Page 68 - STAV broj 369

DRUŠTVO

sluga Abdurahman-vojvode, istinskog gos-
podara bosanskih planina.
Dok je Hadži Uvejs slao svoje ljude pre-
obučene u obične seljake da slušaju priče po
Baščaršiji i pozivao na teferič na izvor Mi-
ljacke najbliže defterdarove saradnike, dođoše
iz Kladnja u Sarajevo mati i sestra haramba-
še Zuke. One počeše obijati pragove svakog
onog ko je u ovom gradu išta značio i klečati
pred kadijom i moliti ga da Zuku izvede pred
sud, pa ako je kriv, govorahu, neka mu se ka-
zna odmjeri, a ako nije, neka na pravdi Boga
bez suda i suđenja ne trune u hodidjedskim
kazamatima. Ali uskoro se uspostavi da im
namjere ne bijahu nimalo iskrene. Nije njima
bio cilj da izvedu Zuku pred lice pravde već
da mu pomognu da pobjegne. Trećeg dana
dovede ih njihova upornost na Hrešu, gdje
živješe neki hrišćanin, čoban, kojem je posao
bio da svakodnevno dovozi kiselo mlijeko u
Hodidjed. On za nekoliko srebrenih aspri
pristade da prokrijumčari u tvrđavu kazmu,
špicu, konopac i još neke stvari koje se do-
turaju zatočeniku u želji da sretno pobjegne
iz ćelije. Te noći Zuko i njegovi hajduci po-
moću onog krampa provale gradski zid i spu-
ste se niz njega te put pod noge u Romaniju.

SARAJEVSKE ČARKE
Baš tog dana kada je stari mljekar uspio
da dostavi Zuki alat za bijeg, Hadži Uvejs je
konačno razmotao sve motive Mahmut-efen-
dije defterdara. Saznao je da su nedavno haj-
duci pod vodstvom Abdurahman-vojvode
sačekali na Romaniji trgovca Hadžisinanovi- sada njega, Hadži Uvejsa, spasile rodbinske majke mu i sestre, Zuko harambaša oku-
ća i orobili ga do gole kože. Oteli su mu svu veze s Mehmed-pašom Vučom, bosanskim pi hajduke i sačini busiju na putu kojim
robu što ju je iz Novog Pazara svakog mje- vezirom, koji se tih dana povratio iz Alba- su se iz Radane u nahiji Uskopskoj, gdje
seca dopremao u Sarajevo. Hadži Uvejsove nije. A da nije bilo tako, vele, ne samo da se odvijao cjelonedjeljni ljetni vašar, tre-
uhode bile su tako revnosne da su doznale i ne bi više bio dizdar na Hodidjedu, s kojeg bali vratiti trgovci iz Sarajeva. Kažu da je
pojedinosti: plijen se sastojao od čohe i ku- nikad uznik nije pobjegao, nego ne bi više Zuko rasporedio trideset hajduka u stijene
maša u vrijednosti od nekoliko tovara akči. ni glavu nosio na ramenu. jednog tjesnaca koji se stezao nad proplan-
Od te spoznaje Hadži Uvejs sav uzavrje, a Tek kada se izvukao iz opasnosti, uhva- kom, a u vrhu je bilo vrelo na kojem putnici
po tijelu mu prostrujaše trnci isti oni kakve ti Hadži Uvejsa takav strah da ga ničim iz Uskoplja činjahu počinak. Kad sarajev-
je osjećao kada bi srebrene akče iz dlanova nije mogao otkloniti, čak ni cjelovečernjim ski trgovci i zanatlije zaustaviše karavanu
polijevao po cijelom tijelu. Naime, kada je polijevanjem srebrnih akči niz golu kožu. i rasedlaše konje pa se četiri stotine ljudi
čuo da su zaptije uhvatile Zuku, odmah se Smiraj nađe tek kad mu, dobro priprijetiv- rasprostre po onom proplanku, suknuše iz
Mahmut-efendija defterdar sjetio žalopoj- ši i ucijenivši ga do kosti, natjera Mahmuta onih stijena Abdurahman-vojvoda i Zuko
ke koju mu je ispjevao Hadžisinanović te, defterdara da pogubi mater i sestru Zukinu. harambaša i još trideset hajduka i stadoše
brže-bolje, naredi svojim uhodama da po- Njih vlast uhvati iste noći i predade ih Hadži nemilice sjeći, sve tekbirajući kao da milo
traže Abdurahman-vojvodu i da mu kaže Uvejsu i on ih smaknu ovdje, na Hodidjedu. Bogu čine, a ne najstrašniji zulum što ga mi-
da će Zuku i ostale hajduke dobiti nazad Ali s time se talog osvete ne smiri već roljubivo oko sarajevsko pred sobom vidje.
ako mu ustupi sve tovare akči što ih ovaj se uskomeša još silnije. Saznavši za smrt Iza fijuka njihovih sablji i drskog halakanja
prisvoji od Hadžisinanovića. Hadži Uvejs
u prvi mah htjede pozvati svoje zaptije i na-
rediti im da istog časa izvedu Zuku i haj- A zima je i kroz duboke vrhbosanske snjegove probijaju
duke pred klade, ali se odmah popišmani. se od Bobovca, danima, praćeni zavijanjima izgladnjelih
Napamet mu pade da bi mogao i on usko- vukova s Trebevića i Igmana, did, poglavar Crkve bosanske,
čiti u ovu trgovinu, te odluči da će ujutro
posjetiti defterdara i reći mu da su Zuko i i njegova pratnja, jer, knez bosanski sasvim je dostojan
harambaše njegovi tek kada pristane da s ruke patrijarhove. A gore u novom dvoru svaki čas nadnose
njim podijeli blago koje će za njihov otkup
dobiti od Abdurahman-vojvode. Ali, te noći, sokolovo pero pod nos Radina Jablanića i na jedino njegovo
čim završi sa svojim obredom pa se uvuče u pitanje: “Hodi li, djeco, djed?”, odgovaraju sasvim skrušeno:
postelju, ne uspije ni oka sklopiti, a trgnu
ga vijest da su hajduci pobjegli. Kažu da su “Evo ga, hodi djed, hodi, skoro je, samo što nije dohodio.”

68 1/4/2022 STAV