Page 60 - STAV broj 369

DRUŠTVO

1993. godine i kao komandir čete”, pri- da ne prave otpor. Izlazim iz komande, kad 1992. godine. “Eso je bio veliki patriota, vrlo
sjeća se Šefik Velagić. Eso rahmetli stoji ispred. Bio je slobodan srčan i odlučan borac. Uoči samog rata do-
Kao odrastao, porodičan čovjek, Esad i došao je u čaršiju. Pita me gdje ću. Kad šao je kući iz inostranstva i prvom prilikom
Šahinović u mnogim se situacijama poka- sam mu odgovorio, kaže mi: ‘Idem i ja s to- nam se pridružio. Eso je bio dosta stariji od
zao kao prava osoba za savjet i sugestiju. bom.’ Bio je u civilnoj odjeći i bez oružja. nas ostalih u vodu. Imao je prepoznatljiv
“U Esi sam imao pouzdanog i hrabrog sa- Dao sam mu svoj pištolj i nas dvojica smo karakter i svoje ‘ja’. Kad nešto kaže, može
borca. Imao je dosta životnog iskustva koje krenuli. U Varoškoj smo našli Ahmu, Himu glava ići, ali tako će biti. Bio je svjetski čo-
je stekao radeći i putujući po mnogim ze- i ostale momke te se kroz Veladžiće zaputili vjek, puno je proputovao.Volio je šalu i oko
mljama Evrope. Posebno mi je bio od ko- prema Rudniku. Kad smo stigli na Čajino njega se okupljalo razno društvo. Bio je vrlo
risti na samom početku dok još nisam bio Brdo, već je bila pala noć. Polahko smo se osviješten. Sve mu diraj, ali mu ne diraj u
izgradio autoritet među borcima. Sredinom prikrali ispred kuće Hasana Alijinog. Ovih patriotizam i nacionalnost. Eso je bio dobro
decembra 1993. godine Eso je imenovan za nekoliko saboraca je ostalo na putu, a Eso i upućen u političku situaciju u BiH i regi-
komandira Prve čete u Drugom bataljonu. ja smo otišli pod prozor i posmatrali ljud- ji. Između ostalog, skupa smo učestvovali
To je bilo neposredno nakon zarobljavanja ske siluete u kući. Tu su dva autonomaška u akcijama na ‘prvoj autonomiji’, počev od
Avde Pajalića u Donjoj Lučkoj kod Cazi- vojnika došla po vodu i svratili na kafu. Todorova, Varošina, Bahinjovače do Bajra-
na. Ja sam tad bio zamjenik komandanta Nimalo nisu bili oprezni i, da smo htjeli, movića. Ništa Esi nije bilo teško. Ako niko
Drugog bataljona. Na postrojavanju pred lahko smo ih mogli zarobiti. Cilj nam je bio neće da nosi municiju, RPG, hoće Eso. Bio
6. februar 1994. godine Eso je vodio Prvu prikupiti što više informacija za sutrašnju je nižeg rasta, onako nabijen, sav u mišićima.
četu, a ja sam tad imenovan za komandan- akciju. I tako mi stojimo pod prozorom, a Tip vojnika koji je vazda bio spreman žrtvo-
ta Jurišnog bataljona. U tom trenutku 505. oni između ostalog pričaju kako će sutra na vati se za drugoga”, prisjeća se Skenderović.
brigada je bila u najjačem sastavu. Tad smo ručak u Bužim. Nakon završetka izviđanja Po Mirsinom kazivanju, Eso je bio od
postrojili tri čete Jurišnog bataljona, četu Eso i ja smo krenuli prema komandi, gdje onih ljudi koje “ne drži mjesto”. Kako na-
‘Hamze’, po jedan vod ‘Gazija’ i ‘Tajfuna’, smo izvijestili komandanta Nanića o sta- glašava, kao vrlo radoznao čovjek, volio se
te dva inžinjerijska voda i svi oni su sudje- nju na terenu i položajima neprijateljskih kretati, odlaziti na osmatranje neprijatelj-
lovali u ‘Februarskoj ofanzivi’. Dva dana jedinica. Dobio sam zaduženja za pripremu skih položaja, podvlačiti se pod neprijatelj-
kasnije otišli smo u Bihać, gdje sam ja isti jedinica i ujutro smo fantastično odradili ske rovove i slično. “Gdje god da smo bili
