Page 59 - STAV broj 429

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Priča o korajskom prosvjetitelju

SVE BI BILO DRUKČIJE DA

SE ŠAHA NIJE “UKRALA”

U poznim godinama, nedugo prije preseljenja na pravedni svijet,
katkad bi govorio svojim gostima kako bi volio još jednom vidjeti
čaršiju i proći korajskim mahalama. Stoga, smislili su i napravili
Piše: mahalski momci improvizirana invalidska kolica, posjeli Muharema
Sadik IBRAHIMOVIĆ u njih i učinili ono što je želio.

riču koja slijedi davno sam čuo od znak sigurnosti.” (Navod je iz Hamziće- u njoj danima, bez jela i pića, a komšije su
djeda Hasana, a zapisao ju je i od vog zapisa, op. a.). danonoćno mogle čuti gromke ridaje une-
zaborava spasio Alija Hamzić. U Mahalska su djeca rado provodila svoje srećenog čovjeka.
Pusmenoj i pisanoj interpretaciji slobodno vrijeme kod Muharema, pažljivo Ali, ipak, kada se malo pribrao, premda
priče razlike postoje, katkad i znatne. Va- slušala njegova pripovijedanja, o bosanskoj svjestan besmislenosti takvog nauma, oti-
ljalo je to pomiriti, naći zajednički nara- historiji, znamenitim Bošnjacima, pa je šao je u Vražiće, na “Trešnjarevo” (o “Treš-
tivni presjek. Našao sam ga. Ili bar mislim za mnoge od njih Muharemova kuća bila njarevu” usmena i pisana predaja također
da jesam. Ovo je moja verzija, “pomirena”. mjesto gdje su saznavali ono što se u školi ništa ne kazuje, a riječ je vjerovatno o go-
U najkraćem, moglo bi se ovako reći: nije ni spominjalo, mjesto gdje su pročitali dišnjem narodnom veselju – teferiču upri-
Bio nekada davno u Koraju neki Muharem vrijedne knjige, učili Kur’an, slušali priče ličenom krajem maja ili početkom juna, u
Jukić, samouki prosvjetitelj, bibliofil, zna- o vjerovjesnicima... vrijeme berbe trešanja, op. a.), uz slabašnu
lac usmene narodne književnosti, riječju, U znak zahvalnosti, brinuli su o Mu- nadu da će na teferiču susreti Šahu, razgo-
svojevrsni onovremeni golijard (golijard: haremu: pospremali, prali, čistili, dono- varati s njom, privoljeti je da mu se vrati,
srednjovjekovni putujući učitelj, a što, na- sili vodu s izvora Bulkovača, njegovali i ali, uzalud, niti ju je vidio tom prilikom
žalost, doznat ćemo i zbog čega, Muharem zalijevali avlijsko cvijeće, za zimskih dana niti ikad više.
nije mogao biti) za kojeg se ne bi znalo niti održavali kuću toplom, a i inače, veli Ham- Hranu su mu donosili rodbina i kom-
da je postojao, a kamoli prosvjetiteljski zić, Muharemova je kuća bila otvorena za šije. Znao se, vele, nepisani red kad i ko
djelovao da nije bilo Alije Hamzića, ne- svakoga i u svako doba te su, osim mahal- donosi pojedini obrok, a priča se i to da se
umornog hroničara Koraja, koji je u jed- ske djece, kod njega često svraćali ugledni najviše radovao kad bi mu hranu spremila
noj od svojih etnografskih studija ostavio čaršijski ljudi, prijatelji iz okolnih mjesta, mlađahna rodica Zinka, djevojka koja ga je
jezgrovit i pažnje vrijedan zapis o njemu. neznani musafiri koje bi put nanio u Koraj svojom pojavnošću podsjećala na prevrt-
Iz Hamzićevog zapisa doznajemo da je i sa svakim od njih Muharem je postupao ljivu, ali, ipak, nikad zaboravljenu Šahu.
ovaj u svakom smislu zaista nesvakidaš- dobrohotno, gostoprimljivo i imao šta i o U poznim godinama, nedugo prije
nji čovjek u ranim dvadesetim godinama čemu razgovarati. preseljenja na pravedni svijet, katkad bi
ostao nemoćan u nogama, ali, vele pamtite- Ipak, duboko u sebi, nesretan je bio govorio svojim gostima kako bi volio još
lji na koje se Hamzić poziva, nije očajavao Muharem Jukić. U ranoj mladosti, prije jednom vidjeti čaršiju i proći korajskim
zbog toga nego je smisao svog prolaznog no što će ga bolest zatočiti u kuću, bio je mahalama. Stoga, smislili su i napravili
bitisanja našao u revnoj predanosti vjeri, silno zaljubljen u izvjesnu Šahu, djevojku mahalski momci improvizirana invalidska
knjigama, te kazivanju i tumačenju mno- iz susjedne mahale, a, navodno, istom ra- kolica, posjeli Muharema u njih i učinili
go čega iz prebogatog korpusa bošnjačke splamsanom silinom i ona je voljela njega, ono što je želio.
usmene narodne književnosti, a vele i to – međutim, ispostavit će se da nije bilo baš Preselio je nekoliko mjeseci poslije, a,
oni koji su slušali njegova pripovijedanja tako. Autoru ovog teksta godine neznane navodno, na stočiću pored kreveta ostavio
ili, pak, usmenom predajom doznali nešto (ni djed ni Hamzić nisu naveli kad je živio je hartiju na kojoj je pisalo: “Neka kućna
o tome – da je počesto citirao ili parafra- i djelovao korajski prosvjetitelj) u Koraj su vrata nikad ne budu zaključana!”
zirao riječi čuvenih islamskih učenjaka, stigli neki musafiri i jabandžije iz Vražića, To je sve, kratko i nepretenciozno. Ni-
pojednostavljivao ih i prilagođavao uglav- odsjeli u Šahinoj mahali, a jednom od njih šta nisam domišljao, mada sam mogao, a,
nom mlađahnoj publici, te naglašavao da Šahina ljepota nije promakla pa je poželi za iz stilsko-estetskih razloga, možda i trebao.
“niko ne griješi svojevoljno, jer ljudi gri- ženu, nagovori da se “ukrade” i pođe za nje- No, eto, nisam. Opasna je rabota stavljati
ješe zato što ne znaju, a onaj koji ne zna ga, ona, opet, pristade, zaboravi Muharema ljudima u usta ono što nisu izrekli. Izbje-
ne može griješiti, jer ne može raditi protiv kao da ga nikad nije ni bilo, te s nenadanim gao sam to.
svog neznanja, a ako, pak, takav radi nešto izabranikom, koji joj se, očito, jako dopao, Kako rekoh, ovo je moja “pomirena”
loše, to je nedvojbeni znak da nije posje- preko noći napusti Koraj i ode u Vražiće. verzija priče o korajskom prosvjetitelju
dovao pravo znanje, nego samo prividno, Čuvši za to, Muharem je bio skrhan. Muharemu Jukiću, a nakana čista, ljud-
a takvo šta nije ga moglo uputiti na pra- Vele da se tad zatvorio u napuštenu vode- ska – izvući ovog dobrog čovjeka iz ma-
vi put, jer je samo pravo znanje potpuni nicu (Korajci su je zvali Gornjuša), ostao glina zaborava. Nadam se da sam uspio. n

STAV 26/5/2023 59