Page 32 - STAV broj 180-181

politika

Otimanje sjećanja na genocid i zločin u Prijedoru

Logorovanje

na mjestu logora

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ Na tom prostoru mučilišta hiljada nesrba i pogubilišta, njih barem
stotinjak (ogromnom većinom Bošnjaka), organizatori su našli za
shodno da se bave projekcijama filmova, panelima, ali i “aktuelnim
problemom migranata”! Nevjerovatno! Štaviše, po riječima Edina
Ramulića, jednog od organizatora, migrantima je danas u Bosni
i Hercegovini teško kao logorašima u koncentracionom logoru
Trnopolje

Jedan od nesumnjivo najodvratnijih koji pristaju da se uhvate u to revizionistič- mjerilima, tj. koja bi zadala “politički ko-
fenomena u postratnoj Bosni i Her- ko kolo zbog vlastitih svjetonazora ili da rektan” ton načina na koji će se preživjeli
cegovini jeste stalni pokušaj da se sa bi došli do novca. Takvi saradnici koriste Prijedorčani, ali i bošnjačka javnost gene-
strane utječe na to kako će se preži- se i kao pravan, ali i kao način da se legi- ralno, sjećati genocida u Prijedoru. Prošle
vjele žrtve zločina sjećati ne samo zločina timiraju maliciozni napadi na bošnjačko je godine na udaru takvih bio “Dan bijelih
nego i zločinaca. Posebno je odvratno što kolektivno sjećanje. traka”, kada su određene osobe, prvenstve-
se takve revizionističke agende provode no Refik Hodžić i Edin Ramulić, željele
pod moto pomirenja među narodima, a NEVJEROVATNE USPOREDBE određivati ko, kako i kada smije nositi
naročito je opasno što su na udaru takvih bijele trake, tačnije, željeli su nošenje bi-
zahvata u kolektivno sjećanje uglavnom Najsvježiji primjer ovog fenomena je- jelih traka uvjetovati pripadanjem odre-
Bošnjaci, kao jedini narod nad kojim je u ste Prijedor, u kojem se na različite načine đenoj ljevičarskoj ideologiji i partikular-
Evropi nakon Drugog svjetskog rata po- sjećanje na zločine nad tamošnjim Bošnja- nom načinu na koji se treba sjećati žrtava i
činjen genocid i kao najveće žrtve prote- cima pokušava oteti iz ruku preživjelog zločina. Tada su im zasmetali performansi
kle agresije. bošnjačkog naroda i prisvojiti od dobro u Sarajevu koje su nazvali “nacionalistič-
finansirane ideološke (ljevičarske) manji- kim kultom žrtve”. Praktično su genocid
Ovakve kampanje obično su obilno fi- ne, koja bi ga zatim oblikovala po svojim
nansirane izvana i agresivno se bave pita-
njem memoralizacije zločina, načina na koji Edin Ramulić usporedio je stanje u kojem danas žive migranti u Bihaću s uvjetima u konc-logoru Trnopolje
se oni komemoriraju i pamte u kolektivnoj
svijesti, naročito svijesti budućih genera-
cija. I pritom, nimalo suptilno, promotori
ovih ataka na kolektivno sjećanje Bošnjaka
žele nekako reducirati ne samo kolektivni
identitet žrtava nego i kolektivni identitet
zločinaca, da dekontekstualiziraju zločine,
da marginaliziraju stvarne razloge za zloči-
ne, da kidnapiraju obilježavanja stradanja
Bošnjaka i isprazne ih od njihovog sadržaja
te ih instrumentaliziraju i ideološki obo-
je u cilju promicanja vlastitih ideja i svje-
tonazora, a na kraju krajeva i da prisvoje
i sama bošnjačka stratišta kako bi s njih
odašiljali nekakve vlastite “mirotvorne”
poruke i pouke. Naravno, na tako nešto
ne bi ni pomišljali da nemaju lokalne sa-
radnike i dragovoljce, često i među preži-
vjelim žrtvama ili njihovom rodbinom, a

32 16/8/2018 STAV