Page 61 - STAV broj 369

dobrovoljno ostao, ne znam. Uglavnom, tad
kad je ostao, ubrzo je i zarobljen. To je bilo
dva ili tri dana nakon našeg odlaska. Išao
je sam izviđati teren i upao je u zasjedu.
Jednostavno, smrt ga je vukla sebi”, svo-
je kazivanje završava Mirso Skenderović.
O prvom i posljednjem susretu s ko-
mandirom Esom te okolnostima njegove
pogibije govori i Zijad Nanić, pomoćnik ko-
mandanta 505. brigade: “Prvi moj direktni
susret s Esom bio je 6. februara 1994. godine
na postrojavanju Jurišnog bataljona. Nešto
ranije Eso je postavljen za komandira Prve
čete u Drugom bataljonu. U međuvremenu, S Račinim vodom ispred O.Š. Bužim u februaru 1994. godine
drugi bataljon je transformiran u Jurišni
bataljon. I dva dana nakon tog postrojava- “Eso je bio veliki patriota, vrlo srčan i odlučan borac. Uoči
nja Esina četa je otišla na bihaćko ratište.
Iako su sve starješine i borci upozoravani samog rata došao je kući iz inostranstva i prvom prilikom nam
da su linije preblizu i da budu oprezni, Eso se pridružio. Eso je bio dosta stariji od nas ostalih u vodu.
to nije baš uzimao ozbiljno. Takvom stavu
doprinosila je njegova hrabrost i samouvje- Imao je prepoznatljiv karakter i svoje ‘ja’. Kad nešto kaže,
renost po kojima su bili prepoznatljivi i on može glava ići, ali tako će biti”, prisjetio se Skenderović.
i njegova braća. Nije on običavao voditi
izviđače sa sobom kad bi išao u osmatra- dio šume gdje je bila gola sječa, s neprijatelj- Osjećala sam se sigurno u njegovoj blizini.
nje neprijateljskih položaja. To se ranije i skih položaja je otvorena vatra na nas. Eso i Kad je poginuo, nisam uopće bila svjesna
moglo razumjeti dok je bio obični borac, ja smo zalegli jedan pored drugog na nekih toga. Još dugo sam mislila da će to proći i
međutim, kad je preuzeo četu, taj posao metar razdaljine. Tu se 4-5 puščanih zrna da će ponovo doći kući. Nažalost, vrijeme
su trebali i morali odrađivati četni izviđa- zabolo između njegove i moje glave. Ja sam je prolazilo, a njega više nije bilo i valjalo
či. Tu su linije bile na 50 metara razdalji- pretrnuo i već počeo učiti šehadet. I dok ja se navići na to. Prazninu koja je nastala
ne, negdje i manje. Mi smo se ukopali na tako ležim u smrtnom strahu, Eso diže glavu njegovim odlaskom nikad niko nije uspio
vrh vijenca, a i četnici su se skroz podvukli i uz osmijeh me hrabri. Veli: ‘Efendija, bilo popuniti. Danas sam preponosna što sam
pod naše položaje. E u takvim okolnostima je blizu, ali ne mogu nam ništa.’ Tad sam ja imala takvog oca. Često svojoj djeci pričam
je i zarobljen rahmetli Eso, koji je mjesec vidio koliko je on imao srce i koliko je bio o njemu te svakog dana molim Allaha, dž.
kasnije razmijenjen. Kad je riječ o Esi, treba hrabar. Slična situacija ponovila se prili- š., da nas sjedini u Džennetu”, kaže Berima.
