Page 58 - STAV broj 429

DRUŠTVO

zatečen. “Ne želim tvoj novac”, rekoh. kifli (pokazivao je na separe, bočno od ga rukama. Osjetio sam alkohol u zraku.
Nasmijao se. “To nije molba, već nared- podija). Ugasit ću jedno svjetlo, pa ti na Will me pogleda. “A da ti voziš? Imaš li
ba”, reče to s nekom dozom ozbiljnosti volju radi što hoćeš”, šeretski se smiješio. vozačku”, upita. “Nemam”, rekoh. “A da,
privlačeći Venesu k sebi. Pijuckali smo kolu, Čola je pjevao u da, mlad si. I je li ti se posrećilo”, upita
pozadini, na podiju su đuskale djevojke, me Will. Zacrvenili su mi se obrazi, bilo je
ROĐAK U POGREŠNOM TRENUTKU pokoji momak i jedan par, a ja sam po- svima na parkingu očigledno da je posta-
Uzeo sam Vedranu za ruku i izašao kušavao poljubiti Vedranu. On se upor- vio neko škakljivo pitanje. “Izvini, kako
napolje. Gledala me svojim krupnim cr- no odmicala. sam mator i kako sam budala”, pravdao se.
nim očima. Zaljubljeno. Primijetio sam Činilo se da ću konačno uspjeti kada Okrenuo se od nas i pljunuo ili po-
neku sjetu u ta dva bisera. “Nešto si tuž- se u odsudnom času začuo glas: “Pa gdje vratio nisam bio siguran. Snježna masa
na”, upitah. Napravila je neku otužnu si ti, rode? Otkud tebe ovdje?” Mogao je sve progutala. “Momče, zavidim ti”,
grimasu. “Hej, ko je dir’o”, tepao sam sam ga ustrijeliti pogledom. “Navratio, reče iznenada. “Meni”, rukom pokazah
joj. “Ma ništa”, kratko je rekla. “Kaži, petak je veče, moj Emiraga, a kako si ti”, na svoja prsa. “Na čemu? Na životu u
meni možeš sve kazati”, mislio sam ma- odgovorio sam rukom mu signalizirajući Bosni”, upitah ga. “Na ovoj tihoj patnji,
kar pričom razbiti tu negativnu atmosferu. da ode. “Ok, samo da ti se javim. Vidim besperspektivnosti? Beznađu? Hej, znaš
“Hm, tebi... (vrtjela je glavom). Samo da da si u finom društvu. Možda mama ne li gdje si došao? Na kraj svijeta! Mi i si-
znaš, nismo sretni s ovim što radi Vene- zna gdje si”, provocirao je Emir udaljava- romašni dio Afrike. Na dnu ljestvice! Ra-
sa. Tetka joj stalno prebacuje. Al’ otkako jući se. “Ko je to”, upita Vedrana. “Ama zoreni. Raštrkani. Raspamećeni. Pobije-
nema tetka, ne možeš joj ništa. Kaže, svoj rođak, zajebant”, odgovorio sam. ni? Znaš li koliko zarađuju moji? Znaš li
je čovjek, svoj novac zarađuje, šta drugi Vedrana je iz torbice izvadila ogledalce. koliko nas je uopće ostalo?”, zasipao sam
misle o njoj, ne interesuje je”, govorila je “Eto me odmah, razmazala mi se šmin- ga pitanja dok se nije proderao. “Dosta!
Venesa. “Ne znam što da ti kažem, rekoh ka”, reče i izgubi se prema toaletu. Emir Bosna je lijepa! Nema ništa izvan ovih
sliježući ramenima. je iz daljine pokazivao skupljenu pesnicu brda tako vrijedno kao što misliš!”, ru-
“Hladno je za šetnju, da odemo do s podignutim palcem. Mahnuo sam mu i kom je pokazao na planine u bijelom što
‘La Gitare’”, upitah. Kafić je bio prilič- okrenuo se tako da ga ne gledam. su se uzdizale nad gradićem. “Moj je ži-
no pun. “Pričekaj”, rekoh Vedrani. Otišao Ne znam koliko je trajalo, ali cure su vot prevara, od baze do baze, od žene do
sam od šanka, dohvatio za džep svojih pet rekorderi kada odu u toalet. Pojavila se, žene, ničeg svoga, nikakvog smisla, sve su
maraka, izvadio ih i dao konobaru. Will gledao sam u sat ispred, kazaljke su bile mi žice i eksploziv, a između toga ovo, sex
mi je utrpao deset puta toliko. “Treba mi poklopljene, ulazili smo u novi dan. Po- and drugs and rock and roll... Ničeg vrijed-
