Page 71 - STAV broj 347
P. 71

“Ja nigdje ne bih bio sretan kao u Sarajevu. Tu sam rođen i tu moja familija živi tristo godina. Da sam
          izašao iz Sarajeva, bio bih ‘odsječen’ od iskustva koje me je jako, ali jako oblikovalo kao čovjeka. To
          iskustvo me inspirira i čini sretnim. Međutim, došla su teška vremena za kulturu. Imamo pandemiju,
          ekonomsku krizu i teško je stvoriti normalne uvjete za odvijanje normalnog kulturnog života, za
          normalnu produkciju umjetnosti. Uprkos brojnim nedaćama, ne smijemo zaboraviti da je bilo umjetnosti
          i usred rata, usred opsade. Umjetnost je neuništiva ma koliko vrijeme ne godilo njenom razvoju.”



          Piše: Mirza ABAZ

                  rden francuskog viteza umjetno-  BOJE I KONTURE ISPRED RIJEČI  životu imaju važno mjesto. To čitanje, neki
                  sti i književnosti na prigodnoj   Iako mu je prvobitno bila namijenjena   novi svjetovi – i dan-danas to traje... Knjiga
                  svečanosti u francuskoj rezi-  sudbina inžinjera elektrotehnike, petod-  je dopuna spoznaji svijeta. Kroz književ-
         Odenciji nedavno je uručen ista-   nevni posao od osam do četiri ili od devet   nost je čovjek učio o svijetu, nadahnjivao
          knutom bosanskohercegovačkom slikaru   do pet, Edin Numankadić nije prestajao   se. Imao sam sreću i da upoznam značajne
          Edinu Numankadiću. Ovo odličje jednom   tragati za zanimanjem koje bi mu, prema   pisce poput Ive Andrića, Mehmeda Meše
          od začetnika moderne umjetnosti u Bo-  vlastitom priznanju, u tom trenutku omo-  Selimovića, Mehmedalije Maka Dizdara,
          sni i Hercegovini uručila je ambasadorica   gućilo veći stepen integriteta.  Ćamila Sijarića i mnoge druge. To su za
          Francuske u našoj državi Christine Tou-  “Moj otac, generalno moja porodi-  moju generaciju bile važne ličnosti, lju-
          dic. Orden francuskog viteza umjetnosti i   ca, želio je da studiram elektrotehniku.   di koji su otvarali nove prostore. Oni su
          književnosti priznanje je Republike Fran-  S tom strukom mogli ste imati siguran   bili krajnje skromni, to je moj generalni
          cuske koje se dodjeljuje od 2. maja 1957.   posao i stabilnu egzistenciju. Iako sam   stav na osnovu kratkih poznanstava. Bili
          godine, i to ličnostima koje su ostavile zna-  dvije godine studirao na Elektrotehnič-  su dostupni mladim ljudima, kojima sam
          čajan trag na polju umjetnosti i književ-  kom fakultetu Univerziteta u Sarajevu,   u to doba i sam pripadao, imao sam 23 ili
          nosti. Porijeklo ovog odličja vezuje se za   na kojem mi se dopadala matematika,   24 godine. Međutim, njihova djela mnogo
          Red sv. Mihovila, kojeg je francuski kralj   bio sam u potrazi, kao i cijela moja ge-  su bitnija od tih susreta, njihove knjige
          Luj XI uspostavio 1. augusta 1469. godi-  neracija, za nekom profesijom koja bi   su i u savremenom momentu jako važne
          ne, kao francuski dinastički red viteštva.  mi omogućavala veći stepen integrite-  i one su me velikim dijelom inspirirale”,
            Edin Numankadić, umjetnik koji više   ta. Tako da nisam imao mnogo izbora,   dodaje Numankadić.
          od pola stoljeća neumorno stvara, Sarajli-  sve se na kraju svelo na sport i umjet-
          ja s titulom viteza, nije krio sreću i zado-  nost. Čak mogu kazati da se uopće nisam   ATELJE KAO SAKUPLJALIŠTE
          voljstvo činjenicom da mu ovako visoko   opredijelio, moje prve izložbe koje sam   USPOMENA
          priznanje stiže baš iz Francuske, jedne od   pogledao 1967. godine, između ostalog i   Numankadić je početkom osamdese-
          kolijevki umjetnosti.             izložbe Behaudina Selmanovića, bile su   tih s još petnaestak kolega dobio atelje na
            “To je priznanje Ministarstva kulture   za mene veliki podstrek, podsticaj da se   Alipašinom Polju. To je, kako kaže, važno
          Francuske i ono mi mnogo znači jer sam   okrenem slikarstvu. Likovna umjetnost   u godinama u kojima je čovjek u naponu
          kao slikar dosta vezan za francusku kul-  je izabrala mene. Ubrzo ostavljam Elek-  kreativne snage, kako bi imao osigurane
          turu. Godine 1971. prvi put sam posjetio   trotehnički fakultet i uporedo započi-  uvjete za adekvatan rad. U toj maloj pro-
          Pariz, koji je sam po sebi centar umjetno-  njem studij književnosti na Filozofskom   storiji u neposrednoj blizini “Sivog doma”
          sti. Poslije toga bio sam još desetak puta   fakultetu i započinjem pohađati likovni
          u ovom gradu. Pariz je oduvijek bio koz-  odsjek na Pedagoškoj akademiji. Za dvi-
          mopolitski, i danas je otvorena metropo-  je godine završavam Pedagošku akade-
          la u kojoj se dešavaju veleljepne izložbe,   miju, dok na Filozofskom fakultetu ne
          čudesne pozorišne predstave i modne re-  uspijevam okončati studij. Vukla me je
          vije. Uvijek me je fascinirao i sretan sam   likovna umjetnost kao jedna vrlo snažna
          što mi stiže priznanje upravo iz ovog gra-  umjetnička dimenzija. Imate kod Ive An-
          da i ove države”, kazao je Numankadić.  drića čuvenu misao: ‘Boja nas napušta,
            Ovaj istaknuti likovni umjetnik od-  kontura iznevjerava, da, ali riječ laže.’ To
          nedavno je umirovljen. Osim kreativnog   iskustvo slikanja, kao vizualne umjetno-
          rada, sve do februara ove godine aktivno   sti, na mene je ostavilo najveći utisak”,
          je doprinosio i radu Olimpijskog muze-  priča nam Numankadić.
          ja u Sarajevu, u čijem je stvaranju, kako   Uprkos činjenici da je na kraju dao
          otkriva u razgovoru za Stav, tri puta uče-  prednost bojama i konturama, nikada
          stvovao. Iako je za njega okruženje, po-  nije zanemarivao ni moć riječi. Štaviše,
          sebno roditelji, spremalo sasvim drugačiji   knjigama je okružen još od najranijeg dje-
          životni scenarij, umjetnost ga je, posebno   tinjstva. Osim toga, imao je zadovoljstvo
          ona likovna, sama pronašla. Danas je Edin   i privilegiju upoznati i velika književna
          Numankadić vlasnik najljepšeg slikarskog   imena tog doba.
          ateljea u glavnom gradu, u kojem stvara   “Moja majka bila je nastavnica njemač-
          tačno 41 godinu i s kojim je zajedno ispi-  kog jezika i književnosti. Od malih nogu
          sao cijelu jednu malu historiju.   bio sam okružen knjigama i one u mom


                                                                                                   STAV 29/10/2021 71
   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76