Page 65 - STAV broj 429

u njih s dubokim podozrenjem, kao da su uhvati, opet se pojavio Ismet i omogućio
one jedini krivac za sve što mu se desilo, mu da radi u gimnaziji kao profesor crta-
za sve njegovo. Ni rukama svojim više nja. Ali, uzalud, Vese više nije bilo, a on
nije mogao vjerovati. I da ima koga, bli- sam beznadežan je slučaj, sve mu je sipi-
skog i stvarnog, kome se može povjeriti i lo između prstiju i propadalo. Iscurilo je
ko bi ga mogao razumjeti, i ko mu ne bi na kraju i to zrno talenta pa su oblici is-
rekao da je ozbiljno zabrinut za njegovo pod njegovih ruku ispadali hladni i uko-
mentalno zdravlje, on bi mu i rekao da čeni i ti rudari i njihova poprsja i Tito i
su ga te šake iznevjerile, jer je godinama, Vladimir Nazor, nikako da se odvoje od
ponesen njihovim savršenstvom, vjerovao kamena, da se odlijepe od gipsa, da zai-
da ga mogu izvajati u labuda. stinski zazvone u bronzi.
Franjo Leder je sam poput kurjaka. Franjo Leder nije umio kalkulirati,
Svi su od njega digli ruke, a on sam od ni po koju cijenu. Hodao je za Vesom kao
sebe davno. Na kraju je svojom ukletom obunat. A ona, bivala je sve dalja i uzalud
potrebom da među ljudima traži onog je pružao ruke. Noćima, pod svjetlom fe-
ko će ga u potpunosti, do kraja razumje- njera vajao je njeno tijelo, iskivao joj lice,
ti, a da je i sam duboko svjestan da takve skute, ljubio je gips i hladni kamen i za-
osobe nema; da, na kraju je tim neraz- zivao Zeusa. Lahko je bogovima, šaputao
mrsivim čvorom otjerao od sebe i po- je, ostavljajući ispod svojih ruku samoga
sljednjeg pravog prijatelja. Uvjeren je da sebe palog uz Ledine skute. I baš tu mu
je svakojutarnji primjerak Oslobođenja je bilo mjesto. Kao da se sveti samome
Ismetovo djelo i da mu on ne da da se sebi i svojoj nesposobnosti da se izravna
sasvim otrgne od ovog svijeta. Razmo- sa svijetom oko sebe i prihvati ga ona-
tava slike s njihovih izleta na Drinu za kvim kakav jeste. Čemu onda umjetnost
vrijeme ljetnih ferija, kada su dolazili iz ako ona nije pokušaj da se svijet i život
Zagreba, Iso snijući daleke perspektive i prilagode umjetniku, njegovim stremlje-
slikarsku slavu po evropskim galerijama, njima i mašti?! I što je više zgrtao cvijeća
a on maštajući samo o jednom: o Vesi Po- pred Vesinim vratima, ona mu je bivala
padić. On, Ismet, vukao ga je za sobom u sve dalja. I što mu je Vesa bila dalja, to
Bijeljinu, a ondje je radio portrete Čalda- se on žešće priljubljivao uz skut Ledin.
rovića, samo da ga ne bi ostavio u Tuzli, Ta zar i svemogući Zeus nije posegnuo za
gdje su ga već počeli ismijavati i gdje su lukavstvom i pretvorio se u labuda, koji
ga svi gledali kao čudaka. On ga je nago- pred napadom orlova bježi u krilo Ledi-
varao da nakon završene akademije ode no?! I kada se smilovala nemoćnom la-
u Pariz, u Prag, u Beč, sve su to gradovi, budu, on je obljubi. Ta zar cijeli život nije
govorio mu je, u koje redovno odlaze naj- jedan veliki orao, sa strašnim kljunom, s
svaki drugi zvuk. Tada bi se izvlačio is- talentiraniji studenti nakon Zagreba. Ali nemilosrdnim kandžama, i zar je čudno
pod mantila, presavijao ga preko koljena, Franjo je jedva čekao da se vrati u Tuzlu, i neprirodno što on, čovjek, krhak pred
pljuvao u dlanove i zalizivao ono što mu jer, sada, da, s diplomom i profesurom u tim velikim i surovim životom, labud,
je ostalo od kose, a onda dugo preturao tuzlanskoj gimnaziji nema nikakve pre- traži utočište i zaštitu u Ledinom, u Ve-
okolo tražeći francuzicu koja mu je u snu preke da zaprosi Vesu. sinom krilu, ne, ne mora ni biti krilo, on
skliznula s glave i redovno bi je nalazio I kada je sve propalo, i san o profesu- će uz skute?!
