Page 63 - STAV broj 429

više momaka, odnosno djevojaka. Momci
bi dolazili u ašikluk na pendžer. Ašikova-
lo se kroz zatvoren prozor, na kojem su
obično bili demiri. Kroz osmijeh se pri-
sjeća tog vremena:
„Imala sam mnogo momaka. Jedan iz
Neretve (sjeverozapadni dio konjičke op-
ćine koji graniči i s Fojnicom, op. a.) jed-
nom mi je zapjevao: Oj, Bosanko, ja ću pitat’
majku da li smijem ljubiti Bosanku, a ja sam
mu odgovorila. Hercegovac, ja ću pitat oca,
da l’ da ljubim mladog Hercegovca. Natpje-
vavali smo se i s Prevoranima (stanovnici-
ma sjeveroistočnog dijela gornjevakufske
općine, op. a.). Bila su to lijepa vremena
i divni običaji. Ja bih se ponovo vratila u
ono vrijeme, bez obzira na neimaštinu koja
je tada harala. Jer bilo je to vrijeme sijela,
pjesme, mladalačke zaljubljenosti.“
Njeno rodno selo Ragale nalazi se na
putnom pravcu Fojnica – Prokoško jeze-
ro. U to vrijeme vrlo malo ljudi je imalo „Grdna rano, hodalo se Bilo nas je tridesetak. Kad je svojim sit-
svoj automobil. Ta činjenica je diktirala da nim glasom izgovarao tekbire, poneko od
njeni svatovi dođu u zaprežnim kolima. I u oputnim opancima, a nas omladine počeo se smijati i napuštati
to je imalo neku svoju draž. Ni tadašnji oblačilo što se imalo. Nas džemat. Neugodno sam se osjećala. U ma-
sadržaj svadbi nije bio kao što je sada. O minoj Kruščici upoznala sam neobičnog
tome nana Fatima kaže: nekoliko kolegica čuvale čovjeka Rašida. Bio je mamin rođak. On
„Kad sam se udavala, bila je ciča zima, smo zajedno. U pomiješanom je bajagi pravio avion i taliznuo se u ne-
a po mene su došla dvoja konjska kola, u kakvu herendiju. Ja bih cirkuzila s maj-
koja je stalo tridesetak svatova. Svadba je stadu imale smo oko 500 kom: ‘Majko, hajmo u Rašidov avion, da
po adetima bila bogatija od ovih danas. Uz ovaca. Uprkos napornom ne pješačimo po ovim brdima.’ Ona bi me
ostalo, na svadbi je bila kna na kojoj bi za naružila za to. Sto puta sam se pokajala
tu priliku određene žene oknile mladu. I i odgovornom poslu, bile što sam bila bezobrazna i cirkuzala s već
dok bi se mlada knila, neka od žena bi uz smo vesele, raspjevane. starijim čovjekom.“
okretanje tepsije pjevala sevdalinke. Sjećam Nana Fatima je u želji da sebi i svojoj
se, moja rahmetli majka je znala uz tepsi- Nekad bismo ovce na podne porodici obezbijedi bolji život voljela raditi
ju lijepo pjevati. Često je pjevala pjesmu o dogonili u torove kod koliba i neke muške poslove. Bavila se kuhanjem,
Travniku Što li nam se Travnik zamaglio. pletenjem, vezom, orala s volovima, kosi-
Kad se mlada oknije, slijedio je pir koji i pomuzli, a i mi bismo la travu, otkivala kosu, bivala priučenim
se sastojao od zajedničke večere pozvanih veterinarom. Živo se sjeća svega toga kao
muškaraca iz sela, jacija-namaza u džema- ručali. Kad smo vazdančili s da je jučer bilo:
tu i ispraćaja mladoženje u mladinu sobu ovcama, onda bi nam u torbu „Pomogla sam stotinama seoskih
(džerdek). Nakon što bi mladoženju odveli krava prilikom oteljaja. Ne bih ih mo-
u mladinu sobu organizovala bi se grupa majke stavljale po komad gla izbrojati. S volovima sam orala njive
momaka zvana Vukovi, koja bi nosila bisage kukuruze, sira, kiselog sebi i drugima. Volove sam zvala Garo-
i željezne predmete da, ako ne izađe mla- nja, Galeša, Risonja. Sa suprugom Ha-
doženja i ne daruje grupu, razbiju njegovo mlijeka, a ako bi mlijeko bilo šimom kosila sam travu i kupila sijeno.
ognjište. Sutradan bi se održavale pješačke previše ljuto, namuzi bismo Sin i unuk kažu da ne znaju otkovati
trke za djecu, mladiće i one starije. Bile su kosu, a ja im kažem: ‘Ne lažite!’ Pošto
po tri skromne nagrade: košulja, boščaluk, ovčijeg mlijeka (jamuže) i mi suprug nije radio, ja sam nastojala da
čarape, peškir. Neki bogatiji prvoplasira- tako ga razblaživali. O, kako zaradim kako mi djeca ne bi uzdisala. Sta-
nog bi darivali ovnom. Takve nagrade su rinsko je sve dobro. Raznim povodima
bile rijetke.“ je to bilo lijepo vrijeme!“ kao što je useljenje u kuću, rođenje dje-
teta, pravili su se mevludi i po kućama..
SJEĆANJE NA HODŽU SITARA Na mevludima su nam bili gosti i čuve-
I PILOTA RAŠIDA Fojnici i Konjicu. S konjičke ili neretvan- ni alim šejh hafiz Mustafa ef. Mujić iz
Pošto joj je majka bila rodom s Krušči- ske Pogorjelice silazilo se u Duboki po- Paleža kod Kiseljaka, pa rahmetli Jusuf
ce kod Konjica, često je odlazila u posjetu tok, rijeci Neretvici, a odatle se penjalo na ef. Hurem iz Šćitova.“
rodbini u tom kraju. Budući da nije bilo Požetvu, pa spuštalo u Jasenik. Iz Jaseni- U posljednje vrijeme nana Fatima više
cesta niti dostupnih prijevoznih sredstava, ka se prelazilo na Bare, pa nastavljalo do vremena provodi u Fojnici kod sina Hamde,
uglavnom se putovalo pješke. Nana Fati- Kruščice, Solakove Kule, Gornjeg Čažnja. a pokatkad ode i kod kćerke Zinete u Du-
ma nije zaboravila ni te maršrute prečica Na jednom od tih putovanja upoznala sam manac kod Kaknja. Ona će na kraju kazati:
kojim se odlazilo i dolazilo. čuvenog hodžu Sitara. Bilo je to u Dubo- „Sve je lahko dok mogu na svoje noge,
„U Neretvu smo išli pravcem Dusina, kom potoku, na obalama rijeke Neretvice. makar i uz pomoć drvenog šćapa. Hvala
Pogorjelica. Područje Pogorjelice pripada Za njim smo klanjali podne u džematu. Bogu, svi moji me paze. Jah!“ n

STAV 26/5/2023 63