Page 57 - STAV broj 429

“To mi svi kažu! A vi? Čime se bavite”, uložio u mesnicu i sada njegov jedini sin bih to objasnio, nisam onaj klasični de-
upitah ga. “Britanska vojska”, reče poka- to nije želio. Imam i dvije sestre. Ali ja miner s pipalicom. Obučavam takve, a
zujući amblem zalijepljen na košulji. “I (odmahnuo je rukom)... Jednostavno ni- kad nešto ne mogu riješiti, onda dođu
ja sam nekada razmišljao da budem voj- sam mogao biti koljač. Krvnik. Smiješiti se meni”, reče Will. “Gadan posao”, rekoh.
nik. Jedan od rođaka je bio nešto što mi debelim ženicama u subotu ujutro i birati “Nemaš pojma koliko. Al’ nisam koljač,
zovemo aktivno vojno lice, u onoj vojsci, najbolje komade mesa za stalne mušteri- niti imam nekoga iznad sebe. Sam svoj
Jugoslavenskoj narodnoj armiji. Pojavio je... Gadi mi se i sama pomisao, mogu po šef, shvataš? Kada sam bio... koliko ti
bi se u uniformi i svi su ga gledali s div- mirisu prepoznati da neko radi u mesnici. ono imaš godina”, ponovo upita. “Skoro
ljenjem, poštovanjem, sva su mu vrata bila Zato vojska! I od mesa volim samo ovu osamnaest, na pragu sam punoljetstva”,
otvorena”, pojašnjavao sam. “Još želiš biti piletinu”, desnom rukom je uhvatio Ve- rekoh opet naglasivši riječ “punoljetan”.
vojnik?”, upita Will. “Ne, naprotiv, na- nesu za nogu iznad koljena. Sklonila mu “Eto, bilo sam malo stariji, 22 godine.
kon rata, nakon svega što sam vidio, da je ruku, potom vratila kratku suknju koju Rusi su nam blokirali prilaz Kipru. Ra-
mogu, izbjegao bih i obavezan vojni rok”, je Will bio pomjerio. Blago se nasmijala i dili smo po četverica. Dovuče te čamac.
odgovorih. “Obavezni ste služiti vojni pogledala ustranu ka prozoru. Zaroniš. Prije toga urade testove, moraš
rok”, upita ponovo. Potom je, ne čekajući biti odmoran, koncentriran, fokusiran na
odgovor, nastavio neku vrstu monologa: NA PUT ZA PARADISE posao; ako nešto nije u redu, tog dana ne
“Da. Mislim da sam to negdje pročitao. Auto je naglo usporio. Približavali radiš. Uglavnom, radili smo po 20 minuta
To je bila doktrina u svim komunističkim smo se Ladi boje pijeska s prikolicom. pod vodom dnevno. A lova odlična. Mi-
zemljama. Nosite to naslijeđe.” “A u Bri- Jedva da je išao tridesetak kilometara na slim da sam zarađivao više od nogometaša
taniji”, upitah. “Potpisao sam prvi profe- sat. “Dovraga”, reče Will, “putevi su očaj- (smijeh). Odblokirali smo koridor. Ovo
sionalni ugovor s devetnaest, nakon šest ni u ovoj zemlji.” Vrtio je glavom. Sada ovdje kod vas (zastao je na trenutak, vr-
mjeseci obuke. Znaš, moji su svi, mislim smo se peli uzbrdo, ona Lada još je više teći glavom lijevo desno) mnogo je posla,
na muškarce u porodici, mesari. Noževi. usporila jedva se vukući po cesti. Will je ali ništa ozbiljno. Godine će proći dok se
Manji, veći. Razna vrsta sječiva. Toliko pogledao na ogledalo, postavljeno između Bosna očisti od mina!”
oštri, mogao bih ti ruku presjeći za tili suvozačevog i vozačevog mjesta. Potom je Nasuprot nas naišlo je auto s upalje-
čas. Krvi je bilo posvuda, iz dana u dan. podešavao staklo. “Rodica je komad. Mož- nim dugim svjetlima. Will je signalizi-
Užasavao sam se onog dana u sedmici kada da ti se i posreći večeras”, iznenada reče. rao da ih ugasi. Auto se približavalo sve
je klanje. Svinje. Puštaju čudne zvukove, Nisam ništa odgovorio, osjetio sam većom brzinom potpuno nas zaslijepivši.
