Page 66 - STAV broj 369
P. 66

DRUŠTVO



          Pavlovića grad na sastavu paljanske i mokranjske Miljacke






























         HODIDJED





         NAD SARAJEVOM









          Piše: Izet PERVIZ                 Grad bijaše u vlasništvu kneza bosanskog Pavla Radinovića, od
          Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ  roda Jablaničkog, a Osmanlije ga preoteše od sinova njegovih.

                 vdje, na mjestu gdje se sastaju   knjizi, i skromnosti, i vladanju ljudskom   sinova mu i ne dopusti da se Zlatonosovi-
                 paljanska i mokranjska Miljac-  i karakternom.                ći domognu Pavlovića zemalja i gradova, i
                 ka ili, kako im narod tepa, Pao-  I sveza se Pavle za te dobrohotne bogumi-  bdješe svi službenici Crkve bosanske, i gosti
         Očica i Mokranjčica, na zlatnom    le bosanske svim svojim duhom i držaše ih   i starci, svi strojnici, nad sinovima njego-
          brežuljku Gradištu ponad sela Odiđeda,   na dvoru kao savjetnike i kućane, kao svje-  vim, a na čast njihovu pred dubrovačkim
          ili na Gracu s druge strane, prema Bulo-  doke i ručnike, i prisežnike, pri najosjetlji-  boljarima prisegnu sam did, patrijarh Cr-
          zima, ili ondje na lipom Lipovcu, ili tamo   vijim političkim poslovima i kao poklisare   kve bosanske, lažni papa i babun, kako ga
          uvrh Vrhbosne, podignu svoj grad vlaste-  pred dubrovačkom gospodom; sveza se tako   zvahu neprijatelji njegovi i Bosne.
          lin bosanski Pavle Radinović, kojeg Du-  čvrsto da umorstvu njegovom, dok je pod
          brovčani, zavadivši se s njim oko Konavla,   zidovima kraljevih dvora u Sutjesci padao   DIZDARSKI USUD
          opisivahu u pismima kralju Sigismundu   pod izdajničkim mačevima Sandalja Hrani-  Iako se ne zna iz kojih naslaga narodne
          kao čovjeka vražijeg, patarena od kojeg   ća i Vukmira Zlatonosovića i katila zeta mu   svijesti izniknu ime ovog grada, ta otvore-
          vjera katolička ne imade većeg neprijate-  kralja Ostoje, prisustvovaše prijatelj njegov   nost Jablaničkog roda prema Crkvi bosan-
          lja, najgoreg među najgorima – “bič je to   doživotni krstjanin Vlatko Tumulović iz hiže   skoj i njihova oslonjenost na poštenje nje-
          katoličke vjere”. Bijaše Pavle sin kneza bo-  podno Borča i on mu obezglavljeno tijelo   nih gostiju, staraca i strojnika možda nam
          sanskog Radina Jablanića koji vjerno slu-  prebaci na plemenitu njegovu i pozva sve   sve o tome govore. Pa zašto onda ne zami-
          žaše kralju Tvrtku i kralju Dabiši, a stolo-  fratre iz sutjeskog samostana i satima kleča-  sliti kneza Radina Jablanića kako baš ovdje
          vaše u gradu Borču na Prači, pored kojeg   še pred Sandaljem, i Vukmirom, i Ostojom   leži na odru i čeka posljednju pričest i ruku
          bosanski krstjani izgradiše hižu svoju i u   i izmoliše od njih da poštede oči sina nje-  svećeničku koja će ga otpratiti s ovog svije-
          njoj boraviše gost Mijaš i krstjanin Radin,   govog Pavla, kojeg tom prilikom sahvataše   ta?! A zima je i kroz duboke vrhbosanske
          i Vlatko, i Radoslav, i Radašin, i Radovac,   i zagrijaše mač kojim ga hotješe oslijepiti;   snjegove probijaju se od Bobovca, danima,
          a Pavle još kao dječak provođaše vrijeme u   sveza se tako čvrsto da nakon smrti njego-  praćeni zavijanjima izgladnjelih vukova s
          toj bogumilskoj hiži gdje ga učiše slovu i   ve sva Crkva bosanska posvjedoči pravicu   Trebevića i Igmana, did, poglavar Crkve



         66  1/4/2022 STAV
   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71