tome nerado priča.
taljona (Dutchbat), te Almina porodica: “Odziv i pažnja koju dobijamo ostavljaju me bez daha. Sale su pune, često rasprodane,
otac, majka i sestra. Koliko je god potresan igramo u svim velikim gradovima, a svakodnevno dobijamo sve više poziva. Zbog ovoga
nastup Alme Mustafić, replikama punim velike i male medijske kuće pišu o Srebrenici već duže od godinu, što je već pobjeda,
direktnog i kritičkog obraćanja Holand- jer inače se pažnja svede tek na 11. juli. Ciljna grupa bili su nam upravo autohtoni Ho-
skoj vladi i vojnicima koji su doživjeli lanđani. Radeći godinama na ovoj temi, shvatila sam koliko oni zapravo malo znaju o ge-
fijasko u mirovnoj misiji 1995. godine u nocidu u Bosni i Hercegovini. Mislila sam prvobitno da su indiferentni, nezainteresirani,
srebreničkoj dolini, s posebnom je pa- međutim, jednostavno nisu informirani. To potvrđuje upravo njihov odziv na ovu predsta-
žnjom kod publike primljen istup vetera- vu, kao i reakcije na nju. Najviše volim kada vidim da roditelji dovedu i djecu sa sobom,
na Raya Braata. Četrdesetšestogodišnjak a onda dobijem poruku od te djece kako su u školi napravili referat o Srebrenici. Zado-
prvi put u Holandiji svjedoči da je gledao voljna sam, naročito kada vidim da ova predstava podstiče ljude da pokrenu projekte o
ubistva nedužnih ljudi u bazi u Potočari- širenju svijesti o genocidu u Bosni i Hercegovini.”
ma, silovanja, paljenja cijelih porodica u

STAV 29/10/2021 53