Page 64 - STAV broj 429

DRUŠTVO

Prvi betonski most na rijeci Jali
FRANJINI

KIPOVI

Izgrađen 1936. po nacrtu arhitekte Bogdana Đukića, a
tuzlanske kandelabre isklesao je kipar Franjo Leder.

Tekst i fotografije: Izet PERVIZ nastojeći da zaboravi ostatke tog sna koji glasova grada izvire kolporter i ostavlja
je zagrabljao iz njega iskrivljene odblje- jedan primjerak Oslobođenja na praznoj
ske davnih slika punih gorčine i s njima klupi, i tako do kraja godine, smjerno,
vadeset godina Franjo Leder sa- mrvio mu dušu, pokušavao zamisliti dan sve dok ne istekne pretplata. Iz tih turob-
njao je da će se jednog dana pre- kada ga više ne bude. Nastojao je da pre- nih misli trgnuli bi ga zastrašujući jauci
tvoriti u labuda. Zamišljamo ga doči tuzlansko jutro zavijeno smradnim tvorničkih sirena, koji kao da su se sasta-
Dkako u posljednjoj godini svog dimom i kako iz magluštine sve gušćih jali ovdje, na obali Jale, i preplavljivali
života, probuđen vrevom grada, još dugo
leži sklupčan na klupi, a lice mu prekriva
zamašćeni mantil, jedina njegova imo-
vina. Osluškivao je bilo grada, njegove
prve zvukove, brundanje socijalističkih
automobila, sanjive glasove sugrađana,
promukao glas kolportera – taj je svakog
jutra ostavljao primjerak Oslobođenja po-
red Franjinih nogu a da mu nikada nije
otkrio ime tog tajanstvenog poštovaoca
koji mu plaća godišnju pretplatu na ovaj
dnevni list. Eto, sada znamo zašto ga nika-
da nismo mogli vidjeti bez novina, mada
ih, izgleda, nije čitao. Njihale su se one u
džepu njegovog mantila više kao kakav
ukras, ili bolje rečeno kao znak, ili još bo-
lje kao kopča koja ga je vezivala za ovaj
svijet ovamo, stvaran, pun intriga i ljud-
ske nezajažljivosti, u tom svijetu Franjo
Leder nije se najbolje snalazio.
I svakog jutra, jednako shrvan sinoć-
njim snoviđenjima, Franjo je, grčevito

64 26/5/2023 STAV