Page 62 - STAV broj 429

DRUŠTVO

Sjećanja Fatime Durić iz Lužina kod Fojnice
NANA KOJA JE POMAGALA

KRAVAMA PRI TELENJU,

KOSILA TRAVU, S

VOLOVIMA ORALA NJIVE...

“Pomogla sam stotinama seoskih krava prilikom oteljaja. Ne bih ih mogla izbrojati. S volovima sam
orala njive sebi i drugima. Volove sam zvala Garonja, Galeša, Risonja. Sa suprugom Hašimom kosila
sam travu i kupila sijeno. Sin i unuk kažu da ne znaju otkovati kosu, a ja im kažem: ‘Ne lažite!’ Pošto mi
suprug nije radio, ja sam nastojala da zaradim kako mi djeca ne bi uzdisala. Starinsko je sve dobro.“

Piše: Bajro PERVA poslu, bile smo vesele, raspjevane. Nekad tužnih momenata. Kad bi se koji hajvan
bismo ovce na podne dogonili u torove kod pogubio i zanoćio u planini, sutradan ga,
koliba i pomuzli, a i mi bismo ručali. Kad obično, ne bismo našli živa. Zvijeri, vukovi
atima Durić živi u Lužinima kod smo vazdančili s ovcama, onda bi nam u i medvjedi bi ga zadavili. Tad je puno bilo
Fojnice. Rođena je i djetinjstvo je torbu majke stavljale po komad kukuru- vukova i medvjeda...“
provela u Ragalama, također u foj- ze, sira, kiselog mlijeka, a ako bi mlijeko
Fničkoj općini. U Lužine se 1961. bilo previše ljuto, namuzi bismo ovčijeg SVATOVI DOŠLI NA KONJSKIM KOLIMA
udala za Hašima Durića i u sretnom braku mlijeka (jamuže) i tako ga razblaživali. O, Dok je bila čobanica, počela je ašiko-
stekla kćerku Zinetu i sina Hamdu. Negdje kako je to bilo lijepo vrijeme! Bivalo je i vati. U to vrijeme u ašiku moglo se imati
u tridesetoj godini braka Hašim je preselio
na Ahiret, a ona je nastavila egzistencijal- Nana Fatima Durić
nu borbu za sebe i dvoje svoje djece. Želja
joj je bila da djeca završe škole i dođu do
svoga hljeba. Uz mnogo truda, odricanja,
uspjela je djecu izvesti na selamet. Danas
je vitalna starica s 85 godina života. Pam-
ćenje je dobro služi.
Živo se sjeća djetinjstva provedenog u
Ragalama, vremena kad je kao čobanica ču-
vala stada ovaca i drugi hajvan po planinama
Luka, Zec, Derala, Jezero, Vrtača, Vranica.
O čobanskim danima kaže: „Odrasla sam
u mnogočlanoj porodici. Bilo nas je osme-
ro djece, šesterica braće i nas dvije sestre.
Ako bi neko od nas osmero djece šta skri-
vilo, roditelji bi šipkom naprašili sve nas.
Tri brata su mi i danas živa. Stariji su od
mene. Trojica su umrla. I oni su doživjeli
duboku starost. Otac je 1959. išao na hadž,
a živio je više od 100 godina. S proljeća,
kad okopni snijeg i pašnjaci se zazelene,
izlazili smo u naše katune na planini. U
to vrijeme nismo imali čizme i neku dru-
gu prikladnu obuću, a ni garderoba nam
nije bila dobra. Grdna rano, hodalo se u
oputnim opancima, a oblačilo što se imalo.
Nas nekoliko kolegica čuvale smo zajedno.
U pomiješanom stadu imale smo oko 500
ovaca. Uprkos napornom i odgovornom

62 26/5/2023 STAV