Page 76 - STAV 332-333
P. 76
DRUŠTVO
Ratno djetinjstvo (15)
GOTOVO DA SE
MOGAO OPIPATI STRAH
Pilana je razdvajala gradsko naselje Karagino Polje i prigradsko
Olovske Luke. Luke su bile pod četničkom kontrolom! Jedan
Piše: Ammar KULO ulaz u pilanu bio je s naše, a drugi s njihove strane. Ulazili
su i oni i mi, ovisno o tome kada je kome šta trebalo. Bilo je
bitno ostati neprimijećen! Izabrati pravi trenutak!
ima na sjevernoj polutki kalen-
darski počinje 21. decembra. Me-
teorološki 1. decembra. U Bosni
Zi Hercegovini gotovo svaka opći-
na, svako mjesto, ima svoju klimu – mi-
kroklimu! Ovisno o tome koliko ste blizu
Jadranu na jugu, ili rijeci Savi na sjeve-
ru, na kojoj ste nadmorskoj visini, jeste
li okruženi planinama i ima li kanjona
kroz koje mogu doći ove ili one influence.
Olovo ima najsličniju klimu sarajev-
skoj. Okruženo je planinskim masivima
Konjuha, Zvijezde i Romanije, negdje na
pola puta između Save i mora, na iznad
500 metara nadmorske visine. Ovdje prvi
snjegovi najčešće stižu s krajem oktobra
ili u prvoj polovini novembra. Prvi mi-
nusi su mjesec iza toga. Tako je bilo i ove,
ratne 1992. godine. Ulica kod DZ Olovo
Već se nazirao bijeli pokrivač po okol-
nim brdima. Do prije rata radovao sam sam zajedno s Đuzom bio “isčampričen”. sjaj. I naselje je izgledalo ljepše, prekri-
se snijegu, zimi i raspustu. Bili smo u Umjesto da budemo samo privremeno veno noći, s prigušenim svjetlom. Rupe
dobi između sedam i deset godina – De- “sklonjeni” sa staze, pod jakim udarom od granata, gelera, metaka na objektima
nis, Damir, Jasko, Benis, Đuzo, Džemin, sanki braće Vrabaca probili smo smet činile su se u tom polumraku nestvarne,
Hajraga, Adrijana, Tanja, Armin, Amra, snijega pored puta, sankaške staze, i pali poput kakve mrlje, greške prilikom far-
Darko – kada bi nas moj djed Nedžmija s obronka krivine. Letjeli smo pet-šest banja fasade. Bila je to tek sjena koja se
vodio do ulaza u selo Ponijerka, imanja metara pa se sretno i spretno prizemljili stapala u cjelinu sa zidom, krovom, onim
Abazovića. Sigurno više od tri kilometra u zavoj krivine na čvrsto utabani snijeg, dijelom zgrade, objekta koji nije bio uru-
od mahale gdje smo živjeli, negdje oko koji je valjda amortizirao udar. Prošli smo šen, devastiran...
tristo metara visinske razlike. To je bila, tek s ogrebotinama i prvi završili na ci- “I, momče, krećemo li?”, upita Zijo.
ujedno, i završna tačka uspona i startna lju. Vrapci nisu mogli vjerovati da su nas Obukao sam jaknu, pantalone, kapu, ru-
pozicija odakle bi se sankali. Trebalo bi čak i pomogli u utrci. Nakon pretrplje- kavice! Sve je bilo u crnoj boji. Bio sam
nam više od sat da dođemo i tek desetak nog straha, nisam se više “čampričio”, darker, samo mi je još trebao lanac i mo-
minuta da se spustimo. Počeli su dolazi- niti sjedao s Đuzom na sanke. Sve je to gao sam ići na koncert heavy metala. Sve
ti i čaršijaneri – djeca iz visokih zgrada sada izgledalo tako daleko, kao kada gle- je i moralo biti tamno, kako bismo što
u centru. date kakav dokumentarac o prirodnim manje bili uočljivi. Zima je naš saveznik
Sankali bismo se tokom cijelog ras- ljepotama Kanade. ovaj put. Kada snjegovi napadaju, kada
pusta, a ako bi bilo snijega, i sve vikende minusi stegnu, bit će teško, gotovo ne-
nakon što bismo krenuli u školu. Pam- OPERACIJA “PILANA” moguće za ljude, a tek za tehniku, kre-
tim druženje, snijeg, grudanje, čisti zrak, U dogovoreno vrijeme došao je Zijo J., tati se po planinskim vrletima. Bit ćemo
borovu šumu uz cestu i “čampričenje” – inženjer građevine. Općinski službenik. pošteđeni napada neprijatelja. Agresor
ko će koga izgurati sa staze i prvi stići do Noć je bila mlada. Mjesec je obasjavao je u ovom trenutku u prednosti. Armi-
raskrsnice kod osnovne škole. Jednom rijeku Stupčanicu dajući joj srebrenkasti ji RBiH, vojsci koja brani naša ognjišta,
76 16/7/2021 STAV