Page 91 - STAV broj 180-181
P. 91
ovog autora povezuje s iranskim režiserom filmskom festivalu u Cannesu. Smješten u sada su svedeni na minimum i služe samo
Abbāsom Kiyārostamījem i njegovim os- anadolsku planinsku regiju Kapadokyju, kao “pauze” za odmor od teških riječi. S
tvarenjem Close-up (Nema-ye Nazdik, 1990), poznatu po naseljima uklesanim u stije- posvetama Shakespeareu, Dostojevskom,
u kojem je on također oživio stvarnu pri- ni, Zimski san obuzima gledaoca jednako Tolstoju, Bergmanu, Tarkovskom, Zimski
ču o jednom varalici koji je išao po Iranu nježno i neprimjetno kao što to svojim sta- san postmodernističko je ostvarenje koje
predstavljajući se kao Mohsen Makhmal- novnicima čini ovo klaustrofobično mje- otvoreno kritizira televiziju i popularnost
baf i dosta uspješno sakupljao pare za svoj sto, dok oni tonu u svoj zimski san. Jedan turskih “sapunica” koje jednak prostor
novi film. Ipak, autentične lokacije, istini- od stanovnika ovog otuđenog mjesta jeste daje aljkavim i neobrazovanim vjernicima
ta priča, gotovo realno vrijeme, usporeni bogataš i nekadašnji glumac Aydin, koji i slobodoumnim umjetnicima koji nikada
ritam, dugi kadrovi prirode i pejzaža koji sa svojom mladom ženom Nihal i sestrom nisu otišli na groblje, koji raspravlja o zlu,
gutaju obrise zarobljenih ljudskih figura, Neclom vodi hotel. Te zime hotel postaje moralu i ljubavi, često ih izjednačavajući i
impresivna i precizna fotografija koja do- njihovo utočište od kojeg se ne može po- mijenjajući im strane, u čijoj se izgovorenoj
pušta travi, lišću, stablima ili nebu da ožive bjeći, a jedan mali incident u selu će uni- riječi svako ljudsko biće može prepoznati
i učestvuju u stvaranju jedne neponovljive jeti nemir u zajednicu, koji će se postepe- i preispitati sebe i svoje postupke. Najzad,
atmosfere, slučajni susreti i “obični” raz- no prenositi u snijegom zametene kuće i film je ovo o životu i svemu onome što ga
govori nemaju za cilj prikazati svakodnev- hladne odvojene sobe troje likova. Oni će čini takvim kakav on zaista i jeste.
ni život, već je njihov zadatak pronalazak započeti međusobno psihološko iscrpljiva-
emocije, ukroćenje trenutnog osjećanja nje, preispitujući svoje moralne, religijske i DIVLJA KRUŠKA U SVIMA NAMA
čovjeka i prezentiranje njegovog pogleda životne dileme. Iako njegov naslov ukazuje U programu “U fokusu” 24. SFF-a pri-
koji nikad nije isti, bilo da je okrenut gra- na formu bajke, Zimski san također u naj- kazano je posljednje ostvarenje Ceylana,
nama na stablu ili smrti u oči. Također, ovo većoj mjeri podsjeća na Čehova i njegove naslova Drvo divlje kruške, koje je premi-
Ceylanovo metafizičko filmsko putovanje nesretne i otuđene likove koji fantaziraju jeru imalo u ovogodišnjem Cannesu, na-
ne dopušta naslućivanje ishoda narativa, o Moskvi (Istanbulu) i koji proklinju svo- kon koje su uslijedile izrazito pozitivne
već zadržava rješenje, skriva informacije, je upropaštene živote. Zbog ovog, Ceylan kritike publike i struke. Glavni protago-
ne dopušta prepuštanje fikciji i kao da na- ovaj put koristi nešto drugačija izražajna nist ovog filma, u kojem je moguće prepo-
staje u sadašnjosti, tu, pred gledateljevim sredstva nego u svojim prethodnim fil- znati sva prethodna Ceylanova ostvarenja i
očima. Svitanje zore privodi potragu kraju, movima – naglašeno teatarsku režiju u koji, zapravo, predstavlja nastavak jednog
a mrak nestaje s ubicom, žrtvom i nikada interijeru, sukobljeni dijalog čije su scene neprekidnog filmskog djela ovog autora,
razjašnjenim zločinom. Anadolija zaista čehovljevski raspisane i duge i koje samo jeste diplomant i mladi pisac Sinan (Ay-
donese sunce, a od potrage usmjerene ka odgađaju konačni sukob likova. Bajkoviti din Doğu Demirkol), koji se s fakulteta iz
dosadnoj istini ostane dugo priželjkiva- kadrovi ljepote prirode koji su u najvišoj obalnog grada Çanakkale vraća u rodno
na laž koju se prihvata kao olakšanje i u mjeri karakterizirali Bilo jednom u Anadoliji selo kako bi skupio novac za objavu svog
koju će neko nekada također bezuvjetno romana. Međutim, ondje se suočava s ra-
vjerovati. Kao što se vjeruje u priče koje U programu “U fokusu” skolom u porodici koji je prouzrokovala
počinju s “Bilo jednom...”. Kada doktor 24. SFF-a prikazano je ovisnost o kockanju njegovog oca Idrisa
na obdukciji prešuti da je ubijeni bio živ posljednje ostvarenje (Murat Cemcir), ali i apsolutnim otuđe-
zakopan, onda je laž jedino vrijedno što Nurija Ceylana, naslova njem od mjesta u kojem rođen. U ostvare-
se desilo u toj dalekoj noći i čovjekova po- “Drvo divlje kruške”, nju Drvo divlje kruške Ceylan se vraća svom
sljednja nada da utječe na formu narativa koje je premijeru imalo u autorskom tematskom trojstvu, porodica
svog i tuđeg života. ovogodišnjem Cannesu, – umjetnost – priroda, ali i dopunjuje bo-
nakon koje su uslijedile gatstvo vizualne ljepote, te ponovno stvara
KAD ČOVJEK UTONE U “ZIMSKI SAN” izrazito pozitivne kritike filmsko remek-djelo zapanjujuće životne
publike i struke gustoće i tematske širine, u čijih tri sata i
Do vrhunca svog filmskog izražaja i osam minuta stane cjelokupna čovjekova
definitivne potvrde umjetničke vizije, au- potraga za smislom vlastitog postojanja.
torstva i poetike, Nuri Bilge Ceylan dolazi Dok potražuje novac za autobiografski
utonuvši čovjeka u Zimski san te osvojiv- esej o lokalnom krajoliku na kojem rastu
ši i Zlatnu palmu na 67. Međunarodnom stabla divljih krušaka, a razgovarajući s
lokalnim mještanima i poznanicima o re-
“Drvo divlje kruške” ligiji, umjetnosti, ljubavi, Sinan se kon-
stantno suočava s vlastitom izgubljenošću
i nepripadanjem te nesvjesno priziva smrt
vješanjem. “U nama često prepoznam div-
lju krušku”, kaže Sinan ocu Idrisu, misleći
na ljude koji žive i rastu zajedno s njenim
stablima nepravilnih oblika i čudnih plo-
dova. “Svi smo mi odmetnuti, osamljeni,
zlokobni”, dodaje. Ipak, posljednji razgo-
vor s ocem, koji je naposljetku ostao jedi-
ni kanal njegove frustracije i mržnje, a u
kojem saznaje da je on jedini pročitao nje-
govu knjigu, dokazuje da čovjek kao div-
lje živo biće ima svoje mjesto u vremenu
te da je “divlja kruška ponekad može biti
divnog okusa”. n
STAV 16/8/2018 91