dan ranjen. Nakon što sam prebačen u bol- akciju u kojoj smo zarobili i razoružali 46 na ratištu, Eso je išao izviđati. Najčešće je
nicu, Eso je sa svojim borcima i drugim je- neprijateljskih vojnika. Eso je u toj akciji to radio sam i uživao je u tome. Često sam
dinicama ostao na Spahića Glavici, gdje su sudjelovao kao borac Račinog voda. On je mu govorio: ‘Eso brate, ti si stariji čovjek.
se vodile višednevne borbe. Nakon nekoli- mimo dužnosti išao sa mnom na izviđanje Pazi se. Nemoj nikad ići sam u izviđanje.
ko dana ojačavanja linija, komandant Izet i takav njegov odnos prema borbi je bio sve Rat je, bit će belaj i onda je kasno.’ Kaže on
Nanić je odlučio da se udari kontranapad do smrti. Jednostavno, za odlazak u borbu meni: ‘Mirso dragi, ja ne mogu mirovati.
kako bi se pomjerile neprijateljske linije. bio je spreman u svakom momentu. Kako Radije me ubij, ali nemoj od mene tražiti
U tim borbama smo imali dosta mrtvih i nije bio ranjavan u toku rata, redovno je da sjedim u rovu i budem stacioniran na
ranjenih. Po pričanju saboraca, prilikom išao na liniju te imao priliku sudjelovati u jednom mjestu.’ Bio je tip borca koji je više
jednog samostalnog izviđanja Eso je zaro- svim borbama našeg voda, a kasnije i čete.” volio akciju nego dežurstvo u rovu. Radije
bljen. To je bilo u dijelu linije koja nije bila će on sam riskirati nego još nekog povesti
dobro uvezana”, ističe Veladžić. VIŠE JE VOLIO AKCIJU NEGO sa sobom. Takav pristup ga je na kraju i ko-
Kaže da je Eso bio od onih boraca koji DEŽURSTVO U ROVU štao glave. Zarobljen je 28. februara prili-
nikad nisu izbjegavali vojničke obaveze. O Najveći dio ratnog puta Esad Eso kom samostalnog izviđanja. Prije nego će
njegovom nedvosmislenom opredjeljenju Šahinović bio je borac trećeg odjeljenja va- se to desiti, borci naše čete su na Spahića
da se bori najbolje pokazuje primjer kada roškog voda, koji je vodio i Mirsad Sken- Glavici proveli oko dvije sedmice. Nakon
je i za vrijeme odmora odlazio na liniju. derović zvani Mirso Beganin. Prvi ratni toga, mi smo svi otišli kući, a on je ostao
Upravo jedan takav slučaj desio se kada su susret s rahmetli Esom Mirso je imao prili- gore. Ni danas ne znam zbog čega je on
autonomaške snage u službi Fikreta Abdi- kom napada na Bosansku Krupu 21. aprila ostao. Da li je bio komandir linije, da li je
ća sredinom decembra 1993. godine napale
na Varašine. “Jednog jutra ‘autonomaši’ su Eso Šahinović s komandirima voda u Prvoj četi
upali u selo i zarobili neke civile. Ja sam
bio na Dobrom Selu i pošao sam kući na
odmor ne znajući da se to desilo. Kad sam
stigao u čaršiju, vidio sam da se iskupilo
puno Varoščana. Pitam ih šta je bilo, a oni
mi kažu da su ‘autonomaši’ ušli u Varošku
Rijeku. Odem u komandu da provjerim s
komandantom šta se dešava, a on se smije i
kaže: ‘Ma pustit ćemo ih da dođu do Zara-
dostova, pa ćemo onda udariti kontru.’ Tu je
s njim bio i komandant 511. krupske briga-
de Mirsad Crnkić. Odatle sam uz Nanićevu
saglasnost otišao izvidjeti teren jer je to bio
teren koji je bio blizu moje kuće i koji sam
dobro poznavao. Komandant Nanić mi je
sugerirao da se dolje nalaze Hima, Ahmo
Kapetanov i još neki momci sa zadatkom
da prate kretanje neprijateljskih jedinica, ali

60 1/4/2022 STAV