Page 61 - STAV broj 347

KRIVO SRASTANJE

O životu čistih duša
PSIHOTERAPIJA

U MAHALSKOM

SOKAKU

Piše: Živimo u vremenu zastrašujuće etičke erozije i preobrazbe svega
Sadik IBRAHIMOVIĆ nenormalnog ili čak umobolnog u normalno. Po svemu sudeći, taj je proces
nezaustavljiv. Brana je pukla i suludo je zapušavati je tijelima. Stoga i govorim
o ilegali, o, kako sam rekao, pokretu otpora, jer, u naletu sveopćeg ludila, ne
vidim drugi način uz pomoć kojeg bismo sačuvali i zdrav razum i vjeru.

Vraćam se kući odnekud. Sumoran smo se povukli i nigdje nas nema. A što E, o takvom pokretu otpora govorim i
dan, polumračan, a zrak prepun vlage se tiče pokreta otpora, to mi nije baš... Na ilegali u koju nam valja ići.
uslijed silnih kiša, pa kako osjetih da teže šta si konkretno mislio? – Znaš, reći ću ti nešto što dosad ni-
dišem no inače, usporih korak. – Razmisli! sam. Naizgled, nema puno veze s ovim o
Na ulici i u avlijama nigdje nikog. Ni – O čemu? čemu pričamo, ali... Vidi! Rano sam, još
insana, ni psa, ni mačke. Osim komšije – O zadnjoj rečenici koju si izrekao. kao dječak, ostao bez roditelja. Tetka me
E. Stoji naslonjen na avlijsku kapiju, kao U njoj se krije odgovor na tvoje pitanje. je posvojila, dobra, čestita žena. Živjeli
i obično oskudno odjeven, tek u majici i – Čekaj, čekaj...! Misliš na ahir-ze- smo u teškoj oskudici. Počesto sam li-
tankom prsluku, i puši. man, je li tako? Siguran si da je nastu- jegao i ustajao polugladan, a para nikad
Pozdravih ga i upitah za zdravlje. pilo to vrijeme? nisam imao, čak ni za kuglu sladoleda.
– Kao i ovo vrijeme. A ti? – Ne posve, ali dešavanja oko nas Sjećam se, a naročito ljeti, kad je ras-
– Isto. bjelodano upućuju na to. Živimo u pust, besciljno bih lutao gradom, gledao
– Ne čudi me. Ništa ovo ne valja, a, vremenu zastrašujuće etičke erozije i prepune ljetne bašče i ljude u njima kako
koliko vidim i osjećam, ovo što ne valja preobrazbe svega nenormalnog ili čak uživaju u divnom, osunčanom danu, piju
mila je majka kako će tek biti. umobolnog u normalno. Po svemu su- kahvu, jedu, smiju se, zadovoljni sobom
– Depresivan si? deći, taj je proces nezaustavljiv. Brana i ravnodušni spram patnji drugih...
– Iskreno jesam. Prođoše nam životi je pukla i suludo je zapušavati je tijeli- Uh! Teško mi je pričati o ovome...
ni u šta. Samo brige, brige, brige... Pre- ma. Stoga i govorim o ilegali, o, kako Samo malo, samo malo, da se priberem...
dugo sve ovo traje, brate, predugo... A šta sam rekao, pokretu otpora, jer, u naletu Dakle, gledao sam ih očiju punih
ti misliš? Nazire li se kraj ovom košmaru sveopćeg ludila, ne vidim drugi način suza i kao dijete, kao desetogodišnjak,
ili je ovo početak kraja? uz pomoć kojeg bismo sačuvali i zdrav bolno shvatio da ljudi, konkretno ti
– Puno me pitaš. Kako bih to mogao razum i vjeru. ljudi, nisu ništa do samoživa stoka, a
znati? Osim, možda, da sam nekad bio Dakle, lupeži će i dalje biti lupeži i moj život među njima bio je strahotina
potpuno uvjeren da će protokom vremena, kakva korist govoriti im da se urazume, strahota. Užas.
paralelno s našim biološkim starenjem, da to više ne budu? Nikakva. Tad sam, rano, prerano, kristalno ja-
ostariti, sazrijevati i kultivirati se sveu- A nije mnogo preostalo od života, ni sno uvidio da je život čistih duša među
kupni ambijent u kojem jesmo, da ćemo njima, ni nama. Sve će to zemlja glad- takvim ljudima košmar, kazna, teška
nakon izlaska iz, prije svega, političkog no progutati. robija, a uspjeti ga odrobijati, strpljivo
puberteta jednog dana u svakom smislu Helem, kad se crta podvuče i račun i časno, pobjeda je nad svim pobjedama.
stati na noge. Ali, eto, prevario sam se, pa sravni, a sigurno hoće, vjerovatno će nas – Tačno. Veće pobjede nema. Kako
nam, budući da smo obojica u godinama, – tebe, mene, nama slične – isti ti lupeži se sad osjećaš?
ne preostaje ništa drugo do da se povuče- preklinjati da se založimo za njih, da ka- – Bolje, puno bolje. Ovo mi je došlo
mo u ilegalu, u svojevrstan pokret otpora. žemo makar jednu lijepu riječ u njihovu k’o nenadana psihoterapija.
– Znam šta želiš reći, ali problem s korist, onda, je li, a lupeži će to, narav- Potapšah ga po ramenu i pođoh kući,
tvojom postavkom očituje se u činjenici no, odlično znati, kad će jedna, jedina a on me isprati blistavim, ozarenim po-
da mi već živimo u ilegali, dakle, odavno lijepa riječ biti neizmjerno dragocjena. gledom. n

STAV 29/10/2021 61