Page 13 - STAV 332-333

ustanova džume, Bajrama, hadža, koje je Uoči Kurban-bajrama
predavač u svom vazu objašnjavao, dovo-
deći to u usku vezu s predmetom o kojem
je govorio: zajednica, zajedničko tretiranje VJERA JE U SRCU,
skupnih interesa, međusobno potpomaga-
nje. Oni ne mogu da shvate da su i džuma,
i Bajram, i hadž ustanovljeni da se musli-
mani, pored zajedničkog izvršavanja vjer- A NE POD KAPOM
skih dužnosti, isto tako trebaju zajednički
porazgovoriti o svojim skupnim interesima,
o svome halu i ahvalu, o vitalnim pitanjima
koja su od presudne važnosti kako za zajed- Piše: A. Hifzi Bjelevac (Narodna uzdanica, 1943)
nicu, tako i za pojedince u njoj.
Savremeni kongresi koji se svakim da-
nom održavaju na raznim krajevima svijeta oči ovog velikog blagdana, kada
od ljudi istih pogleda, profesija i pripadnika muslimani očekuju Kurban baj-
raznih naroda nisu ništa drugo negoli mo- ram, u svima mjestima gdje živu
dernizirane islamske ustanove džuma, hadž, Uvrlo je svečano. Žurba je i trka, da
kojima su se prije našeg vremena s mnogo se pokupuju još razne stvari. Žene i djevoj-
većom pažnjom posvećivale negoli danas. ke izabiraju kumaše i vune, navraćaju se
Jasni vaizov glas pobuđivao je duboke uz- kod obućara, da vide jesu li cipele gotove.
dahe kod onih koji su ga pozorno pratili i Terzije rade užurbano, da posvršavaju što
razumijevali, a tek pri spomenu kakve kisse, im je naručeno. Ja se već dugo godina ne
koju bi vaiz kao potkrepu svojim razlaganji- nalazim u ovakvoj sredini. Sudbina me je
ma spomenuo, i drugi bi se malo razdrije- bacala tamo i ovamo, gdje nisam ništa vi-
mali i veću pažnju skrenuli na ćurs. Suština dio od ovih priprema. I želio sam ih. Da, nemaju novaca. Zaustavio sam se pred
njegova predavanja, njegove uvjerljive riječi poželio sam ih! Nema na žalost onih pri- dućanom, gdje se prodaju rukopisi i stare
odbijali su se od njihovih zakržljalih umova prema i onog života, kao nekada, ali u gra- knjige. Pred dućanom je naslagano u ne-
kao od onih hladnih zidova u starodrevnoj dovima, gdje ima muslimana u pretežnom redu: rukopisi, knjige, slike i minijature.
džamiji. Sredina ga nije razumijevala jer nije broju, još se vidi blijeda slika nekadašnjih Adžem nabraja na turskom i francu-
ni naučila slušati takva predavanja. dana. Ne znam zašto je to? skom jeziku znamenita djela. Nudi i po-
Njih su godinama uspavljivali njiho- Je li to zato što muslimani osiromašuju, vijesne isprave. Zastao sam i gledam ga.
vi grobari pričajući im prednosti i sevape ili zato što nestaje starih običaja? Možda Najedamput mi ponudi nekakav stari
nošenjem tespiha i druge hikaje. Za njih i jedno i drugo. Ove godine, kada se ovo Talmud! Nasmijao sam se. Ne znam za-
je onda vjersko obilježje posjedovanje tes- dogodilo nalazio sam se u Istanbulu. To je što mi je ponudio baš Talmud! Je li me
piha i podržavanje svih onih običaja koji bilo prije šest-sedam godina. Nakon dugo držao za Židova? Ostavlja Talmud i nudi
podsjećaju na prošlost, a briga za zajednicu godina osjetio sam ponovo Bajram i njegovu mi Kur’an, pisan rukom iz desetog vijeka.
