Page 11 - STAV 332-333

koji pazari evo ti amala ili kakvog selja- izvršenja hadža i za sve ostalo, treba naj- nastavila 1954., kada je iz naših krajeva
ka pa ga uprti na leđa, kao što naša slika manje 20.000. otišlo na hadž 11 hadžija i to 8 iz Saraje-
prikazuje i nosi ga aginoj kući. Ovaj baj- Taj siromah iz ljubavi prema svetim va (H. Muhamed ef. Mujagić, H. Mujaga
ram zove se još i anilarski, jer kad adžije mjestima, a u želji da ode i da ih vidi, u Kovačević, H. Salimaga Džino, H. Hafiz
stignu na Meku, valja im svakome biva, želji da svojoj familiji, a i sebi, obezbijedi Smail Fazlić, H. Salih Namić, H. Meh-
tamo učiniti po jedan kurban, a gledaju pristojno izdržavanje bar za ono vrijeme med Zečević i H. Hasan Ljubunčić), 2 iz
da prispiju taman o ovom bajramu, kao i dok ode i vrati se, primoran je primiti i Visokog (H. Mustafa Hadžiibrahimović
naši što žele da budu velike nedelje u Je- rado prima makar i manju svotu, nego što i žena mu H. Adila) i 1 iz Srebrenice (H.
rusalimu i o Vaskrsu.” je potrebna za to. Takav čovjek, kad dođe Alija Selmanagić). Ovom prilikom bio je
Hadži hafiz Muhamed Krpo objavio u Hidžaz, ni uz najbolju volju ne može na hadžu i H. Asimaga Džino iz Saraje-
je 1938. godine u Sarajevu putopis na- delilima ni njihovim pomoćnicima dati va, koji nije išao zajedno sa spomenutom
zvan Put na hadž. U njemu je jedan dio ništa ni za stan ni za hranu niti za sve grupom. On je išao iz Šama gdje je bio u
odvojio i za bedele, ljude koji u ime druge mnogobrojne usluge, koje mu čine. On u posjeti kod svoga sina.”
osobe obave hadž. “Ogromna većina na- prvom redu pada na teret delila. Od nje- Sjećanje s putovanja na hadž napisao
šeg svijeta smatra bedele kao neku vrstu ga traži da ga besplatno otpremi iz Mek- je 1969. godine i Fejzulah ef. Hadžibajrić.
– sluga... i zakida ih u njihovim pravima. je u Džidu, pa eventualno i u Medinu i “Sabah sam klanjao u Begovoj džamiji,
Znadem slučajeva, gdje je neki čovjek natrag; traži – besplatnu vizu, besplatnu otišao kući da se oprostim sa porodicom
vasijjetom odredio da se za njega poša- kartu, ili bar u pola cijene, od Džide do i praćen Tekbirima došao do Careve dža-
lje bedel na hadž i u tu svrhu oporučno Pireja itd. Takav još uz to pane na teret mije. Bila je velika gužva i jedva sam se
ostavio svotu od din. 20-25-30.000”, piše Bos. Hadžija i – time se njegovo dosto- probio do mjesta u autobusu. Vodič au-
Krpo i nastavlja. janstvo hadžije sroza na najniži stepen, - tobusa broj 1, Hadži Hafiz Mustafa ef.
“Njegovi nasljednici taj bedelluk dadu stepen običnog prosjaka.” Sahačić, daje znak za polazak i autobus
nekomu Arapu, koji, jedva čekajući da se je počeo probijati kroz narod”, sjeća
može ići svojoj kući, primi i mora primiti MEĐ se Hadžibajrić.
