Page 79 - STAV 332-333

“Dosta je bilo isprike i kršenja obećanja da- topli unutrašnji smijeh kada se čovjeku LEGENDA O ALIJI
tih samome sebi.” Ali, možda se ne bi peo učini da može sve. U nekoj zatomljenoj Odmah ispod munare, uz same obrise
gore i ispunio vlastitu želju hranjenu cijela opijenosti, posegao je za kvakom, ali vra- temelja nekadašnje džamije, podignuto je
tri desetljeća, i više, da se dva autobusa u ta su bila zaključana, a njemu se učinilo turbe, jednostavno, bez bilo kakve estet-
pokušaju da se mimoiđu nisu prepriječi- kada bi se, sada, u ovom, i samo u ovom ske vrijednosti, ni po čemu zanimljivo. Ali
la tačno na onom mjestu gdje se, pošto se trenu, popeo na šerefu, izučio bi takav samo dok mu se ne prikučimo i pročitamo
obiđe cijelo brdo na kojem stoluje utvrda, ezan da bi se cijela okolina uspravila u ono što piše na njemu: “Mehrum Torlaka
vrati nazad na magistralu. Iza autobusa se zaustavljenom vremenu, mada ezana u Alije. Poginuo je klanjajući namaz u Tor-
stvorila kolona pa je putnik naš izašao da svom životu nikad nije učio niti ga je lakovcu oko 1650. godine. Postoje njegova
kupi divlje jagode od dječurlije koja je isko- znao napamet. tri turbeta, i to u Beču, Torlakovcu i Vin-
ristila priliku što cijeli saobraćaj sada ide Sada se smijao naglas okrećući se oko cu. Ruhina Fatiha. Ovo turbe obnovio je
kroz sred njihovog sela pa izašla da štogod sebe i tražeći u travuljini i šiblju ostatke Katlak Hasan sa porodicom 1974.” Tek
utrži. Možda ne bi izašao iz auta, jer imao te Bog zna kada srušene Sulejmanije. I ovaj natpis rasplamsava u putniku maštu
je prečeg posla i silno mu se žurilo, da ga nalazio ih je. Zemlja je tačno ocrtavala i budi davna sjećanja. Taj Alija Torlak bio
nisu u rukama jednog dječaka privukli obrise temelja i pokazivala da je ovdje je, kažu historičari, dizdar u ovoj tvrđavi
nisci – vlati trave s resalim završetkom i nekada stajala džamija skromnih dimen- i bezbroj puta spustio se ovamo s vojskom
jagodama nanizanim u ogrlicu. E, to ga zija koju je, vjerovatno, koristila posada da bi klanjali namaz. Još za života narod
je vratilo u djetinjstvo i u jednom djeliću osmanske vojske što je čuvala ovaj grad i ga opasivaše legendom, a nakon smrti po
sekunde izbrisalo sve ispred njega, i auto- iz njega cijelo ovo područje i put za Jajce i njemu, gore, uzvodno, uz Vrbas, prozvaše
buse koji su se bjesomučno koprcali da se Sarajevo. Džamija je zasigurno podignuta to naselje Torlakovac i na mjestu gdje je
iskobeljaju iz tijesnog puta, i neodgodive u godinama kada su Osmanlije konačno poginuo podigoše mu turbe. Dugo su lju-
poslove, i kolonu automobila, i nervozne zagospodarile Jajcem. Te 1528. mora da je di iz ovog kraja obilazili to turbe, milovali
vozače, i sve. Kupio je sve niske i tegle s i Vinac pao u njihove ruke, a na vlasti je njegove zidove, učili dove i darivali turbe-
jagodama i pitao dječake kako se može do već osam godina bio baš on – Sulejman tara u nadi da će im se ispuniti sve želje,
tvrđe i gdje auto da ostavi. Ali oni mu re- Veličanstveni Zakonodavac. U tim godi- da će i njih konačno pogledati sreća i bli-
