Page 63 - STAV broj 347

udade za Sigismunda Luksemburškog,
koji je te 1405. godine napunio 38, i tako
ona postade carica Svetog Rimskog Car-
stva, hrvatsko-ugarska i češka kraljica.
Narod je prozva Crnom kraljicom ne
samo zato što se oblačila u crninu i što
se u javnosti pokazivala s crnim gavra-
nom na ruci uvučenoj u crnu rukavicu,
a zvala ga je Tugomir, već više zbog toga
što se bavila alhemijom i crnom magi-
jom i bila tako slobodoumna da je imala
bezbroj ljubavnika, ali i opaka, pa se pri-
čalo da ih je bacala s najviših kula kada
bi ih se zasitila. Šaputalo se i da je vje-
štica, a mnogi je smatraše i vampiricom.
Najviše vremena provodila je u dvorcu
ponad Samobora. Tu se desio i događaj
iz kojeg je u Krajini iskovana legenda o
Crnoj kraljici. Historičari kažu da ju je
kralj Sigismund tu zatekao s ljubavni-
kom i da ju je protjerao na godinu dana
skupa s njihovom jedinicom Elizabetom.

KRALJ KRMEĆE GLAVE
Nije predaja o Crnoj kraljici ispriča-
na samo da bi se jedan lokalitet obilježio
imenom i da bi se narod pričom svezao za
grudu zemlje na kojoj je rođen već da se
od nje krene dalje, u legendu takve raskoši
da ostavlja bez daha. Priču o Crnoj kraljici
i njenom blagu Mile Obradović završa-
va ovako: “Narod priča da se i dandani
više puta pokaže bijela mačka na tome
mjestu, koja valjda i danas čuva te silne
pare.” A mi pričamo ovako: ako se nađeš
kojim slučajem na Brecavcu, pa kreneš
za bijelom mačkom, ona će te odvesti na
put koji vodi u Javnik i u Čavnik. To su
dva grada kojima se dolazi preko Krsta,
mjesta koje je ime dobilo po jednom pe-
tougaonom nišanu, kako ga narod zove,
na kojem čistom bosančicom stoji zapi-
sano “Zde leže rab Božiji Milovan v leto
gospodnje 7184”, što će reći 1676. godi-
ne po gregorijanskom kalendaru, mjesta
koje je sveto i nikad ga ne ubi tuča, ne
sasiječe mraz, niti ga haraše bolesti, ni
marvenske ni ljudske, ni glad, ništa. Ta
dva grada bijahu tako blizu jedan dru-
gog da im je kuća do kuće pa ona bijela
mačka može s krova na krov iz Javnika
u Čavnik nevjerovatnom lahkoćom. Ali
ne i obratno, iz Čavnika u Javnik, jer je
u Javniku živio kralj krmeće glave. Vje-
rovao je da niko ne zna da mu glava liči
na krmeću pa bi odmah, čim bi ga brico
obrijao, naredio da ga prislone na kladu
i odsijeku mu glavu. Hiljade se glava bri-
jačkih zakotrljalo niz Javnik. I godinama
tako, sve dok jednog dana ne dovedoše
pred kralja momka “lijepog k’o lijep dan”.
Kralju bi žao da sasiječe takvu ljepotu te
se smilova na njega pa mu reče: “Velika
je grehota što do sad uradih. Hiljadama
brica odrubio sam glavu u strahu da neće

STAV 29/10/2021 63