Page 49 - STAV broj 347
P. 49

Ulazimo u liniju praktično u vrijeme
          kad otpočinje još jedan napad. Komandir
          iz Prve muslimansko-podrinjske brigade
          u žurbi nas poziva da krenemo za njim.
          Ukratko nam objašnjava naš položaj. Do
          nas su s desne strane “Živiničke ose”, a
          s lijeve su liniju pojačali “Crni vukovi”
          iz Kalesije, koji su stigli zajedno s nama.
          “Evo, na ovom dijelu gore, gdje je pucnjava
          najglasnija”, objašnjavao nam je komandir,
          “‘Ose’ su od jutros odbile dva jaka napada
          i uništile mnogo neprijateljske žive sile.”
            Ponovo odjekuju snažne detonacije.
          Desno od nas agresor kreće u još jedan na-
          pad. Sa mnom su u tranšeji Hamza, Ejub i
          Salih te još tri čovjeka iz Podrinjske briga-
          de. “Ose” ponovo prihvataju borbu i kom-
          pletna kota proključava.
            Četnici svim silama navaljuju na nji-
          hove položaje, ali bezuspješno. Neki od
          agresorskih vojnika pokušavaju u zaklo-
          nu drveća prići što bliže, ali to im je bilo
          uzaludno. U tom momentu iznad naših
          glava zazviždaše meci. A onda “kokičari”
          sasuše po nama. “Ljudi, izgleda da su nam
          iza leđa, eno čujte”, javi se povikom stariji
          čovjek iz Podrinjske brigade. “Ma ne boj
          se, nemaju ti oni hrabrosti za to”, dobacuje
          mu Salih uz osmjeh.
            Odjekuje još nekoliko rafala, a onda sa-
          sipa po našem dijelu linije. Hamza povlači
          redenik preko balvana i mrtav-hladan viče:
          “Ojhaaaa, evo kurbana!”
            Četnici nam se gotovo trčeći primiču
          šumom. Tu, ispred nas, šuma je gušća nego
          s naše lijeve i desne strane. Momak iz “Cr-
          nih vukova” stiže u trku i donosi još jednu
          kutiju municije za mitraljez.
            Sasuli smo po njima, a oni po nama.
          Šuma se za nekoliko momenata napunila
          dimom.
            Kreću se veoma brzo, a zbog gustoće
          stabala, još ih je teže pogoditi. Hamza sti-
          snu svoj mitraljez uz rame, zatim se okrenu
          i namignu. Strahovita jeka zapara zrak na   četnička će zaplakati majka.” Dio agresora,   Stariji vojnik ponudi nas cigaretama.
          koti i pretvori se u tutnjavu. Njegova osam-  koji se povlači prema sredini linije, ponovo   Gledao je u Hamzu. “Dijete, koliko ti go-
          desetčetvorka pravi haos po šumi.   postaje meta Hamzinog mitraljeza. Trojica   dina imaš”, upita ga. “Imam dvadeset go-
            Četnici, koji su krenuli da nam izbiju   ili četvorica padaju na zemlju.   dina, djede”, odgovori sa smiješkom Ham-
          na bok, upadaju u mrežu njegovih metaka.   Oni četnici koji su krenuli naprijed   za dok je skidao kutiju s mitraljeza. “Da
          Ostaju praktično pokošeni, a one koji su   sad su stali i pucaju u mjestu. Najednom   te Allah, dijete, nagradi dobrim za tvoju
          krenuli desno dočekuju naši rafali. Stra-  se odlučuju na povlačenje.   hrabrost na ovom njegovom putu, hra-
          hovita pucnjava odjekuje na sve strane.   Memo i Salih iskaču i, prije nego što   bar si momak”, dodade čovjek. Hamza se
            A onda Hamza stavlja novu kutiju   sam viknuo, u nekoliko koraka stvoriše se   osmjehnu: “Amin, djede. A nisam ja hra-
          municije i potpuno neočekivano počinje   kod najbližeg ubijenog četnika, zgrabiše ga   bar, nego su oni kukavice.”
          pjevati: “Moj mitraljez i na njemu gajka,   i dovukoše u zemunicu.      Sjedio sam i gledao niz šumu. Još pokoji
                                                                               pucanj odjekivao je desno od nas. “Momački
          Stariji vojnik ponudi nas cigaretama. Gledao je u Hamzu. “Dijete,    smo ih dočekali”, viknu Salih namigujući,
                                                                               “tamo lijevo naši su iznijeli osam njihovih
          koliko ti godina imaš”, upita ga. “Imam dvadeset godina, djede”,     mrtvih, eno ih vidim iza zemunice.”
                                                                                  Gledao sam u svoje saborce, gledam i
          odgovori sa smiješkom Hamza dok je skidao kutiju s mitraljeza.       razmišljam. Dok je ovakvih, bit će i Bosne,
          “Da te Allah, dijete, nagradi dobrim za tvoju hrabrost na ovom       a bogami ima nas dosta. Možda će ovaj rat
          njegovom putu, hrabar si momak”, dodade čovjek. Hamza se             biti dug, mukotrpan, iscrpljujući i težak,
                                                                               ali s ovakvim ljudima i gazijama mi taj rat
          osmjehnu: “Amin, djede. A nisam ja hrabar, nego su oni kukavice.”    ne možemo izgubiti.            n


                                                                                                   STAV 29/10/2021 49
   44   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54