Page 53 - STAV broj 369

“Poezija je naša, do njezine objave, “Ovaj ramazan mi je baš poseban. Skoro su iz štampe izašle
neotkrivena priča. Ustvari, mi dok pi-
šemo, mi otkrivamo dio nas, dio naše moje nove dvije knjige. Vodio sam dnevnik u dva ramazana
priče, dio našeg života. Poezija je u u toku pandemije virusa korona. Svaki dan sam opisivao
nama, do nas je hoćemo li biti iskreni u
iznošenju i otkrivanju te priče. Mnogo vrijeme, ljude, pojave, broj zaraženih, umrlih, mjere i
ima onih koji se pronalaze u našoj po- zabrane i moje ramazanske priče.”
eziji, što znači da je ona u nama, mi je
samo otkrivamo i dijelimo s drugima. riječ koja će svjedočiti ramazane bez učenjem. Sada nisam u prilici da mi-
Mladi sve manje čitaju, sve su moder- džamije. jenjam posao. Težim poslu koji ima
nije društvene mreže u kojima je malo “Nije rat, nisu poplave, a ljudi nisu uravnoteženo radno vrijeme. Bilo bi mi
teksta, a dominira slika ili video. Od zajedno, svaka kuća je bila svijet za sebe. mnogo lakše fakultet upisati i završiti
čitanja nekog članka na internetu za- Recenzenti to porede s Bašeskijom, što i mogao bih svoje vrijeme rasporedi-
visi njegov naslov, jer mnogi pročitaju mi je dodatna motivacija i inspiracija ti. Sada jedan cijeli dan radim, drugi
naslov i daju svoj komentar. Volio bih za dalji rad. Svjestan sam da će rama- dan odmaram. Čim ustanem, odmah
da se više posvetimo knjigama i onome zanski dnevnici tek u vremenu koje je idu aktivnosti, nekoliko sati provedem
što nose u sebi. Kada čitate neki tekst ispred nas više značiti, još je taze situ- u svojoj sobi čitajući i pišući. Hvala
na društvenim mrežama, notifikacije acija s pandemijom, nije još njen kona- Bogu, zadovoljan sam. Da negdje dru-
vas često prekidaju, pa vaš fokus slabi. čan kraj”, smatra Semir. go živim, možda ne bih bio sretan. Ži-
Uzmite knjigu u ruke, imat ćete mnogo Njegova životna priča već je pozna- vot me je naučio da se prave vrijedno-
korisnih notifikacija: novih riječi s ko- ta javnosti. sti ne mogu kupiti. Istinska sreća je u
jima putujete kroz vrijeme, pred vama “Ugostiteljskim poslom bavim se nama, ko je traži u dubinama, naći će
iskaču neki čudesni likovi i običaji”, već nekoliko godina. Hvala Bogu, u je. Postoje dubine zbog kojih vanjšti-
pojašnjava Semir. meni ima želje za pisanjem, čitanjem, na gubi vrijednost. Mi možemo voziti
dobar automobil, nositi skupu odjeću,
PODSJEĆANJE NA BAŠESKIJIN “Davno je rečeno: ‘Što se večerati u luksuznim hotelima, najlak-
LJETOPIS še je vanjštinu srediti, da se drugi dive.
Ovaj je ramazan za Semira vrlo po- zapiše, ostaje, što pamti, Naš život zavisi od naše nutrine, ako
seban zbog izlaska iz štampe dvije nje- nju sredimo, svijet dobiva druge boje.
gove knjige, odnosno dva Ramazanska iščezne.’ Svjedoci smo da U duši mi je sve veća želja da ostarim
dnevnika. Recenzenti su dr. hfz. Kenan tehnologija napreduje, ali u Bosni i Hercegovini. Jednom su me
Musić, dr. Amrudin Hajrić, Admir Iko- upitali koja mi je najdraža destinaci-
vić, Saudin Cokoja, Edin ef. Memić i jedan pad sistema i ja, ja sam rekao moje selo i avlija mala.
pisac Adis Ahmethodžić. nepažnja dovedu do gubitka Duši ništa ljepše nema nego kada ju-
“Knjige koje se nalaze pred vama,
Ramazanski dnevnik I i II predstavljaju svega napisanog. Hartija trom oči snene bosanska hava pomi-
luje”, zaključuje na kraju razgovora
vrijedan zapis o životu i vremenu u ko- je najbolji čuvar.” Semir Krnjić. n
jima ništa nije isto kao prije. Također,
one predstavljaju svjedočanstvo, vrije-
dan historijski zapis generacijama koje
dolaze, o jednom od najvećih iskušenja
moderne civilizacije. Sve ono što smo
smatrali normalnim postalo je nedostiž-
no. Sve ono na šta smo navikli postalo
je samo čežnja”, piše u predgovoru mr.
Nermin Čakić.
“Ovaj ramazan mi je baš poseban.
Skoro su iz štampe izašle moje nove
dvije knjige. Vodio sam dnevnik u dva
ramazana u toku pandemije virusa ko-
rona. Svaki dan sam opisivao vrijeme,
ljude, pojave, broj zaraženih, umrlih,
mjere i zabrane i moje ramazanske pri-
če. Opisivao sam ramazan bez džamije,
što me je najviše boljelo. Na početku
pandemije nisam radio jer su bili zatvo-
reni ugostiteljski objekti, a želio sam
naći zanimaciju neku, obavezu koju
ću svaki dan učiniti posebnim. Nisam
se viđao s prijateljima, olovka i hartija
bili su moji prijatelji, njima sam svaki
dan pričao ono što sam radio”, pojaš-
njava Semir.
Njegov cilj je bio da budućim gene-
racijama opiše i ostavi u amanet pisanu

STAV 1/4/2022 53