Page 57 - STAV broj 347

svijeta, pragmatični, više puta ekskomu- muslimani su bili na skliskom terenu.
nicirani Hohenstaufen nije mnogo mario Pape i ostali neprijatelji Hohenstaufena
za to. U Luceri je imao stalan i siguran često su koristili “nečastivu alijansu” iz-
izvor prihoda i vojnika. Tako je ostalo među “Saracena” i kraljeva Sicilije kao
zabilježeno da je na križarski pohod kao dokaz moralnog sunovrata Friedricha i
gardu vodio muslimane. njegovih nasljednika. Tako je 1255. godi-
ne papa Aleksandar VI proglasio križarski
LUCERA CRISTIANORUM rat protiv Manfreda, sina Friedrichova,
Zadnjih dvadeset godina svoje vla- posebno naglašavajući njegov “savez” s
davine i života, do 1450, Friedrich je ra- muslimanima.
tovao protiv sjeveroitalijanskih gradova Manfred se odupirao sve do 1266,
(Lombardske lige) i pape. U tim ratovi- kada ga je u bici kod Beneventa teško
ma značajno mjesto imali su muslimani porazio Karlo Anžujski, kojem je papa
Lucere, kao ključne jedinice u njegovim Urban IV ponudio sicilijansku krunu.
pohodima protiv Brescie, Parme, Man- Novom pobjedniku se predala i Lucera,
tue, Ravenne itd. Muslimani su služili ali kad je dvije godine kasnije sin Man-
kao njegova garda i kao strijelci, odno- fredovog polubrata Conradin podigao
sno laka konjica. Jedinice muslimana su bunu da vrati krunu koja mu je pravom
se izdvajale i time što su imale ratne slo- pripadala, Lucera mu se pridružila. No,
nove, za koje nije teško pretpostaviti da Karlo je porazio i Conradina, te opsjeo
su, kao nekad slonovi Hanibala Barke, Luceru, koja se nakon godinu dana mo-
bili pravi strah i trepet za potomke Ski- rala predati, izmučena glađu. Suprotno
pija Afrikana. S obzirom na to da su bili očekivanjima, papin Anžuvinac nije po-
efikasni borci, bili su posebno omraženi bio pobunjenike, već je od njih naplatio
od strane carevih neprijatelja, već samim veliku taksu i zatražio “viru” kao njihov papskom krizom. No, i pored svega toga,
tim i što su bili “Saraceni”. Jedna od naj- jedini kralj. Zadovoljio se još tim da na- naredba Karla II Anžujca da se Lucera
značajnijih bitaka iz tih ratova, a u kojoj seli svoje Provansalce u grad. uništi 1300. godine je došla neočekivano.
su muslimanski strijelci donijeli prevagu, Za razliku od “egzotičnih” prethodni- Možda je to bio njegov način da se isku-
odigrala se 27. novembra 1237. nadomak ka, Karlo nije držao gardu muslimana, nije pi za to što nikad nije otišao na križarski
jezera Como u podnožju Alpa. Friedric- imao vlastitu imitaciju harema, niti je go- pohod, za razliku od poznatog oca Karla
hova vojska napala je snažne milanske vorio arapski, niti se pretjerano zanimao za i poznatijeg strica Luja IX. Sigurno je da
falange, koje su se dugo opirale, sve dok filozofiju, ali je i on uvidio praktičnu korist je u tom kontekstu napisao svoje pismo
ih nije zasula kiša luceranskih strijela. od dobro uvježbanih vojnika i kovčega pu- u kojem naređuje uništenje muslimana
Muslimani su učestvovali u svim Frie- nih zlatnika. Muslimani Lucere su za kralja Lucere. “Kakva je to sramota, kakva je
drichovim bitkama, sve do njegove na- Karla i njegovog sina Karla II ratovali pro- to uvreda za našu vjeru, da u našem kra-
gle smrti 1450. godine, a borili su se i za tiv Bizantije u Albaniji, protiv aragonskih ljevstvu žive Saraceni.” Naređuje da se
njegove nasljednike. U osnovi, njihova trupa u Siciliji i protiv tunižanskog emi- muslimani rasele, a grad preimenuje u
je sudbina bila vezana za sudbinu Ho- ra. Činilo se da se ništa neće promijeniti u čast djevice Marije, Civitas Sancte Marie.
henstaufena. Sve dok su oni bili na vla- statusu Lucere, koja se zadnjih tridesetak Plan je bio da se stanovništvo proda
sti, muslimani su mogli uživati relativnu godina svoga postojanja normalno razvijala. u roblje, ali već sa samim ulaskom Kar-
sigurnost, unatoč opetovanim papinim Ali loših znakova je bilo. lovih trupa nastupio je masakr i pljačka.
zahtjevima za pokrštavanjem “Hagarita”. Križarska retorika i zahtjevi za pokr- Iako je otpora bilo, posljednji muslimani
To je dijelom bilo uvjetovano i prirodnim štavanjem su se pojačavali. U zadnjem de- srednjovjekovne Italije nisu imali šanse.
animozitetom između Hohenstaufena i setljeću trinaestog stoljeća Jevreji Sicilije Preživjeli su razdijeljeni u grupe i raza-
rimskih prelata, budući da je papa zazi- nasilu su pokršteni, a imena kvartova u slati po čitavom poluotoku da se prodaju.
rao od toga da bude okružen moćnom dr- kojima su živjeli preimenovani, kako bi Uz put su pljačkani i ubijani od lokalnog
žavom pod vlašću jednog potencijalno (i se izbrisao bilo kakav nekršćanski trag. stanovništva. Neki su, moguće je, uspjeli
stvarno) neposlušnog vladara. U tom tr- Prozelitizam je jačao, možda potpaljen i pobjeći u sigurnu “kuću islama”. Oni ri-
venju između svjetovne i crkvene vlasti konačnim krahom križarskih državica, ili jetki koji su možda i preživjeli bez traga
su se asimilirali. Većina je prodata u ro-
Zadnjih dvadeset godina svoje vladavine i života, do 1450, blje. Bilo je i izoliranih slučajeva gdje su
neki kršćani pokušavali sakriti i zaštititi
Friedrich je ratovao protiv sjeveroitalijanskih gradova muslimane.
Ali bio je to trijumf za papu Karla II
(Lombardske lige) i pape. U tim ratovima značajno mjesto i svekoliko pučanstvo. Mrski neprijatelj
imali su muslimani Lucere, kao ključne jedinice u njegovim bio je poražen, “zmija u vlastitom gnijez-
pohodima protiv Brescie, Parme, Mantue, Ravenne itd. du” ubijena. Na njihovo mjesto naseljeni
su “pravovjerni”.
Muslimani su služili kao njegova garda i kao strijelci, Neko vrijeme nakon progona musli-
odnosno laka konjica. Jedinice muslimana su se izdvajale mana Lucera se nazivala i Lucera Cristia-
norum, utopivši se vremenom u apulijsku
i time što su imale ratne slonove, za koje nije teško idilu, ničim ne otkrivajući svoju skoro
pretpostaviti da su, kao nekad slonovi Hanibala Barke, bili zaboravljenu, islamsku prošlost, kao uo-
stalom mnogi evropski gradovi prije i
pravi strah i trepet za potomke Skipija Afrikana. poslije nje. n

STAV 29/10/2021 57