Page 65 - STAV broj 369

pod blokadom i stalnom prijetnjom da će Dike, dodao je mami dva poveća komada
se morati bježati dalje, u neznano i nepo- suhog mesa, možda oko kilogram, brižlji-
znato, vladala je ogorčenost! vo umotane u papir, potom u kesu, da se
Taj prostor bio je simbolom za šverc i ne vidi šta se nosi.
izdaju, a u najboljem slučaju za lahkovjer- Došao je i M., lokalni mještanin, do-
nost. I upravo su tu vrstu lahkovjernosti noseći neke tkanine da bi mu se kćerci
platili najvećom cijenom mještani Bošnja- sašio komplet. M. je nosio zauzvrat “za-
ci. Za nekoliko sati zauzeta su im imanja, rice”, dimljeni sir s bijelim lukom, speci-
dijelom su zarobljeni, a dijelom protjerani jalitet ovih prostora. Kao kec na desetku.
stanovnici sela na crnoriječkoj visoravni... Mati je narezala suhog mesa, u kombina-
Surovo su platili to povjerenje te dogovo- ciji sa zaricom i domaćim kiselim mlije-
re s prvim komšijama. Sve je sada bilo u kom. Izvrsno!
dimu i plamenu. Gorjela su bošnjačka sela. Zapodjeo se razgovor. Nakon što je M.
Neprijatelj je napravio prodor. saznao ko je i šta rođak, jer sam o tome na-
Padom Crne Rijeke dodatno se uslo- ivno izletio prilikom predstavljanja, htio
žila situacija na olovskom ratištu. Poseb- je znati sve, od toga kako idu pregovori u
no je teško na dijelu fronta prema Ilijašu. Ženevi, do situacije na ratištu... Mnogo bezazleno. Svašta se može desiti. Upra-
U potkovici su sada olovska sela Musići i više nego što je rođak Meša mogao pret- vo idem u Olovo po zadatku”, reče Meša.
Klinčići. Stanje je izuzetno teško. Nadiru postaviti, a kamoli znati.
četnici. Ofanziva je. Cesta što vodi pored “A kako se mogla dozvoliti Crna Ri- IPAK POBJEĐUJEMO
sela prema Solunu ponovo je puna. Voj- jeka? Recite mi! Vi imate informacije, na “A zar sad nisi rekao čovjeku, maloprije,
nici dolaze u grupama, oznake Drugog izvoru ste, što bi se reklo”, upita M. “Tako da pobjeđujemo?”, ubacih se u razgovor.
korpusa, pojačanja. Ponovo je pritisak na je moralo biti. Nema se tu šta dodati niti Pogledao me onom vrstom pogleda kad
Olovo. Lokalni vojnici – većina ih se nije oduzeti. Logistiku niko ne pita! Mora se odmah zažalite za onim što je izgovoreno!
vratila sa smjene. Nema ni Nerme, medi- osigurati. Nafta. Hrana. Streljivo. Rat se “Dječak, dobro me znaš. Stojim iza svake
cinske sestre. I naš stanodavac Taib, vo- mora voditi. Cijena. Ko te pita? Kolika je riječi. Rat ćemo dobiti, inšallah. Na tom
zač pri bolnici, dođe tek da prespava. Ne cijena izgubljene teritorije? Evo za pri- putu bit će izgubljenih bitaka. Ne smije
priča se mnogo. A kad se ne priča, kad in- mjer, vojnik ste, pretpostavljam?” M. ki- nas situacija zateći! Treba uraditi sve što
formacije treba izvlačiti na kašike, onda je mnu glavom, potvrdno, te dodade: “Vojna je do nas”, reče prilično oštrim tonom,
sigurno teška situacija. Dovoljno sam na- policija.” “OK.”, reče Meša. “Evo, nema kao da me ruži. Već u sljedećem trenutku
rastao, dovoljno imam “ratnog” iskustva goriva. Klaparaj! Pitanje je koristi i štete, kao da mu je bilo žao što je žustro reagi-
da znam da nije dobro. šta preteže na dnevnoj osnovi. Naravno rao, dodade u pomirljivom tonu: “Nije ti
da ima grešaka. Naravno da ima profitera. bilo loše ni u Kladnju, je l’ de? Ne treba
DOŠAO MEŠA S VIJESTIMA No, za mene... Ja imam misiju. Vidite ove širiti paniku!”