dolje, pod klupom. ri, i san o djeci koju će mu izroditi Vesa Ujutro je slao bukete cvijeća na nje-
Popadić, kada više nije bilo ni Vese, koja na vrata, u akšam bi, ogrnut prvim sje-
UMJETNOST I VRIJEME živješe sama s majkom u jednoj maloj ulici nama noći, satima stajao pred kapijom
Pred Franjom Lederom stajala su ši- prislonjenoj uz Soni trg, ni njenog brata, čekajući da se pojavi, samo da bi je vidio,
rom otvorena vrata novog dana, ali on omraženog Vukašina, koji je iz Bitolja, da bi sav uzbridio kada bi ga ona ovlaš
nije bio siguran da li želi stupiti na njih. gdje je radio kao ljekar, poručivao da ga okrznula pogledom, noćima je zalijevao
Najviše bi volio da ima moć pa da se vrati ni sestra ni mati ne čekaju kod kuće samo njen prag parfemom i tražio je u kame-
unatraške i sasvim raspline u praskozorju, čuje li da je Vesa i najbezazleniju riječ nu, u Ledi, kao što sada, na kraju svog
i ostane tako, zauvijek zavijen u toj tajan- razmijenila s onim švapskim otpatkom, života, kada se sve raspalo, bjesomučno
stvenoj tački iz koje se ispiljuje novi dan. kako je zvao Franju, i kada je nastupilo udara po kamenu isklesujući iz sjećanja
Osjeća, ponovo osjeća, kao i svakog Bo- vrijeme prezira prema svemu što je švap- lice svoje majke i tražeći u vremenu sebe
žijeg jutra u ovih deset, dvadeset, koliko sko, i tada se pojavio Ismet Mujezinović, u tom djetetu koje joj leži u krilu, i snije,
li godina, kako se negdje u dubini grudi, u partizanskoj uniformi, spasilac. Ismet i hoda tuzlanskim ulicama u nadi da ovi
čini mu se svakog jutra iz sve veće dubi- ga skloni na mjesec dana u nekakav ljet- pločnici i ovaj kamen i ove kaldrme još
ne, rađa u njemu ta gvalja bola, koja će nikovac pod Majevicom, a otud ga odvede nose u sebi odraz Vesinih stopala i odjek
svakim pokretom, svakim korakom rasti u Dom zdravlja i tamo mu otvori atelje njenog koraka.
i širiti se, sve dok je ne omota alkoholom i jednu sobicu. Zaposlio ga je u Odsjeku
i zatomi njenu snagu. Tad bi se sasvim za umjetnost i kulturu Oblasnog narod- KOD TROBEGA
predavao toj nevjerovatnoj i gotovo na- no-oslobodilačkog odbora za Istočnu Bo- Umjetnost je varka! Eto, ako je išta
stranoj želji i, bezmisaon i prazan, zurio snu – kako li se već zvao – koji je vodio u dosadašnjem svom životu naučio i ako
bi u svoje raširene šake položene na ko- skupa s Vojom Dimitrijevićem. A kada je išta može reći sa stopostotnom sigurno-
ljenima. Nekad ih je gledao ščuđen, kao i to propalo, i kada je umrla i Vesina sestra šću i uvjerenjem o potpunoj istinitosti
nad kakvim savršenim alatom, a sad bulji Zagorka, i kada više nije imao zašto da se kazanog, onda su to ove tri riječi: Da,

STAV 26/5/2023 65