Page 15 - STAV 332-333
P. 15

Velike žrtve (TUŽAN SPOMEN)

          U SVAKOM POREMEĆAJU


          ATMOSFERSKOM OBARA SE



          NA NAS I ZVANO I NEZVANO




         Piše: Edhem Mulabdić (Narodna uzdanica, 1944)




                 ikakav se rat ne vodi tako nečast-  obvezan da aktivno učestvuje u ratu. A
                 no i nečovječno kao rat vjerskog   kad bi tako i samo to bilo, mi se ne bi ni
                 fanatizma i stranačke mržnje.   po čem osjećali više pogođeni nego drugi
         N(Schiller) Ovaj veliki i historij-  naši sugrađani, snosili bismo sve terete
          ski nezapamćeni rat, kome smo i mi su-  i podnosili sve žrtve lojalno kao i drugi.
          vremenici, ima, kao i svaki rat svoj uzrok,   To dobar primjer da poslužimo. Ali mi
          zbog koga je nastao, a ima i svoj nepo-  smo možda i položajem svojih naselja i
          sredni povod, koji je izazvao, da se među   što smo brojčano najslabiji, a i stoljetna
          protivnicima prekinu odnosi i odmah za   mržnja nas progoni, da se u svakom i naj-
          tim a često protiv pravila istodobno slie-  manjem poremećaju atmosferskom obara
          di prvi pucanj. Uzrok ratu može biti i na   na nas i zvano i nezvano.
          godine prije rata, ali povod ratu je nepo-  Jedna strana u ovom ratu ne samo što   muhadžiri bez igdje išta svog. Mnoga
          sredno pred početak sukoba. Gdjekad se i   izbjegava svaki odlučni sukob, jer za tog   su mjesta naša već posve raseljena, a sta-
          na godine gomilaju uzroci sukobu između   nije ni dorasla, nego ona ide posve na kriv   novnici njihovi, žrtve poživinčene rulje,
          dviju država ili dvaju naroda, dok konač-  teren: mjesto na protivnika ide na nas, na   sad obijaju tuđe pragove i stiskuju se u
          no ne provali rat među njima kao vulkan.   goloruki naš sviet, na žene i djecu. Naša   izbjegličkim logorima.
            Rat je nastupio i povukao u vrtlog   narodna zajednica postade ciljem napa-  Ćuprije na Drini u Goraždu i Foči, kad
          i našu zemlju i naš narod. I mi u našoj   daja i silom je bačena na arenu, ali ne kao   bi mogle govoriti, izpričale bi nam gro-
          narodnoj cjelini, naša mala musliman-  gladijator nego kao žrtva. Naša pogranič-  znih scena i tragedija, rieke Drina, Sava,
          ska zajednica od nepun milijun duša   na mjesta, mahom muslimanska naselja:   Una i Sana sakriše svojim valovima mno-
          učestvujemo u ratu i izravno i neizrav-  Kulen Vakuf, Ključ, Jezero, Koraj, Više-  gobrojne žrtve okrutne rulje, gdje su dje-
          no, osjećajući sve težkoće života ratom   grad, Foča, Čajniče, Rogatica, Bileća itd.   ca ubijana, odrasli i starci mučeni, klani
          stvorena. Izravno učestvujemo u ratu,   puna su zgarišta, a stanovništvo njiho-  i nedoklani bacani u vodu, bacani živi u
          kao i svaki drugi prosječni državljanin   vo, što nije životom nastradalo, potuca   vatru, domaćini na oči svoje djece ubijani.
          u koliko je tko prema svojim godinama   se sad po raznim stjecištima našim kao   Na hiljade našega nezaštićenog i nevinog
                                                                               svieta palo je žrtvom podivljale rulje, rie-
                                                                               kama se prolilo krvi našega nevinog svie-
                                                                               ta. Zašto padoše ove mnogobrojne žrtve,
                                                                               uzalud vape oni, što ostadoše živi, zgra-
                                                                               nuti, spašeni biegom, kao šumska zvier-
                                                                               ka prokradajući se kroz šiblje i granje, da
                                                                               spase goli život. Zar je zloduhu potrebno
                                                                               bilo da tolikim žrtvama zasićava kao u
                                                                               stara biblijska vremena kriva božanstva
                                                                               poganska? Zar je naš sviet zaslužio, da
                                                                               mu se ovako plaćaju sva ona dobra, koja
                                                                               je činio bratu, komšiji, prijatelju?
                                                                                  Naša zajednica zadojena najosnovnijim
                                                                               građanskim vrlinama vazda je prednjačila
                                                                               u izvršivanju svojih patriotskih dužnosti,
                                                                               jer se to vazda na prvom mjestu od nje i
                                                                               tražilo, s pouzdanjem je živjela i ostala
                                                                               tako bez vlastite obrane, da u abnormal-
                                                                               nim vremenima plati krvlju svoje naji-
                                                                               dealnije podaničko držanje. Da ove žrtve
                                                                               dadosmo bar na junačkom mejdanu, gdje
                                                                               smo vazda bili dostojni svojih predaka,


                                                                                                    STAV 16/7/2021 15
   10   11   12   13   14   15   16   17   18   19   20