mjesto, nešto diskretno, s trebom sam”, kušao sam je ponovo privući k sebi i po- nog...”. Pogledao je prema Venesi, potom
rekoh mu. “Ne smeta ti sto blizu ulaza u ljubiti. Nije htjela. Očito joj se nije dalo se okrenuo Vedrani, možda i svjestan da
toalet”, upita konobar. “Ako nema ništa kvariti šminku pred polazak. “A da kre- ga ne mogu razumjeti: “Ne budi kao tvoja
boje”, rekoh. “Eno ima, jedan sto se oslo- nemo”, upita. rodica, sve za šaku zelembača.”
bodio, bit ćeš sam s njom u posljednjoj Bilo je oko pola jedan iza ponoći. Doš- Potom je rukom prekrio usta, otrčav-
li smo pred “Paradise” i ušli unutra. Nije ši desetak metara od auta, prema livadi.
mnogo ljudi bilo ostalo. Pogledom sam Sada sam bio siguran da je povraćao. Ve-
“U Manchesteru zime znaju prešao po objektu. Nisam vidio Willa ni nesa je, ugazivši u snijeg, priletjela, iz tor-
Venesu. Konobar za šankom, vidjevši da
bice je izvadila vlažne maramice.
biti hladne, ali snijeg je nekoga tražim, mahnu mi rukom da do- U grad smo došli, mic po mic, uz stal-
dosta rijedak. Ovako nešto đem. “Ti mora da si Kulo. Sjedite za sto no skretanje i zastajkivanje, pred svitanje.
Prvo je izašla Venesa. Potom smo izašli
broj tri, brzo ćemo vas uslužiti. Šta želite
vidimo samo na božićnim jesti”, upita. “Ali šta...” Nisam stigao do- zajedno Vedrana i ja. Will je ostao u autu,
čestitkama (rukom je vršiti rečenicu, konobar je već dao objaš- krenuvši prema Ilidži. Ulice su bile sabla-
sno prazne. Bilo mi je hladno. Osjećao
njenje da je Will, njihova stalna mušte-
pokazao prema brisačima rija, tako rekao. Brzo će oni (smijao se s sam neku prazninu, umor, na momente
koji su jedva osvajali nove nekom dozom pokvarenosti, tako da mi samoprijekor i gađenje.
je došlo da ga spucam posred nosa).
Pratio sam Vedranu kući. Živjela je na
nanose snijega). Sad bi u Marindvoru, u jednoj od zgrada iz austro-
Manchesteru bila ludnica. SUOČAVANJE S ISTINAMA ugarskog perioda. “I šta ćemo sad”, upita
Bilo je skoro tri iza ponoći kada su se
me Vedrana prije nego će ući u hol svoje
U petak uvečer započinje, pojavili Will i Venesa. Smijali su se. Obo- zgrade. “Svak’ svojim putem”, odgovorih.
Čudno me gledala. “Šta ti to znači”, pono-
je u pripitom stanju. Grlila ga je i ljubila
pa do ponedjeljka ujutro. u obraz. Pogledao sam u Vedranu. Pono- vo upita s nekom dozom zebnje. “Ništa”,
I vi imate jaka pića. I vo sam vidio onu sjetu u očima i grč na rekoh glasno, “novi dan nova nafaka.” Od-
mahnuo sam rukom i krenuo ka rodicinom
licu. “Sorry. Sorry. We will go soon, just to
žene su vam žestoke, pay (Izvinite, izvinite, brzo ćemo krenuti, stanu, dalje prema tunelu. Stanovala je u
temperamentne. Mogao bih samo da platim)”, izvukao je gutu nov- Ulici Muhameda Hadžijahića.
Ugurao sam pažljivo ključ što mi ga
čanica, gurnuo je u džep onom konobaru
se lahko naviknuti na život što je stajao naslonjen na šank, kao da ga je dala rodica Aida. Okrenuo bravu tek
ovdje. Možda i produžim kiti, kao da je svadba... Kažiprst je stavio jedva čujno. I dalje su svi spavali. Osjećao
sam se umorno, ispijeno, ali nisam mogao
preko nosa pokazujući mu da o nečemu
ugovor ako mi ponude”, treba šutjeti. Nekontrolirano se smijao. spavati. Čekao sam da se probude, da po-
Izašli smo na parking. Snijeg je prestao
nastavio je britanski vojnik padati, ali ga je bilo na šoferšajbi, na pro- pijemo kafu i da pobjegnem u svoj mir,
rutinu, dosadu, čaroliju u pozadini, da
svoj monolog. zorima, na krovu automobila. Čistili smo dođem natrag kući u moje malo mjesto. n

58 26/5/2023 STAV