i zajedničke interese svedena na golu se- predvečer! Kakve je sve uspomene budilo Onda nudi redom razna djela. Najedamput
bičnost i samoživot. Pomislio sam: Bože u meni ovo uoči Kurban bajrama ja nisam jedna biografija o veziru Sokoloviću. Ko-
moj, pa kada će se ovaj svijet probuditi iz siguran, da ću znati ispripovjediti! Da, teš- liko? Pedeset lira. Nije došlo do pogodbe,
letargičnog sna kojim živi već decenijama ko je to povezati slovima i riječima, kada jer se nije zadovoljio s mojih trideset lira.
godina, kada će se već jedanput ugledati treba spojiti mladost zapravo djetinjstvo Izašao sam pred Nuri Osmaniju džamiju
ako ne u svoje sugrađane druge vjere, a s početkom, kada se ulazi u starost. Koli- i pošao preko Bajezida prema Fatihu. Jer
ono bar u svoje istovjerne sunarodnjake ko se puta ta nit prekinula! Koliko je puta tamo još živi nekadašnja Turska. Susretam
turske muslimane? Kada će i oni početi ruka sudbine rezala tu vezu oštrim nožem, sada i po kojeg hodžu, jer su tada još smjeli
gledati na život drugim očima, kada će po- a tek koliko je puta padao zastor izmedu nositi saruke i džube. Kod Sultan Sulej-
vesti ozbiljnog računa o svojoj sadašnjosti činova, da se izmijeni pozornica. I ovdje, manove džamije zastao jedan mlad hodža
i budućnosti? Kada, kada? gdje se danas nalazim i tamo gdje sam se pred jednim grobom i uči kratku molitvu.
To pitanje izmiješano s posljednjim va- nalazio skoro je četrdeset godina razlike! Na mramornim pločama ispisani su dugi
izovim riječima gubilo se negdje u mrač- I u životu jednog grada velika je to ra- redovi na arapskom o djelima pokojnika.
nom kutu džamijskog crnog tavana. Da, tu zlika. Da opisujem Istanbul iz mog djetinj- Stao sam. Hodža me pogleda s nepo-
je prošlost, tu su ljudi prošlosti, tu su ruše- stva ili ovaj današnji iz Kemalova doba? vjerenjem i htjede otići, ali ga zaustavih s
vine koje niko ne popravlja! A na drugoj To je nemoguće, jer vrijeme od sultana pitanjem: Hoćete li i vi obući šešir, nakon
strani se živo radi! Vaiz je i dalje govorio, Abdulhamida do Kemala izgleda mi tako tri mjeseca kada izađe rok? On me pogle-
ja sam mislio, a njegovi slušači drijemali! dugo, kao od dolaska Turaka u Bosnu do da srdito. Šutio je čas, a onda tiho reče:
Još i danas mi zuje u ušima riječi učenog današnjih dana. U Bezistanu kao i uvijek Vjera je u srcu, a ne pod kapom. Neka se
vaiza: Narod koji izgubi smisao i osjećaj za ima mnogo svijeta. Stranci zastaju i razgle- vrši volja Božja! I hodža ode. Idem na-
zajednicu, za međusobno potpomaganje, davaju izloge, domaći prolaze brzo, kao da prijed. Ovo je sve gorilo. Nestalo je drve-
za složan rad i zbrinjavanje zajedničkih žure, jer im je put kroz Bezistan najkra- nih kuća i ćoškova, koje sam gledao prije
interesa je izgubio uslove za život, taj na- ći put između mosta i Bajezida, Fatiha i trideset godina, kada sam ovuda prolazio
rod ne može živjeti i njegova egzistencija drugih mahala. Najviše je vojnika i đaka kao dječak. Sve je veliki požar progutao.
je ozbiljno ugrožena! A da li su ga njegovi u raznim uniformama. Oni razgledaju Izgrađuju se nove kuće, ali je praznine
istovjerni sunarodnjaci razumjeli i na čas izloge. Najviše ih je tamo, gdje se proda- još mnogo. I ružno mi izgleda nekadaš-
ma makar ozbiljno se zamislili u značaj i ju dragocjenosti: almasi, biser, zlato. Ali nji Istanbul. Pitanje je vremena, kada će
dalekosežnost njegovih riječi? n ih trgovci ne gledaju, jer vojnici i đaci i se izgraditi, jer mjesto Istanbula, Kemal

STAV 16/7/2021 13