Večer je. Sjedimo pod svijećom mati i vunene čarape. Nisam, niti ću ih svući dok Otišao je rođak Meša, ali je ostao go-
ja. Jedan je, u nizu prekida u isporuci elek- je rata, bila zima, bilo ljeto. Sve ću planine rak ukus – i dalje je otvorena mogućnost
trične energije. Neko kuca na vrata. Da li obići, svugdje ću doći, sav dunjaluk uzduž da ćemo ponovo bježati put Konjuha, put
je Uma, pitam se. Otvaram. Na vratima i poprijeko, samo da pobijedimo. Pobjeda Kladnja.
stoji rođak Meša iz Kladnja. Bezbjednjak. je naš opstanak! Poraz je nestanak! Bili U daljini su se čule detonacije. Zujala su
“Gdje si ti? Kako si porastao! Momak! A bismo bez države. Vidite šta se dešava s opet kola hitne pomoći. Napadao je i sni-
bio si dječak kad sam te vidio zadnji put. Palestincima? Pedeset godina, od kampa jeg. Sada je on naš saveznik. Voda, snijeg,
Oktobar ili novembar, prošle godine… A do kampa, od zemlje do zemlje, svima su kaljuža, mraz, minusi, sve ono što otežava
vidi ga... za godinu dana... k’o da iz vode teret i teret su sami sebi. To ne smijemo kretanja i život čini kompliciranim sada je
rasteš? Dobro ti je došlo ovo okruženje? sebi dozvoliti. Ne smijem ni reći šta sve od koristi. Usporit će ofanzivu.
Planina, rijeka, zrak... Ovo je od tetke znam i šta se da zaključiti ako se gleda Uma se pojavila sutra navečer. Došla
površno, naprvu... Treba nam više povje- je po novu knjigu. Ponovo nije pristala da
Padom Crne Rijeke dodatno renja, jednih u druge. Jedno je sigurno. šetamo do banje. Izašao sam tek toliko da
Naše je političko rukovodstvo posvećeno
je otpratim do kuće gdje je sada stanova-
se usložila situacija na ovom cilju – da opstanemo na ovim pro- la. Ne više od trideset metara udaljenosti.
olovskom ratištu. Posebno je storima. Upamtite, teško je, a vrijeme će Ipak, to je za mene bilo tridesetak meta-
teško na dijelu fronta prema pokazati, vrijeme je sudija... Alija je lav! ra slave, ponosa i bezbrižnosti. Zamišljao
sam crveni tepih. Da sam slavan. Uma je
To jednom majka rađa u sto godina. Hva-
Ilijašu. U potkovici su sada la Bogu da je on na čelu. Pobijedit ćemo moja pratilja. Slikali su nas i zavidjeli nam
olovska sela Musići i Klinčići. uz Božju pomoć!”, održao je gotovo mo- paparaci (negdje u mojoj mašti)...
tivacijski govor rođak Meša. “A sada, ako
Stvarnost je bila drugačija! Raskvaše-
Stanje je izuzetno teško. me možete ispričati, želio bih nasamo raz- ni snijeg stvarao je kaljužu u selu Kalesiji,
Nadiru četnici. Ofanziva govarati s rodbinom”, dodao je. M. je bio na krajnjim obroncima Zvijezde. Hodao je
očito zadovoljan onim što je čuo, zahvalio
dječak od nepunih trinaest godina, bubulji-
je. Cesta što vodi pored je i izašao iz prostorije. čav, zatreskan, pored petnaestogodišnjake
“I, imamo li razloga za brigu?“ upita
sela prema Solunu ponovo mama. “Bogami, Dino, ne znam šta bih ti koja ga je jedva primjećivala! U zemlji Bo-
sni! Daleko od blještavila, glamura, svega
je puna. Vojnici dolaze u rek’o. Držite najnužnije stvari u ruksacima, izvještačenog i neprirodno prikazanog. U
grupama, oznake Drugog nešto što možete ponijeti a da vas ne opte- zemlji koju je tek trebalo odbraniti onim
najvrednijim što imamo: Krvlju, znojem
reti, da se može brzo kretati pješke. Jake
korpusa, pojačanja. su snage uključene u ovu ofanzivu. Nije i suzama. n

STAV 1/4/2022 65