skoro da znaju kad im dolaziš, sve u je- navalu crvenila u lice. “One ne razumiju Više nismo bili sigurni držimo li pravac
dan glas, kao da čovjeku režeš grkljan (ru- ovo što pričamo, zar ne”, reče. Klimnuo na cesti. Jedva da smo izbjegli slijetanje;
kom je prešao preko vrata). Svaki put bih sam glavom i nasmijao se. I Venesa i Ve- u posljednjem trenutku Will je napravio
povratio. Naš porodični biznis. S oca na drana su se smijale, osjetile su da govori- zavoj udesno. “Son of a bitch (kučkin
sina i tako generacijama. Mama je znala mo o njima. “Bogami si razvez’o, nisam sine)”, glasno se proderao.
da to ne želim biti. Otac (vrtio je glavom) znala da tako dobro znaš engleski? Šta Uzeo je cigaretu. Zapalio. “Nadam
nije želio čuti. Shvatam ga. Čitav je život ste pričali”, upita Venesa. “Muške stva- se da ne smeta! Vas dvoje ste mladi, a za
ri”, razvukao sam usta napravivši neka- Venesu znam da ne puši – u mom autu
kav kiseo osmijeh u nadi da me neće dalje (smijeh). Samo ja pušim u mom autu (opet
Bilo je skoro tri iza ponoći zapitkivati. “Dat ću ja tebi! Hm, hm, još smijeh)”, opet se oglasio Will.
se sprdaš. Bolje ti je i Vedranu uči engle-
Napolju je snijeg jače zapadao. “U
kada su se pojavili Will i ski. Može se odmah dobar pos’o dobit’ u Manchesteru zime znaju biti hladne, ali
Venesa. Smijali su se. Oboje Butmiru. A tamo ti je početna plata ko snijeg je dosta rijedak. Ovako nešto vi-
tri naše. Nema ispod hiljade”, govorila
dimo samo na božićnim čestitkama (ru-
u pripitom stanju. Grlila ga je Venesa. kom je pokazao prema brisačima koji su
Počela je padati kiša, a potom su kiš-
je i ljubila u obraz. Pogledao ne kapi prelazile u susnježicu i konačno u jedva osvajali nove nanose snijega). Sad
bi u Manchesteru bila ludnica. U petak
sam u Vedranu. Ponovo sam pahulje. Uspjeli smo preteči Ladu, a sada uvečer započinje, pa do ponedjeljka uju-
vidio onu sjetu u očima i grč kao da nije bilo saobraćaja. Prolazili smo tro. I vi imate jaka pića. I žene su vam
žestoke, temperamentne. Mogao bih se
preko planinskog prijevoja, ondje gdje je
na licu. “Sorry. Sorry. We will nekad bila linija razdvajanja. S jedne strane lahko naviknuti na život ovdje. Možda
go soon, just to pay (Izvinite, Armija RBiH, s druge strane agresor, čet- i produžim ugovor ako mi ponude”, na-
izvinite, brzo ćemo krenuti, nička vojska. Sada je sve pripadalo nama. stavio je britanski vojnik svoj monolog.
Došli smo do parkinga restorana, brv-
Redali su se drvoredi zimzelenog drveća
samo da platim)”, izvukao je uz cestu prekriveni snijegom. Put je bio nare “Paradise”, na samom ulazu u gradić
gutu novčanica, gurnuo je u čist, snijeg se topio na cesti. u srednjoj Bosni. Na parkingu je bilo još
auta s obilježjima međunarodnih snaga.
“I, ako smijem pitati, ako nije vojna
džep onom konobaru što je tajna, šta radite u vojsci”, obratio sam se Sjeli smo za drugi sto od šanka. “Hey Will,
stajao naslonjen na šank, kao Willu. Grohotom se nasmijao. “Nije tajna! would you like to join us (hej, Will, hoćeš
li nam se pridružiti)”, dozivali su ga za
Nisam nikome tako bitan! A usto radim
da ga kiti, kao da je svadba... najgori mogući posao u vojsci. Ja sam ti sto bočno od nas. Odmahnuo je rukom.
Kažiprst je stavio preko nosa ‘čistač govana’. Onoga što sve vojske svi- “Amerikanci. Dosta što ih moram slušati
u bazi”, objasnio je nama svoje odbijanje.
jeta ostavljaju za sobom”, objašnjavao je.
pokazujući mu da o nečemu Nije mi bilo jasno šta govori. Will je, Sjeli smo. Ispod stola, da se ne vidi,
treba šutjeti. Nekontrolirano vjerovatno po gestikulacijama, shvatio ugurao mi je ruku u džep jakne. “Mislim
da će biti dovoljno. A sad razguli! Izve-
da mi treba dodatno pojašnjenje. “Da,
se smijao. to se tako kaže. Deminer. Ustvari, kako di djevojčicu u grad!”, reče mi. Bio sam

STAV 26/5/2023 57