Page 80 - STAV 332-333

DRUŠTVO

Đerzeleza. Cijelu poemu o Aliji Torlaku koliko je dug i širok. Raspojasa se ništa kako bismo drugačije saznali na koji se
spjevao je osmanski pjesnik Eskiri, a pre- ne sluteći. Priđe potoku da uzme abdest način Alija Torlak oprostio s dunjalukom.
veo je na naš jezik Adnan Kadrić i obja- i da zanijeti namaz. Njegove su ubice sve
vio u “Preporodovom” Godišnjaku. Spjev o to gledale i, ne bez straha, strpljivo čekale U MAGLAMA HISTORIJE
Torlaku podudara se i s narodnom preda- da uzme abdest, da odloži jatagan i sablju Kada je naš putnik došao kući i sjeo
jom, a ona kaže da je Alija bio takav junak i da prostre postećiju. Kada je bio usred da provjeri podatke o Vincu i munari bez
da mu u vascijeloj Bosni nije bilo ravnog. namaza, zaskočiše ga sa svih strana. Iako džamije, njegove pretpostavke sudariše se s
Često bi iz Vinačke utvrde izjahao na čelu je bio nenaoružan i iznenađen, kažu da se onim što je zapisao putopisac Evlija Čelebija.
vojske pa udario prema Uni i dalje, preko dva sata borio s njih dvadeset golim ša- Tačno je, džamija je zaista stajala u pod-
Kupe, sve do Pešte i Beča. Silne je glavo- kama i da su ga jedva savladali. Kao do- građu grada Vinca kada je Čelebija ovuda
bolje zadavao Austrijancima i njegovo ime kaz svog uspjeha, odrezali su mu glavu i prošao, a bilo je to 1660, i te godine cijela
se sa sve većom mržnjom spominjalo na odnijeli u Beč. Zato i u Beču ima njego- se Evropa svijala u strahu pred najezdom
Bečkom dvoru. Bivali su ti upadi sve uče- vo turbe, podignuto na mjestu na kojem brkatih janjičara u čakširama. Čelebija je
staliji, tako da austrijski ćesar pobjesni i je ćesar dao da se pokopa glava kada se tek spominje. Izgleda da se nije peo ovamo
reče da će zlatom okititi onog ko mu do- uvjerio da je to baš glava onog kojeg već niti se zaustavljao u Vincu. Bila je previso-
nese glavu tog ugursuza. godinama traži i koji mu je grdne nevolje ko, i za Čelebiju i za mještane s obale Vr-
Ali, Alija, veli narod, nije imao slabe nanio. A njegov prijatelj? On pobježe, jer basa koji su se pet puta dnevno uspinjali
tačke i nikako ga nisi mogao ubiti. U boju
mu nisi mogao prići, kao da ima desetero
ruku, tako je sablasno zviždala njegova sa-
blja sijekući protivničke glave. U snu ga Kao što se grad Bočac prepriječio na ulazu u Bočačku
nisi mogao zateći jer se pričalo da taj i ne klisuru da brani put koji od Banje Luke vodi ovamo prema
spava, a sablju je odlagao samo dok klanja.
E, baš tu potrebu da odloži sablju kada kla- Jajcu, a Jezero da štiti puteve koji vode iz Dalmacije preko
nja ispriča neprijateljskim vojnicima jed- Glamoča i iz Bihaća preko Ključa, tako je Vinac podignut
na baba, možda ista ona besmrtna starica
koja je prije stotinjak godina osmanskom s namjerom da brani ovaj put koji dolazi iz Visokog preko
sultanu otkrila kako će zauzeti Bobovac i
Ključ i sve druge gradove na Bosni. Ovi Travnika i iz Dveri i Dubrovnika preko Rame i Prusca.
skovaše plan u potaji. Čekali su mjesecima
dok se nije otvorila prava prilika.
Jednog dana izjaha Alija Torlak iz tvrđa-
ve samo u pratnji dobrog prijatelja i uputi
se prema Pruscu. Tako im dojaviše njihove
uhode. Imali su taman toliko vremena da
mu spreme zasjedu uz jedan potok. Znao
je cijeli dunjaluk da je Alija takav vjernik
da ni na putu ne propušta namaz, a da će
klanjati baš pored tog potoka nije bilo teš-
ko zaključiti, jer negdje je, zaboga, morao
uzeti abdest. Eto, tu ga sačekaše, šćućureni
u gustišu nad obalom.
Ptice u krošnjama pjevahu tog dana
kao nikada do tad, kao da su htjele svo-
jim glasovima upozoriti Aliju da ne sta-
je na ovom mjestu i da produži dalje, ali
učiniše baš suprotno. Privučen njihovom
pjesmom, Alija siđe s konja i protegnu se

80 16/7/2021 STAV