Page 64 - STAV broj 347

DRUŠTVO

Kralju bi žao da sasiječe
takvu ljepotu, te se smilova
na njega pa mu reče: “Velika
je grehota što do sad uradih.
Hiljadama brica odrubio sam
glavu u strahu da neće moći
izdržati da ne kažu da mi je
glava krmeća, pa eto dođe
red i na tebe. Ali više ne
mogu tako, ako ni zbog čeg
drugog, onda zbog te tvoje
ljepote, pa ću ti poštedjeti
život ako mi obećaš da
nikome nećeš reći da je u
mene glava krmeća.”

moći izdržati da ne kažu da mi je glava najbrže i najčvršće kočije natovari silno
krmeća, pa eto dođe red i na tebe. Ali, blago i pripremi se za bijeg. Međutim,
više ne mogu tako, ako ni zbog čeg dru- on nije bio baš u prevelikoj žurbi te za-
gog, onda zbog te tvoje ljepote, pa ću ti traži od svoje kćeri, jedinice, tako lijepe
poštedjeti život ako mi obećaš da nikome da je “ljepše na cijelom dunjaluku nije
nećeš reći da je u mene glava krmeća.” onog vakta bilo”, da pođe s njim. Ona
Mladić se zakune svim mogućim sveti- ga odbi i reče mu: “Ja ne mogu ostaviti
njama i kralj ga pusti. ovako lijepog i velikog grada, ne mogu
I godinama je mladić čuvao tajnu i nikako pregorjeti pa ostaviti svoje zlat-
nije mu padalo napamet da je ikome ka- ne klupe, taru i preslicu, i zlatno vrete-
zuje. Ali, kako je vrijeme prolazilo, sve no, i toliko i toliko svoga butum mala i
se teže susprezao. Jedne prilike, dok je imanja.” “A otac, odlazeći iz grada, za-
brijao nekog vlastelina i razgovarao s pne za grad čohu, pa je vukao daleko,
njim o svemu i svačemu, kako to brice daleko, dok je iz zidina gradskijeh izi-
obično rade, skoči mu tajna na vrh jezika šao.” Na kraju pospe baruta po toj čohi
i umalo se ne izlanu. Na povratku stade i zapali ga i cijeli grad odleti u zrak. To-
pred jednim vodopadom koji je gruhao liko je bio ljut na grad koji je saznao da
tako silovito da ga niko od vodene huke mu je glava krmeća da nije poštedio ni
nije mogao čuti. Iz sveg glasa se prode- svoju jedinicu.
ra: “U našeg kralja krmeća je glava.” I Ali ni ovdje nije kraj legendi. Kao
još jednom. I još stotinu puta. Sve dok da narodni pripovjedač nije imao srca
mu duša ne olakša i on ti se rasterećen da kralja, kojem je dao krmeću glavu i
zaputi kući. natjerao ga da uništi vlastiti grad, nači-
Poslije je često to radio. Svaki put ni naposljetku i ubicom rođenog djete-
kada bi ga tajna pritisnula i zaprijetila ta. On na nju baci anatemu: “Zmija bila, u kablu. Kad je posrkala mlijeko, zmija
da će izaći iz njega, on bi se povlačio do dabogda, dotlen dok te god kršćeno ti- nestade u pukotinama između kamenja
vodopada i olakšavao dušu. Sretan što jelo ne poljubi.” I eto nas u novoj bajci. i uskoro se povrati s onim kablom pu-
je pronašao djelotvoran lijek protiv tog Godinama i godinama zmija se previjala nim dukata. I tad progovori: “Eto, to ti
pritiska koji bi mu nekada razvaljivao preko hrpa kamenja ostalog od nekada je zato što si me jadnu siroticu mlijekom
utrobu, nije ni primijetio da mu iza leđa bogatog Javnika. Narod je zaobilazio nahranio.” Svirač joj zahvali i upita je
nevjerovatnom brzinom raste vrba, kao ruševine grada koje zarastoše u šiblje i kako to da umije zboriti i šta radi tu na
da se hrani njegovim dolascima. Od te žbunje i obnoć se okupljao da izdaleka tom kamenju, a ona mu ispriča sve kako
vrbe čobani načiniše svirala i, kad puh- sluša njeno pogano siktanje puno bijesa je bilo i zamoli ga da dođe sutra i poljubi
nuše u njih, umjesto piska i svirke izbi i prijetnje. I sve tako dok se jednog dana je u usta i da će se istog časa pretvoriti u
njegov glas čist kao rosa, vikao je: “U ne pojavi nekakav zanesenjak koji je išao ljepotu kakvu svojim očima nije vidio.
našeg kralja krmeća je glava.” I tako ci- glave u nebo uzdignute i veselo svirao u “On joj obeća i ode kući. Kad bi s
jeli Javnik saznade da im je kralj s kr- svoje dvojnice. Tako ti se on iznenada jutra u jutro, eto ti čobana s dvojnica-
mećom glavom. nađe pred gadnom zmijurinom koja se ma u porušen grad i stane na isto mje-
“Za to začuje i kralj, te sad uvidi da od gladi prevrće na vrelom kamenu. Ovaj sto gdje je i jučer stajao, kad za nekoliko
je za njega nemoguće biti više u tom se ne prestraši, već se smilova i ode i za- dekika, protresoše se zidine, a nešto za-
gradu.” I on, poput Crne kraljice, na moli kod čobana mlijeka pa joj ga donese pišta kao da je hiljadu sirotica. Čobana

64 29/10/2021 STAV