Page 57 - STAV broj 369

su od bilo čega što bi holivudski film – Jeste li me vidjeli kako pijuckam “Lud starac, nekada veliki
mogao snimiti. džin ili rum otkada ste došli? Otkada sam
zamijenio kapetanski šešir za turban, ni- gusar i komandant na
PUTOPIS WILLIAMA LITHGOWA sam popio ni kap burbona. morima – sada je bio samo
Škotski putopisac William Lithgow – Kapetan Jack je trijezan i pjesnik
opisuje svoju posjetu Tunisu kao gost ništa manje. Da li se Hrist vratio? umorna silueta onoga što
kapetana Jacka Warda pet godina prije Starac se nasmijao i u suzdržanom, a je nekada bio. Međutim,
njegove smrti. Iako ova priča o Yusufu opet rječitom podsmijehu samom sebi,
Reisu počinje pred kraj života kapetana skovao je nešto što ću veselo bilježiti u izgledao je sretan dok je
Jacka, možda je to početak zanimanja za svom dnevniku. raskošno ugostio svog
ovog legendarnog čovjeka, domaštanog u Pijem vodu kao magarac,
Hollywoodu, demoniziranog među kršća- Potkovan sam kao konj, gosta, nikog drugog do
nima, uglavnom zaboravljenog u musli- Imam kaput kao budala, mene, Williama Lithgowa,
manskom svijetu. Ovo je samo jedna od I glavu kao sova!
mnogih priča o njemu koja traži da bude Kapetan Jack bio je ozloglašeni pija- sina Jamesa, ne gusara, niti
ispričana... nac, lukav i okrutan. Ipak, sada su voda privatnika, definitivno ne
Lithgow u svom djelu Rare Adventures i nefermentirani nektar bili sve što bi ka-
and Paineful Peregrinations, čije je dijelove petan Jack pio. Vjerni Turčin ne pije ni Turčina, već Škota i skitnicu
prenio internet-magazin Virtual Mosque, vino, ni žestoka pića. Ipak, nije mu bilo koji žudi da boravi na
ovako opisuje svoj boravak u Tunisu i su- potrebno žestoko piće da bi bio jednako
sret s Johnom Wardom, odnosno s Jackom ljut. ‘Potkovan kao konj’ se odnosio na beskrajnoj putanji.”
Birdyjem, zapravo s Yusufom Reisom: turske cipele opkovane gvožđem. To je
“ – Vidiš, druže, zavolio sam malu strašan prizor, moram reći, da se ne na- ‘Postoji potvrda vijesti da su gusar
pticu. Pametno? đete ispod njega. Njegov kaput, a kapetan Ward i Sir Francis Verney, također En-
– Oh, dragi, kako se zove i da li da je Jack uvijek je nosio kaput Engleza, sada glez najplemenitije krvi, postali Turci, na
upozorim? je bio kaput Turčina. Ovaj glupi, raskošni veliko ogorčenje cijele nacije.’
– Ne, pacove! Mala ptica. i isprazni kaput činio mi se budalastim, Ipak, uvijek sam mislio da se kapetan
– Mala ptica? Kapetane Jack, da li mi- ali izgledalo je kao da se naslađivao i zbu- Jack poturčio da se podsmjehuje kralju Ja-
slite na VRAPCA? nio zbog mog bijesa. Neću se ustručavati mesu I, koji ga neće pomilovati. Ipak, sada
Starac se nasmijao, ne čuvši da ga os- da kažem da je njegova glava s turbanom vidim čovjeka koji se pridržava ovih načela
lovljavam kao kapetana Jacka, imenom zaista ličila na sovu. vjere i nalazi utjehu u njima. Prefinjen je
s kojim je proveo mnogo od života. On Prvi put smo primili vijesti o otpad- i lijen u starosti i oženjen plemkinjom iz
je sada jednostavno bio Yusuf Reis, ple- nicima kapetana Jacka i Sir Francisa Ver- Palerma na šok svakog morskog psa koji
mić Tunisa, bogat izvan snova bilo kojeg neya 1610. godine, kada je venecijanski je ikada čuo njegovo ime. Kapetan Jack
Engleza, i suprug Jessimine, Sicilijanke, ambasador u Engleskoj Marcantonio oženjen? Kraken je pripitomljen! Ipak,
koja je, kao i on, bila odmetnica iz kr- Correr napisao sljedeću invektivu duždu to je bila istina. Kapetan Jack bio je ple-
šćanskog svijeta. i Senatu 23. decembra: mić Tunisa koji je živio u palači od naj-
– Ne... ummm... pile. finijih vrsta mramora i alabastera i više
– Pile?! nije bio morska pošast. On je bio ono što
– Da. Pile! najluđi ludaci nisu mogli smisliti: slo-
Lud starac, nekada veliki gusar i ko- bodnjak i svetac.
mandant na morima – sada je bio samo Ušli smo u vlažnu građevinu nalik
umorna silueta onoga što je nekada bio. štali. Bila je prilično sparna za ovaj ugo-
Međutim, izgledao je sretan dok je ra- dan septembarski dan 1615. godine. Deset
skošno ugostio svog gosta, nikog drugog sluga kapetana Jacka pojurilo je da nam
do mene, Williama Lithgowa, sina Jame- pomognu vidjeti ono što je sigurno bio
sa, ne gusara, niti privatnika, definitivno najneobičniji prizor kojem sam ikada
ne Turčina, već Škota i skitnicu koji žudi svjedočio. Pred nama je bilo skoro 500
da boravi na beskrajnoj putanji. Preka- jaja koja su se izlegla pred mojim očima
pao sam svoj put, kopnom i morem, od unutar desetina inkubatora napravlje-
Škotske do Levanta, a sada i do Afrike. nih nesvetom naukom Turaka. Toplina
Ovdje, u Tunisu, unio bih još jedno po- iz svake peći odgovarala je prirodnoj to-
glavlje u svoj uskoro legendarni časopis plini kokošijeg trbuha; uz koju umjere-
The Totall Discourse of the Rare Adventu- nost, u roku od dvadeset dana dolaze do
res and Painefull Peregrinations of the long prirodnog savršenstva. Kapetan Jack,
Nineteen Years Travels from Scotland. Ovo najveći nitkov koji je ikada dominirao
poglavlje bilo bi o ekscentričnom starcu morima, sada je uzgajao piliće. Uz sve
ispred mene, nekada najstrašnijem gusaru tursko barbarstvo, o kojem sam dosta
na svijetu Johnu Wardu – također pozna- čuo, u ‘barbarskom svijetu’ nisam vidio
tom kao kapetan Jack Birdy. Nisam imao ništa osim merkantilizma, neprekidne
pojma o čemu se radi i šta znači brbljanje molitve – čini se da nikad ne prestaju –
o ‘malim pticama’, ali sam bio nestrpljiv i, iskreno, običnosti. Priča koje slušamo
da saznam više o njegovoj opsesiji. u Engleskoj o turskom đavolstvu i eksce-
– Kuda me vodiš, kapetane Jack? Pra- sima nema nigdje i moje oči se umaraju
tim li tvoju pijanu omamljenost? tražeći ih. Nadao sam se da ću napisati

STAV 1/4/2022 57