Page 35 - STAV broj 180-181

izrazito senzibilna po pitanju islama i “Deklaracija” je, prije svega, jedan moralno-vjerski
islamskih političkih ideja. traktat i manifest za buđenje muslimanske samosvijesti.
Izetbegovićev refleksivni interes nije bila Bosna i
Deklaracija je, prije svega, jedan mo- Hercegovina niti Jugoslavija, već “ummet”. Izetbegović
ralno-vjerski traktat i manifest za buđe- u svojim “Sjećanjima” potvrđuje činjenicu da “Islamska
nje muslimanske samosvijesti. Izetbego- deklaracija” nije bila usmjerena prema Jugoslaviji, već
vićev refleksivni interes nije bila Bosna prema islamskom svijetu, u želji za osposobljavanjem
i Hercegovina niti Jugoslavija, već “um- islamskih masa “da učine nešto u vlastitoj povijesti”
met”. Izetbegović u svojim Sjećanjima
potvrđuje činjenicu da Islamska dekla- suprotstavljen najdubljim osjećanji- muslimanskim zemljama nije izraz te-
racija nije bila usmjerena prema Jugo- ma muslimanskih naroda. Izetbego- žnji muslimanskih naroda, ona je na-
slaviji, već prema islamskom svijetu, vić smatra da je u Evropi nacionalizam metana posredstvom otuđene elite ško-
u želji za osposobljavanjem islamskih predstavljao afirmaciju narodnih težnji lovane u zapadnjačkom obrazovnom
masa “da učine nešto u vlastitoj povije- (melosa, folklora, a posebno jezika), sistemu i predstavljala je neautentič-
sti”, za vraćanjem izvorima i za promiš- dok se u muslimanskim zemljama, po nu, nenarodnu i vještačku konstruk-
ljanjem novog položaja žena i manjina, pravilu, susreće jedan zakržljali oblik ciju. On naglašava da je nacionalizam
svjestan da je na Zapadu bila shvaćena nacionalizma. Ideja nacionalizma u u muslimanskim zemljama zamišljen
kao “fundamentalizam” i “primana s
velikom rezervom”.

Izetbegović se u Deklaraciji odlučio
potajno boriti za pravo postojanja isla-
ma kao društvene klime, što je tadaš-
njim vlastima bilo dovoljno da ga osu-
de kao inicijatora političkog islamizma,
bez obzira što on nije poduzimao ko-
rake prema nasilnom uvođenju nekog
islamskog teokratskog aranžmana, već
se odavao osobnoj društvenoj fanta-
ziji, naglašavajući važnost ponovnog
osvajanja duše. U totalitarnom režimu
Izetbegović nije imao ni pravo na fan-
taziju o jednom društvenom redu koji
će biti zasnovan na islamskim temelji-
ma i otvoreniji prema javnim potreba-
ma muslimana.

On je u Islamskoj deklaraciji zaoku-
pljen muslimanskim svijetom, njegovim
stanjem i mogućim perspektivama. U
tom smislu, on razmatra i ideje panisla-
mizma i nacionalizma i njihove učinke
na položaj tih zemalja. On se referira
na evropske procese integracije kroz
Evropsku zajednicu, preteču Evropske
unije, kao znak nužnosti prevazilaženja
zatvorenosti u granice nacionalnih dr-
žava. S pogledom na Evropsku zajed-
nicu kao temeljno kršćansku, on isti-
če da je prirodna težnja za saradnjom
i ujedinjenjem i muslimanskih naroda
u sličnu zajednicu.

“Nama se čini da nema ništa pri-
rodnije pa prema tome ni realnije od
zahtjeva da muslimani ostvare razne
forme jedinstva radi rješavanja zajed-
ničkih problema i da postupno pristupe
stvaranju određenih supranacionalnih
struktura – ekonomskih, kulturnih i
političkih – radi koordiniranog i za-
jedničkog djelovanja u nekim važnim
oblastima”, naglašava Izetbegović.

Pretpostavka za takvu integra-
ciju muslimanskog svijeta, on sma-
tra, ne može biti nacionalizam, jer je

STAV 16/8/2018 35