koše da nema potrebe ostavljati auto, već nama dok su još trajali napadi na Bihać i zniti im se sve ovce i svaki drugi berićet
da može s njim do pola brda, “strmo je, gradove na Uni ova je tvrđava zasigurno ulaziti u njihove domove i da će se jednog
gospodine, znate”. bila važna u kompleksu odbrambene linije dana probuditi, a oni hrabri i drčni kao
Kad se napokon popeo gore i ostavio u središtu s Jajcem. Kao što se grad Bočac što je nekada bio Alija Torlak, kojeg narod
auto, dok je pješice prelazio gornji dio puta prepriječio na ulazu u Bočačku klisuru da još za života zavi u legendu. A ovamo, ka
oklopljenog šumom, snizavajući, kako su brani put koji od Banje Luke vodi ovamo ovom turbetu podignutom nad mezarom
to govorili u djetinjstvu, jagode s niska i prema Jajcu, a Jezero da štiti puteve koji Alije Torlaka, za velikih suša kada bi nad
dugo ih kotrljajući po ustima kao da ih vode iz Dalmacije preko Glamoča i iz Bi- Vincem i cijelim krajem nebo šutjelo kao
želi vječito zadržati skupa s tim okusom haća preko Ključa, tako je Vinac podignut nijemo, uspinjahu se procesije te dugo uči-
koji nije osjetio još od dječaštva, otvorio se s namjerom da brani ovaj put koji dola- še kišne dove, danima, uporno, sve dok ne
iznenada pred njim brežuljak s munarom zi iz Visokog preko Travnika i iz Dveri i bi zagrmjelo sa sjevera i zacrnilo se nebo.
koju je gledao tolika desetljeća i njegov se Dubrovnika preko Rame i Prusca. Ali, ka- Glas o hrabrosti Alije Torlaka, sina Mu-
san raspršio kao otpuhan. Tad se pokajao snije, kada se plima Osmanskog Carstva stafinog, kojeg iz mraka zaborava historiji
što se uspinjao ovamo i poželio da nikada prelila ka Budimu i Pešti, njen se značaj pred lice izbacuje jedan list u popisu Bo-
nije donio takvu odluku. Pogledao je onih sasvim istopio i ona je napuštena. I eto, sanskog sandžaka iz 1604. godine, na ko-
nekoliko jagoda ostalih na nisku kao da Vinčani su je se sjetili tek nakon zadnjeg jem stoji zapisano da Ali-aga u nahiji Vinac
su krive za sve. Strgao ih grubo i ubacio rata i agresije na Bosnu pa udariše ovu uživa najveći timar s prihodom od 1.850
u usta kao da im se sveti. Pred njim nije munaru kao spomenik jednom srušenom akči, odletio je čak do Istanbula, skupa
bilo džamije, nikakve, ni one koju je u sto- spomeniku. s glasom o hrabrosti njegovog imenjaka
tinama verzija zamišljao kada bi prolazio
kroz Vinac, ni stvarne. Gola i sama, pred
njim je stajala munara. Takvo nešto nikada
nije vidio – munaru bez džamije. A onda
se sjetio da ni to nije istina, vidio ju je u
Kazancima pored Gackog – džamiju su
srušili, a munara je ostala i stoji tako već
skoro pola milenija i jednako i danas mu-
jezin se popne na nju i uči ezan.
Prišao je gušeći neki nepojmljiv strah
u dubini svoga bića. Odmah se vidjelo da
ova munara nije sabrala u sebi ni pola vi-
jeka, a kamoli pola milenija. Kada je stao
pred nju, sve mu se razjasnilo. “Džema-
tlije Vinca i okoline na temeljima Sulej-
manove džamije sagradiše ovu munaru
godine 2002/1423. Radove u ime Allaha
dž. š. izveo Čajo Edin.” Tako je pisalo na
ploči uklesanoj ponad gvozdenih vrata ko-
jima se ulazi u munaru. Još dok je sricao
ova slova, osjetio je kako ga obuzima onaj

STAV 16/7/2021 79