koliko mu se god dade. Vidjevši čovjeka O prvim hadžijama iz Bosne i Herce- “U vožnji do Koševa pratioci hadžija
u nevolji, utrpaju mu od 5-10-12 hiljada govine nakon Drugog svjetskog rata pisao formirali su kolonu automobila što je uljep-
dinara i misle da su time izvršili vasijjet je Hasan Ljubunčić u svom radu Istorija šavalo izgled i povećavalo raspoloženje. Mi
umrloga i skinuli dug hadža sa njega, a hadža u Bosni i Hercegovini, u kojem stoji: smo u autobusu učili tekbire. Na izlazu iz
ne znaju, da su time okrnjili pravo siro- “Kako god je Prvi svjetski rat prekinuo grada kolonu su čekali Reis-ul-ulema Hadži
maha Arapa – bedela, te da su sebi pro- tradiciju hadža kod nas, pa se nije išlo na Sulejman ef. Kemura sa Hadži Naim ef.
tu-šerijatno prisvojili višu polu svote, hadž ni za vrijeme rata ni poslije njega Hadžiabdićem, Husejin ef. Đozom i dru-
koju je njihov bližnji u tu svrhu vasij- na nekoliko godina, tako isto je i Drugi gim funkcionerima IVZ. Od Vogošće do
jetom ostavio. Na taj način, takvi besa- svjetski rat tu tradiciju prekinuo. Punih Orašja na Savi, u gradovima i selima koji
vjesni ljudi, opogane svoj imetak i – za 10 godina od 1939. do 1949. nijesu iz naših su ležali na putu, narod je ispraćao had-
vrlo kratko vrijeme totalno materijalno krajeva išle hadžije u sveta mjesta Meku i žije, uz pozdravne manifestacije koloni
propanu i spanu na prosjački štap; jer – Medinu. Tu tradiciju odlaska na hadž iza sa hadžijama. U Orašju se je od hadžija
Božija je kazna neminovna, a Bog dž.š. Drugog svjetskog rata ponovo oživljava oprostio reis-ul-ulema zaželivši sretan put
ne trpi da se ikome učini nepravda, niti 1949. preuzvišeni reis ulema hadži Ibrahim i povratak, dok su Đozo i Hadžiabdić pro-
da se ma čije pravo ošteti i okrnji. Ima- ef. Fejić, koji te godine ispred Islamske dužili put na čelu kolone, od 10 autobu-
de ih opet, koji, našavši pukog siromaha, vjerske zajednice odlazi na hadž sa svojim sa. U Beogradu nam se priključio Hamdi
kojemu odluče dati bedeluk, s njime se zamjenikom hadži Murat ef. Šećeragićem ef. Jusufspahić, glavni beogradski imam,
cjenkaju i – narede se, recimo, za 15.000 i još trojicom predstavnika naših narod- kao glavni vođa hodočasnika.”
dinara a njemu za podvoz tamo i natrag, nih republika u kojima žive i muslima- U Hadžibajrićevom je zanimljivom
te za takse, put u Medinu i troškove oko ni. Ta lijepa tradicija hadža ponovno se zapisu mnoštvo detalja, poput onoga o
Bošnjacima koji su živjeli u svetim gra-
dovima muslimana. “U ranije vrijeme oko
Harema je bilo nekoliko medresa u kojima
su stanovali učenici i studenti iz raznih
krajeva muslimanskog svijeta. U nekoliko
mahova bilo je tamo i studenata iz naših
krajeva. Posljednji naš živi čovjek koji je
učio u Medini bio je Hadži hafiz Fehim
ef. Gušić, poznati sejjar vaiz iz Banja Luke
(umro 1968. god.). U Medini su učili u
doba Austrougarske okupacije ovih naši
alimi: Hadži Husni ef. Numanagić, foj-
nički pa visočki muderis, kasniji travnički
muftija, Hadži Abdulah ef. Sofić, posljed-
nji cazinski muderis, Hadži Hafiz Junus
ef. Sokolović, otac Hadži Hafiz Sinan ef.
Sokolovića te Hadži Ibrahim ef. Bukvić,
imam i mualim iz Sarajeva. Hadži hafiz
Husni ef. Numanagić i Hadži Hasanaga
Nezirhodžić (trgovac iz Sarajeva) imali
su svoj vakuf u Medini.” n

STAV 16/7/2021 11