Page 62 - STAV broj 429
P. 62

DRUŠTVO



          Sjećanja Fatime Durić iz Lužina kod Fojnice
         NANA KOJA JE POMAGALA



         KRAVAMA PRI TELENJU,




         KOSILA TRAVU, S



         VOLOVIMA ORALA NJIVE...




         “Pomogla sam stotinama seoskih krava prilikom oteljaja. Ne bih ih mogla izbrojati. S volovima sam
         orala njive sebi i drugima. Volove sam zvala Garonja, Galeša, Risonja. Sa suprugom Hašimom kosila
         sam travu i kupila sijeno. Sin i unuk kažu da ne znaju otkovati kosu, a ja im kažem: ‘Ne lažite!’ Pošto mi
         suprug nije radio, ja sam nastojala da zaradim kako mi djeca ne bi uzdisala. Starinsko je sve dobro.“


          Piše: Bajro PERVA                 poslu, bile smo vesele, raspjevane. Nekad   tužnih momenata. Kad bi se koji hajvan
                                            bismo ovce na podne dogonili u torove kod   pogubio i zanoćio u planini, sutradan ga,
                                            koliba i pomuzli, a i mi bismo ručali. Kad   obično, ne bismo našli živa. Zvijeri, vukovi
               atima Durić živi u Lužinima kod   smo vazdančili s ovcama, onda bi nam u   i medvjedi bi ga zadavili. Tad je puno bilo
               Fojnice. Rođena je i djetinjstvo je   torbu majke stavljale po komad kukuru-  vukova i medvjeda...“
               provela u Ragalama, također u foj-  ze, sira, kiselog mlijeka, a ako bi mlijeko
         Fničkoj općini. U Lužine se 1961.   bilo previše ljuto, namuzi bismo ovčijeg   SVATOVI DOŠLI NA KONJSKIM KOLIMA
          udala za Hašima Durića i u sretnom braku   mlijeka (jamuže) i tako ga razblaživali. O,   Dok je bila čobanica, počela je ašiko-
          stekla kćerku Zinetu i sina Hamdu. Negdje   kako je to bilo lijepo vrijeme! Bivalo je i   vati. U to vrijeme u ašiku moglo se imati
          u tridesetoj godini braka Hašim je preselio
          na Ahiret, a ona je nastavila egzistencijal-                                         Nana Fatima Durić
          nu borbu za sebe i dvoje svoje djece. Želja
          joj je bila da djeca završe škole i dođu do
          svoga hljeba. Uz mnogo truda, odricanja,
          uspjela je djecu izvesti na selamet. Danas
          je vitalna starica s 85 godina života. Pam-
          ćenje je dobro služi.
            Živo se sjeća djetinjstva provedenog u
          Ragalama, vremena kad je kao čobanica ču-
          vala stada ovaca i drugi hajvan po planinama
          Luka, Zec, Derala, Jezero, Vrtača, Vranica.
          O čobanskim danima kaže: „Odrasla sam
          u mnogočlanoj porodici. Bilo nas je osme-
          ro djece, šesterica braće i nas dvije sestre.
          Ako bi neko od nas osmero djece šta skri-
          vilo, roditelji bi šipkom naprašili sve nas.
          Tri brata su mi i danas živa. Stariji su od
          mene. Trojica su umrla. I oni su doživjeli
          duboku starost. Otac je 1959. išao na hadž,
          a živio je više od 100 godina. S proljeća,
          kad okopni snijeg i pašnjaci se zazelene,
          izlazili smo u naše katune na planini. U
          to vrijeme nismo imali čizme i neku dru-
          gu prikladnu obuću, a ni garderoba nam
          nije bila dobra. Grdna rano, hodalo se u
          oputnim opancima, a oblačilo što se imalo.
          Nas nekoliko kolegica čuvale smo zajedno.
          U pomiješanom stadu imale smo oko 500
          ovaca. Uprkos napornom i odgovornom



         62  26/5/2023 STAV
   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67