Page 72 - STAV broj 347

KULTURA

on je radio u miru, zatim u ratu, a onda
opet u miru.
“Evo, više od 40 godina u tom sam
ateljeu u kojem su sakupljene sve uspo-
mene moga života – predmeti, slike, cr-
teži, grafike i knjige. Ne samo moje već
i uspomene moje porodice. To je ambi-
jent u kojem se ugodno osjećam sa svim
tim uspomenama, sa svim tim radovima.
Nikako da ga očistim, da ga raščistim,
uvijek mi je žao nešto baciti. Granata je
u ratu pogodila krov ateljea i poprilično
ga oštetila. Uprkos svemu, u tom perio-
du nisam prestao stvarati, pješačio sam
osam kilometara do svoje kreativne niše
i vraćao se nazad kući. Bilo je svakakvih
neprilika u ratu, nagledao sam se svega,
ali to je dragocjeno iskustvo koje čovjeku
otvori neke spoznaje koje u normalnim
uvjetima nije moguće dokučiti. Tu pr-
venstveno mislim na elementarne stvari.
Postao sam svjestan koliko je bogatstvo
biti živ, biti zdrav, imati familiju, hljeb i
vodu. U nekom trenutku stanete i kažete
sami sebi da kao umjetnik nikada niko-
me niste poželjeli zlo, niste učinili zlo, a
ipak ste dovedeni u poziciju da se borite
za golo preživljavanje”, govori o iskustvu
rata, ali i kreativnog stvaranja u opkolje-
nom Sarajevu.
Ističe kako u ratu nisu imali hranu
niti vodu, baš kao i svi ostali sugrađani,
a kamoli boje za slikanje. Bilo je teško
stvarati u Sarajevu pod opsadom, ali Edin
Numankadić pronalazio je način. U tom
vremenskom kontekstu okrenuo se asem-
blažama i kolažima od predmeta koji su
činili njegovu ličnu historiju.
“Okrenuo sam se nešto ‘čudnijim’ vi-
dovima izražavanja ugledajući se na, re-
cimo, umjetnost francuskih nadrealista.
To mi je pomoglo da održim stvaralački
kontinuitet i da zadovoljim svoje potrebe
za umjetnošću. Čovjek bude sretan kada
nešto kreira. Osim toga, u ratu sam bio i
društveno angažiran. Cijenjena profeso-
rica Razija Lagumdžija imenovala me je
predsjednikom Humanitarne organiza-
cije ‘Naša djeca Sarajeva’, tako da sam s
grupom kolega učestvovao u pravljenju
koncerata, pozorišnih predstava, izložbi,
išli smo u bolnice, djeci nosili poklone
itd. Za mene je, osim umjetnosti, uvijek
bio važan i taj humanitarni angažman”,
priča nam.
Mnoge znamenite ličnosti dolazile su
u opkoljeno Sarajevo i svi bi bili, pojaš-
njava, posebno zainteresirani za njegovu
duhovnu stranu. Kada mu neko spome-
ne dolaske poznatih u Sarajevo i obilazak
njegovog ateljea, prvo mu sine ime i prezi-
me Wolfganga Petritscha, bivšeg visokog
predstavnika u našoj zemlji, s kojim je
imao lijepo druženje. Priča nam da se sjeti
dolaska i jedne od najvećih fotografkinja

72 29/10/2021 STAV