Page 78 - STAV 332-333
P. 78

DRUŠTVO



                                                                              Vinac za potputninu

                                                      MUNARA BEZ




                                                      DŽAMIJE POD




                                     STARIM GRADOM




                                               NAD VRBASOM




























                                            U Vincu je, kazuje historija, stolovao legendarni Alija Torlak,
          Tekst i fotografija: Izet PERVIZ  a prije Osmanlija ovdje čekahu poklisari da budu primljeni
                                            na bosanski dvor.


                 oliko li je puta putnik, približa-  svraćali autobusi na putu iz Cazinske kra-  uzdizao i ponirao u ponore hude bosanske
                 vajući se iz Sarajeva ovom krat-  jine ka Sarajevu, ili obratno, a sada zjapi   sudbine, bdjeli su, kao kakvi čarobnjaci,
                 kom tunelu pred Vincem, za čas   prazna, zamišljao bi on tu tajanstvenu dža-  vlastelini gore na gradu i s visokih kula,
         K bacio pogled na tu zanimljivu    miju kojoj već nekoliko desetljeća, otkako   poput jastrebova, razmjeravali parcele i
          munaru koja viri iza obronaka brda obra-  se uzdigao pa krenuo po bijelom svijetu,   život među njima, iščekujući kosidbu i
          slog šumom uspravljenog nad Vrbasom i   vidi samo vrh munare, alem i pod njim   jesen i žetvu i desetinu sa svoje plemenite.
          pomislio: Kakva li je džamija pod njom i   šerefet. A onda bi ga na izlazu iz Vinca do-  A kad bi se pred putnikom naglo otvorio
          kakav je taj stari grad čiji se zidovi, obmo-  čekali stećci nagnuti u brini nad putom,   jajački vodopad, zaboravio bi on u isti čas
          tani bršljanom i zarasli u šiblje, naziru u   38 sljemenjaka i sanduka bez ukrasa i za-  i Vinac, i stari grad, i džamiju koju nikada
          njenoj pozadini? I uvijek bi, kada bi zaro-  pisa, pa bi pomišljao na neke svoje daleke   nije uspio vidjeti.
          nio u polumrak tunela, obećao samom sebi   pretke koji ovdje, obmotani gustim ma-
          da će sljedeći put kada ga ovamo sudbina   glama srednjovjekovnim, okopavaju ku-  NEDOKUČIVA MUNARA
          nanese naći vremena pa se popeti gore, da   kuruz, i suše sijeno, i vrcaju med, i strižu   A onda se i to desilo. Jednog dana, sa-
          ne ostane ovaj stari grad i džamija pod njim   ovce, i jašu konje, i žene se, i igraju u kolu,   svim nenadano, naš je putnik, umjesto da
          jedini u Bosni ka kojem se nije uspentrao.   i smiju se, i plaču, i nariču, i hrču, i zijeva-  prođe kroz tunel, skrenuo lijevo na ma-
          Na drugoj strani tunela grozničavo bi kri-  ju, u dosadi i zadovoljstvu, i sve tako dok   kadamsku cestu. Ne bi ni tada da tunel
          vio vratom da uhvati bolju sliku.   ne omrknu hladni pa ih zasadi u zemlju   nije bio zatvoren i u njega nagurane gra-
            I dok bi putnik naš smjerni prolazio   i u proljeće namakne na njih tešku stije-  đevinske mašine, pa je jedna bijela streli-
          kroz srce Vinca, pored legendarne kafa-  nu iz koje će kovači do ljeta isklesati vječ-  ca u plavom okviru pokazivala “obavezan
          ne “1001 noć”, gdje su nekada obavezno   nu kuću. A nad svim tim životom, koji se   smjer”, “zaobilaznica”, kao da hoće reći:



         78  16/7/2021 STAV
   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83