naglasiti da je njegova porodica bila među kom drugog obilaska naših položaja. To je Dirljivo sjećanje na oca ima i starija Esi-
nekoliko porodica u Bužimu koje su dale bilo nekako pred njegovu pogibiju. Bio je na kćerka Sebila Plančić, koja je u vrijeme
najveći doprinos u odbrambeno-oslobo- neprijateljski napad. Ispred nas u zemuni- očeve pogibije imala 13 godina. I ona je s
dilačkom ratu. Njih četverica braće bili su ci su bili naši borci od kojih sam zapamtio ocem imala posebno blizak odnos, ispunjen
pripadnici 505. brigade. Izo i Ibro su bili Hasana Đulića. Kad je u tu zemunicu po- ljubavlju i povjerenjem. “Svaki put kad bi
dobri borci, najmlađi Hazim je poginuo u godio projektil iz RPG-a, pomislio sam da babo pošao na liniju, potcrtao bi mi da slu-
‘Brezi ‘94’, a Eso u ‘Februarskoj ofanzivi’.” niko nije preživio. Međutim, Eso je odmah šam majku i pomažem joj u poslu. Želeći mi
ustao, utrčao u zemunicu i počeo dozivati te naglasiti važnost poslušnosti majci, ponav-
OPTIMIZAM I U NAJTEŽIM TRENUCIMA momke, provjeravati ima li ranjenih, a još ljao mi je poznati hadis da je Džennet pod
Lijepu uspomenu na Esu Šahinovića ima puca sa svih strana. Koja je to odgovornost majčinim nogama. Ocu su vjera i familija
i saborac Husein ef. Kovačević, moralista prema saborcima bila kod njega... Kad se bili jako važni u životu. Volio je svoju braću,
u Drugom, a kasnije i u Trećem bataljonu sjetim te situacije, odmah me jeza uhvati. Ja sestre, komšije i životinje. Najmlađeg brata
505. brigade. “Eso mi je pažnju skrenuo ležim i gledam da izvučem živu glavu, a on Hazima odmilja je zvao Hazić. Zadnji put
svojim lijepim ponašanjem. On je poticao gleda kako da drugima pomogne, ne misle- kad se oprostio od nas i pošao na liniju, čula
iz vjerničke porodice. I ta njegova pobož- ći o sebi. Bio je borac koji nije saginjao gla- sam kako je kazao majci: ‘Refika, hoćeš li
nost i čvrstoća u vjeri posebno me dojmila. vu pred neprijateljem i koji je bio spreman mi halaliti ako se ne vratim?’ A majka mu
U nizu ratnih situacija koje me vežu za Esu na svojim plećima nositi tuđe brige i tere- je sa strepnjom uzvratila: ‘Pusti to kraju,
ističem i onu iz Todorova, kada smo Ham- te. Svakog saborca je doživljavao kao brata Eso, tako ti Allaha.’ Onda je uzeo u naruč-
do Mustafić i ja obilazili naše linije. Kako rođenog. Pored brojnih herojstava kojima je brata Amira i rekao mu: ‘Ti si gazda ove
je bila noć, pripadnici jedne naše jedinice sam svjedočio, Eso mi je ostao u pamćenju kuće dok se ja ne vratim. Pazi na majku i
zabunom su otvorili vatru po nama. Među- i kao neko ko je uvijek lijepo govorio o dru- na svoje sestre.’ Potom je zagrlio i poljubio
tim, kad se ogradila pucnjava, Eso je istrčao gima. Bio je vječiti optimista, borac koji je mene i sestru. Berimi je rekao da sve drži pod
ispred nas i počeo dozivati neke borce koji ulijevao nadu i kad je bilo najteže.” kontrolom, a meni da pazim na njih jer sam
su raspoznali njegov glas i prestali pucati. I Kćerka Berima Muminović-Šahinović najstarija. Naglasio nam je da čuvamo brata
da tu ne bude Ese i njegove spremnosti da imala je devet godina kad joj je poginuo jer će on nekad zauzeti njegovo mjesto. Po-
istrči ispred, veliko je pitanje da li bismo otac. “Svaki put kad bi babo došao s lini- sljednje riječi bile su mu: ‘Alahimanet.’ Naš
nas dvojica izvukli živu glavu. Druga situ- je, zvao bi nas s glavnog puta. U trku smo brat Amir uistinu je zauzeo njegovo mjesto
acija odnosi se na period boravka na Spa- odlazili do njega, a on bi nas grlio i ljubio. i svih proteklih godina nam je bio najveći
hića Glavici, gdje sam u dva navrata išao u Bio je pun pažnje, ljubavi i razumijevanja. vjetar u leđa. Vjerujem da bi babo danas bio
obilazak linija s rahmetli Esom i još nekim Kad god sam nešto krivo uradila, nije gala- ponosan na njega, kao i na Amirovog sina,
starješinama. Kad smo prolazili kroz jedan mio, već bi me zagrlio i sa mnom popričao. koji nosi djedovo ime Esad.” n

STAV 1/4/2022 61